Kovači iz Bele Palanke u trci za tržište
Kovački zanat prenosi se sa kolena na koleno, a upravo po kovačima najpoznatija je Bela Palanka, čak i u bivšoj Jugoslaviji. Ovim zanatom se bave isključivo Romi koji svoje umeće prenose, kako kažu, već pet vekova.
Aca Ličić iz Bele Palanke je knjigovođa u penziji. Svoje penzionerske dane on provodi u svojoj kovačkoj radnji, isto kao što je provodio i svoju mladost i ceo radni vek. U njegovoj familiji su oduvek svi kovači. Čukundede, pradede, dede, otac, sva muška deca, sestrići, bratanci, i njihova deca takođe. Čak i oni koji su se školovali za druge poslove,kao što je njegov sin, kaže za MIC Aca Ličić.
Aca Ličić
“Moja familija je malo veća. Svi oduvek imaju puno dece, i bili oni stari ili mladi, svi su u familiji kovači. Evo, ja imam unuka starog 6 godina. Kad on uđe u radnju, kažem mu da mi doda neko gvođže, on prvo pljune da vidi dal’ je vruće ili nije.” – smeje se Aca i dodaje. “E to je prvi ulazak u radnju i prvi znak da može da bude majstor. Jeste, posao je težak, bučan i prljav, ali zahvalan jer može da se zaradi. Zahvaljujući njemu, mnoge porodice su napravile kuće i školovale decu.”
Aca kaže da je ovaj posao danas lakši nego što je bio nekad kada su i žene morale da pomažu.
Aca Ličić sa kolegama i rodbinom
“Nekada se to mnogo teže radilo, sada kada je došla modernija mehanizacija, postižemo i industrijski da radimo, a ranije su bili mehovi, pa se sve ručno radilo. Bilo je mnogo teže. Čak su i naše babe i majke radile taj kovački posao. I pored tog posla, one su bile i domaćice i majke, i išle u drva, i ćumur pravile. “ – objašnjava kovač Aca Ličić.
Zahvaljujući različitim mašinama, naizgled brzo i lako raste gomila na koju majstori nabacuju upravo iskovane sekire, lopate i ašove, spremne za prolećne zemljoradničke poslove, jer sve što prave od gvožđa, prave za narednu sezonu, kaže Ličić. Međutim, kovači iz Bele Palanke, uključujući i njegovu kovačku radnju su osim mehanizacije, rešili da se modernizuju i na druge načine. Stavili su na papir svoje potrebe, problem plasmana svojih proizvoda na tržište i u okviru Udruženja “Romano drom” i u partnerstvu sa Opštinom Bela Palanka konkurisali kod preko Evropskog progresa kod fondova Evropske unije i Vlade Švajcarske za sredstva koja će im pomoći u daljem radu.
Kovačka radnja "Baš čelik"
“Projektom “kovačkim zanatom do boljeg života” mi želimo da ekonomski osnažimo romske porodice u Beloj Palanci. Oni se vekovima unazad bave kovačkim zanatom, i pošto je njihov glavni problem plasman proizvoda, ovim projektom želimo da pronađemo strateškog partnera koji bi kupovao te kovačke proizvode, a to su zemljoradničke zadruge. Projektom je takođe planirano osnivanje kovačke zadruge što bi omogućilo prodavanje ovih proizvoda legalnim putem, a ne kao do sada na vašarima i sl. Marketing je takođe važan deo projekta i planiramo da napravimo sajt i katalog kovačkih proizvoda.” – objašnjava Ljubiša Alić, koordinator za romska pitanja Opštine Bela Palanka.
Ljubiša Alić
Ovaj projekat vredan oko 10.000 evra traje od oktobra 2016. godine, i do kraja maja ove godine 20 kovačkih radnji iz Bele Palanke će znatno uticati na svoju budućnost zahvaljujući drugačijem pristupu u plasiranju robe. Dušan Ostojić, marketing konsultant smatra da je ulaganje u promociju izuzetno važna stvar bez obzira koliko se malim biznisom bavimo.
“U vreme masovne proizvodnje moraju da imaju način da se bore sa tom vrstom konkurencije kao mala porodična firma. Druga stvar je što mnogo ljudi ne zna gde mogu da kupe takvu vrstu proizvoda jer te zanatske radnje odavno nisu u centru grada već razbacane po periferiji. Treća veoma važna stvar je što na ovaj način mogu da dođu do novih poslovnih partnera tako što će da povećaju svoju vidljivost, a onda i da prošire proizvodnju.”
Kovačka radnja "Baš čelik"
Kovači u Beloj Palanci nadaju se da će im ovaj projekat mnogo pomoći u budućem radu, jer su poslednjih dvadesetak godina kovačnice u ovom mestu jedva preživljavale. Razlog za to je odumiranje sela, smatra Aca Ličić.
“Naši najveći kupci su poljoprivrednici, a ranije je poljoprivreda mnogo više radila. I mi smo imali godišnje mušterije, tzv. žitne mušterije. Tako smo je zvali jer smo se sa njima pogađali za žito, recimo 100 kg žita, kukuruz, brašno, sir, i tako na godinu dana. A onda su počele migracije iz sela u grad, i naš posao je počeo da posustaje.”
Kovačka radnja "Baš čelik"
Sada ipak imaju dosta posla jer su uspeli da se probiju u druga mesta, pa se njihovi proizvodi prodaju i u Nišu, Beogradu i Kruševcu. Kako kaže naš sagovornik, noževi, sekire, burgije, motičice i ašovi su samo deo proizvoda po kojima su belopalanačke kovačke radionice poznate. To potvrđuje i kovač Liča Toskić koji je nekada sa dedom i ocem imao svoju kovačku radnju, ali kada su oni umrli, a on ostao sam, prešao je u drugu kovačnicu “Baš čelik”.
Kovačka radnja "Baš čelik"
“Naši proizvodi nemaju “vek”. Dobro iskovana sekira može da se koristi i po sto godina, a da joj ništa ne fali. Sekira je vekovna!” – tvrdi Toskić i dodaje da od 50 kovačkih radnji u Beloj Palanci, svaka kuća radi. Proizvode sve moguće alate od burgije do raonika i traktora, ali ipak nemaju dovoljno kupaca.
Projekat “Kovačkim zanatom do boljeg života” pomoći će kovačima iz Bele Palanke da svoje kupce lakše pronalaze, jer su zahvaljujući njemu najmlađi članovi iz kovačkih porodica prošli obuku za bolji plasman proizvoda. Na ovaj način Romi iz Bele Palanke će sačuvati svoju viševekovnu tradiciju u vreme kada pojedini zanati izumiru. S druge strane, uz pomoć Evropskog progresa, romske organizacije i Opština Bela Palanka znatno utiču na poboljšanje položaja Roma u društvu sa ciljem da se društvene razlike između njih i većinskog stanovništva što više smanje.
Piše: Jelena Đukić Pejić
Foto: Saša Đorđević