Za odgovornost prema prirodi najvažnija edukacija
Epidemiološka situacija građanima Srbije ograničila je kretanje, pa je većina njih godišnje odmore ove godine provela u svojoj zemlji. Oživela su mnoga izletišta, tvrđave, reke i planine. Na nekim mestima su, međutim, oživele i male deponije.
Do ove godine u lepotama Stare planine uglavnom su uživali meštani sa juga i ljubitelji planinskog turizma. Sudeći po fotografijama koje su preplavile društvene mreže, čini se da nema onog ko poslednjih meseci nije video čuvene vodopade. Stara planina jedno je od najposećenijih turističkih mesta u Srbiji.
Ova planina 1997. godine proglašena je Parkom prirode, a veruje se da se tu nalazi čak trećina svih vodopada Srbije. Mnoge su turisti posetili ovog leta, ali zbog dostupnosti, najposećeniji vodopad je Tupavica.
Turisti oduševljeni, starosedeoci nezadovoljni
Pogled na slapove i zvukovi koji odmaraju, bili su dovoljan motiv da se ovde zapute i oni koji žive na krajnjem severu zemlje. Tako je iz Subotice na Staru planinu sa porodicom doputovao i Veselin Vlahović. Samo za Staru planinu odvojili su desetak dana.
"Prvi put smo na Staroj planini, ovo je predivno. Obilazimo sve, od Tupavice , koja nas je očarala, do Rosomačkih lonaca i Kozje stene, vidikovca s kog se vidi kompletno Zavojsko jezero. Predivni su utisci“, kaže Veselin.
Na putu do vodopada nalaze se kuće i vikendice, za mnoge stanovnike Pirota beg iz grada u tišinu šume. U svoju oazu mira u selu Dojkinci godinama dolazi Nebojša Petrović iz Pirota. Ove godine, zbog korone je celo leto proveo na Staroj planini.
Pogledajte ovde i fotogaleriju o lepotama Stare planine
“Sve je više ljudi koji dolaze na vodopad Tupavica. Što se tiče nas dugogodišnjih vikendaša, broj poseta je preko svake mere. Ovako nešto većini ne odgovara, gužva je prevelika. Ovde je prolazilo desetoro ljudi dnevno. Kada sretnete čoveka, kažete 'zdravo', kažete 'dobar dan', zato što je čovek bio ređi nego zver. Sada ih vikedom ima i po nekoliko stotina”, kaže Nebojša.
Ostaci flaša i đubreta
Nebojša strahuje da će Stara planina komercijalizacijom izgubiti mir i posebnost, što se, kaže dogodilo Kopaoniku. On međutim, nije jedini koji brine zbog toga.
I društvene mreže su preplavljene ovakvim komentarima u kojima ljubitelji prirode upozoravaju da će na ovaj način netaknuta priroda izgubiti taj epitet.
Goran Milosavljević, jedan od članova fejsbuk grupe Planinarenje Srbija, zabrinut je kako će Stara planina izgledati ako se trend brojnih poseta nastavi.
“Najiskrenije se nadam da sledeće leto nećemo dočekati sa koronom. Ovo što se ovog leta dogodilo na Staroj planini, ta količina đubreta….Ne bih voleo nikada više to da doživim, pa makar Istočna Srbija ne mrdnula s mesta”, napisao je on na fejsbuk grupi.
“Ne ostavljaj ništa osim otisaka stopala”
Veliki broj turista međutim, ne znači nužno i narušavanje prirode. Primer za to je Sokobanja u kojoj je samo tokom jula zabeležno oko 105.000 noćenja, a u avgustu i više od tog broja.
Međutim, banjska izletišta su čista. Postavlja se pitanje u čemu je razlika između turista koji godinama posećuju Sokobanju od onih koji posećuju do sada neistražene lepote Stare planine.
Sokobanja ima skoro dva veka turizma iza sebe, pa je našla način da svoje goste ekološki osvesti. Na svim turističkim lokacijama nalazi se veliki broj kanti za otpatke, ali i brojne poruke o čuvanju prirode: Ne ponesi ništa osim lepih utisaka, ne ostavljaj ništa osim otisaka stopala, ne ubij ništa osim svog vremena.
Tako su prirodne lepote ovog kraja - dva jezera, reka Moravica, Lepterija, Sokograd, planine Ozren i Rtanj – i ove godine ostale čiste nakon brojnih turista.
Odgovornost prema prirodi kroz manifestacije
Direktor turističke organizacije Sokobanje Ljubinko Milenković kaže da su baš zbog toga što se svake godine traži krevet više, ponosni na rezultate dugogodišnjih manifestacija koje imaju za cilj da probude odgovornost prema prirodi. Jedna od njih je „Sveti Jovan biljober“, duga skoro tri decenije.
“Manifestacija ima dvostruki cilj. Da okupi sve one koji se bave sakupljenjem lekovitog bilja i da im omogući da dođu do najboljeg bilja, kao i da promovoše zdrave načine života, druženje u prirodi i ekološki turizam”, kaže Ljubinko.
Za učesnike je sem terenskog rada obezbeđena i edukacija. Predavanja o pravilnom branju, skladištenju u skladu sa preporukama Ministrastva i međunarodnim propisima izvode sertifikovani predavači. Na kraju učesnici imaju nova znanja, bilje za sebe ili prodaju ali I zvanje “sertifikovanog berača lekovitog bilja”.
Edukacija najvažnija
Milenković objašnjava da je važno da se poštuju svi propisi, jer nesavesnim i nepravilnim branjem posledice mogu biti velike i po biljni i po životinjski svet, posebno jer ovaj kraj poseduje i neke retke vrste.
“Rtanjska metvica je endemska biljka koja raste samo na Rtanj planini. Koralni božur raste na Ozrenu i takođe je prava retkost. U saradnji sa Institutom za botaniku mi radimo na očuvanju i razmnožavanju ovih jedinstvenih sorti”, kaže Milosavljević.
Kako se Sveti Jovan biljober organizuje u jeku sezone, često se profesionalnim beračima priključuju brojni turisti. Mnogima upravo ovo iskustvo bude povod da se vrate u Sokobanju, ističe direktor Turističke organizacije Sokobanja.
Moderno selo ispod Rtnja
Nije samo u Sokobanji ove sezone trebalo rezervisati smeštaj na vreme. Veliku posećenost beleže i sela koja pripadaju opštini. Zaljubljenici u prirodu i oni koji se bore za podizanje svesti o ekologiji i zdravom životu poslednjih godina za svoju destinaciju biraju Vrmdžu.
Ovo seoce ne samo da poslednjih desetak godina privlači turiste, već se povećava i broj onih koji adresu u gradu menjaju imanjem na selu. Čini se da je ovde sve podređeno prirodi, a stanovnici, nešto manje od 600 njih, trude se da zbog čovekovih potreba ne naruše sve ono što im je priroda pružila.
“Selo nudi sve što je potrebno za moderni turizam, uz poštovanje prirode i ekoloških standarda. Rtanj koji ga okružuje, Latin grad- rimsko utvrđenje iz 3.veka, čista priroda, jezero, šume i stene dovoljan su razlog da se mnogi odluče da ovde provedu ceo godišnji odmor”, kaže Slaviša Krstić, koji je više od decenije proveo na mestu predsednika Mesne zajednice Vrmdža.
Ovo selo ima i festival koji promoviše ekologiju. To je festival turističko-ekološkog dokumentarnog filma “Vrmdža fest”. Pored ovog festivala, tu je i foto kolonija, takmičenje u planinarskom biciklizmu i penjačko prvenstvo na prirodnoj steni, a sve ove manifestacije privlače velike ljubitelje prirode.
Ljubav prema prirodi nije dovoljna
Prirodne lepote ne bi bile dovoljne da privuku ljude iz Srbije i sveta, bez ljudskog potencijala, ulaganja, inovativnih i entuzijastičnih meštana. Uklanjali su divlje deponije, čistili reku sa ciljem da sačuvaju svoje selo od mogućeg nemara turista koji dolaze.
Kako je jačanje turizma doprinelo jačanju ekonomije, brojna domaćinstva kroz izdavanje apartmana pokrenula su porodični biznis. Selo je postalo prepoznatljivo i po zdravoj hrani. Već su čuvena brašna iz vrmdžanskih stogodišnjih vodenica, mlevenih na kamenu, koja postaju pravi “suvenir” i nešto bez čega skoro nijedan turista ne odlazi kući.
Međutim, nemar prema sopstvenom okruženju nije neobična pojava u Srbiji, to pokazuju i brojne zagađene reke, otpaci pored puta i razbacane kante. Čak i strani turisti koji su posetili Srbiju primećuju da veliki potencijali često budu sakriveni ljudskom neodgovornošću.
Primećuju strani turisti i strane kompanije, pa je na kraju turističke sezone u okviru projekta “Volim reku, a ti” kompanija Henkel zajedno sa Savezom organizacija podvodnih aktivnosti organizovala čišćenje još jednog mesta koje su domaći turisti naružili. Reč je o Zavojskom jezeru u okolini Pirota iz koga su ekipe ronilaca iz cele Srbije izvadile oko 300 kg smeća koje je umesto u kantama, završilo u vodi.
Početi od najranijih nogu
Kada će u Srbiji početi da se više brine o prirodi? Sociolog Đokica Jovanović ovakav odnos prema prirodi objašnjava time da se u našoj kulturi godinama sve što je van kuće i dvorišta smatra tuđim prostorom, koji takođe nismo naučeni da čuvamo.
“U našoj kulturi, koja pripada širem području balkansko-orijentalne i istočno-evropske kulture, javni prostor se smatra tuđim prostorom. Pored toga, centralni delovi naseljenih mesta, po pravilu, nemaju široke trgove. Zato je lični životni prostor, po pravilu, udobno uređen i održava se čistim. Svi se izuvamo pre ulaska u kuću. Istovremeno, javni prostor "ne pripada nama", a to su ulice, trgovi, drumovi, izletišta, parkovi..., ne doživljavaju se svojim, pa se, zapuštaju”, kaže Jovanović.
Sociolog smatra da se to može promeniti jedino ako se krene sa razvijanjem ekološke svesti još u detinjstvu, uz jasno definisane kazne za nepoštovanje pravila.
“Vrlo je važno da ovo pitanje postane nezaobilazni deo obrazovno-vaspitnog procesa, barem na polju nižeg i srednjeg obrazovanja. Država mora da u mnogo većoj meri posveti ovome pažnju, od osavremenjivanja i razvijanja javnog sektora, do popularisanja kulture javne higijene”, smatra on i dodaje da je od naročitog značaja razvijanje ekološke svesti kroz široke, osmišljene i jasno definisane državne programe.
Tekst: Milica Milojević Kostić i Jelena Đukić Pejić
Foto: Saša Đorđević
Tekst je deo projekta "Ekološki koraci" koji je podržan od strane Ministarstva za kulturu i informisanje u okviru Konkursa za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja u 2020 godini.