Pčelinjak sladji od trgovine
Marija Antić (33) iz sela Lipovica kraj Leskovca na dobrom je putu da ostvari svoje snove - oformi sopstveni pčelinjak i potpuno se posveti tom poslu.
Pčelarstvo u porodici Antić ima dugu tradiciju, njime se već godinama bave Marijini svekar i suprug, a na njeno insistiranje proteklih godina značajno su povećali broj košnica.
„Imali smo do februara ove godine 150 košnica, a onda smo tada dobili ponudu jednog pčelara da otkupimo njegovih 50 košnica. Rizik je bio veliki jer nismo znali kakva će ova godina biti za pčelarenje. Razmišljali smo neko vreme, medjutim, bila je to idealna prilika da uvećamo pčelinjak. Kupili smo ih na moj nagovor i to se pokazalo kao dobar potez. Bilo je bagrema i livadskog cveća tako da smo dobili oko 1.500 kilograma bagremovog meda i oko 500 kilograma livadskog meda“, izjavila je Antić.
Kako je kazala Antić, njena porodica u narednom periodu radiće na tome da kupi kamion za selidbu košnica pošto je to jedan od osnovnih preduslova za ostvarivanje sigurnih prinosa meda.
„Ne možemo da se oslonimo na stacionarno pčelarstvo jer može da se dogodi, kao što se to i dogadjalo proteklih nekoliko godina, da cvet bagrema izmrzne i da ostanemo bez meda. Kada nabavimo kamion moći ćemo da selimo košnice do Vojvodine, pošto tamo suncokret i uljana repica donose sigurnu pašu. Konkurisaćemo za pomoć države za nabavku kamiona kako bi iskoristili subvencije za nabavku takve opreme“, istakla je Antić.
Kako je kazala Antić, njeni planovi kada je u pitanju pčelarstvo su ozbiljni zbog čega je i upisala Visoku poslovnu skolu, smer menadžmenta, biznisa i logistike.
„Želja mi je da otvorim sopstvenu firmu za proizvodnju i prodaju meda i verujem da ću uspeti u tome. Znanje koje budem stekla na Visokoj školi sigurno će mi pomoći da ostvarim svoj cilj. Od velike koristi mi je bilo to što sam već prošla obuku o pčelarstvu koju su organizovale organizacije HELP i GIZ. Zahvaljujući njima dobila sam i 10 košnica, a Udruženje pčelara „Leskovac“ čiji sam član dobilo je opremu za pčelarenje koju uslužno koristim“, izjavila je Antić.
Ona je kazala da nije lako baviti se pčelarstvom, ali da taj posao ima brojne prednosti u odnosu na neke druge.
„Do nedavno sam radila na benzinskoj pumpi, pošto sam po struci trgovac, ali sam dala otkaz jer je to posao koji zahteva mnogo odustvovanja od kuće, a nije dobro plaćen. Dnevna i noćna smena su po 12 sati i samo je jedan dan nedeljno slobodan. Kad je pčelarstvo u pitanju svoje radno vreme sami odredjujete. Posla ima preko cele godine, ali ne zahteva toliko angažovanje kao u trgovini. Kalendarski početak pčelarske godine je avgusta. Tada kreće prihranjivanje pčelinjih društava što je veoma bitni jer od toga zavisi kako će da prežive i koliko će biti dobro naredne godine. Osim prihranjivanja veoma bitno je i prskanje protiv variole i krpelja, jer oni mogu da nanesu ozbiljnu štetu pčelinjacima“, rekla je Antić.
Prema njenim rečima, pčelarstvo ostim dosta rada zahteva i velika ulaganja, naročito u godinama kada nema bagremove paše, ali kada je godina dobra poput ove itekako je isplativo.
„Imamo dovoljno kupaca, a postoji i prodaja meda na veliko. Ove godine je cena za prodaju na veliko pala ispod četiri evra, ali med nije kvarljiva roba da bi morali da ga prodamo. Spakovali smo ga u burad i prodaćemo ga onda kada cena bude povoljnija“, objasnila je Antić.
HELP pomaže razvoj mikro i malog biznisa u Srbiji
Menadžerka nemačke organizacije "HELP" Maša Bubanj izjavila je za Medijski istraživački centar da je ta organizacija od 1999. godine do sada podržala preko 6.500 mikro i malih biznisa.
„Od ukupnog broj podržanih mikro i malih biznisa do 30 odsto su u vlasništvu žena, a polovina ukupnog broja je sa područja jugoistočne Srbije. Unaliza uradjena 2016. godine je pokazala da je preko 74 odsto podržanih korisnika i dalje aktivno, što je za nas veoma bitno i veoma dobar signal našim donatorima da mogu da nastave da finansiraju projekte i programe podrške licima koje pokreću sopstveni biznis“, izjavila je Bubanj.
Ona je istakla da je HELP od 2002. godine, kada je započeo programe koji imaju za cilj stvaranje dohotka u ugroženim porodicama, podržao različite ciljne grupe. Nekada su to bili samohrani roditelji, nekada su to bila interno raseljena i izbegla lica, nezaposlena lica, bivši osudjenici, Romi i druge nacionalne manjine. Od pre par godina HELP ima i projekte podrške povratnicima po sporazumu o readmisiji.
Sa četiri kancelarije – u Beogradu, Nišu, Kraljevu i Vranju, dodala je Bubanja, HELP je u mogućnosti da pokrije veći deo teritorije Srbije, posebno ruralne oblasti, gde su teži uslovi za život i gde živi većina podržanih korisnika.
“Naša podrška se ne ogleda u gotovinskim isplatama, već u nabavci opreme koja je neophodna za rad. Pored toga organizujemo različite stručne obuke i poslovni mentoring, praćenje i savetovanje u skladu sa potrebama malih biznisa. Što se tiče delatnosti koje podržavamo, one se podudaraju sa delatnostima iz gradskih i opštinskih planova za lokalni ekonomski razvoj. Primera radi, ukoliko radimo opštinama koje su pretežno ruralne kao što su to Svrljig, Pirot i Bela Palanka, najveći broj naših klijenata je iz sektora poljoprivrede. Korisnici dobijaju opremu ne samo za primarnu poljoprivrednu proizvodnju već i preradu. Sa druge strane, kada radimo recimo u Nišu, podržavamo prvenstveno proizvodne i uslužne delatnosti, odnosno male zanatske i proizvodne radnje. Trgovina nam nije cilj i korisnike nikada ne pomažemo robom za dalju prodaju ili nečim što može da se preproda, kao što su taksi vozila“, objasnila je Bubanj.
Ona je kazala da korisnici koje HELP podržava učestvuju sopstvenim sredstvima u visini od 10 do 20 odsto od ukupne vrednosti projekta, a ostatak obezbedjuju donatori i lokalne samouprava. Za jug Srbije donator je uglavnom Vlada Nemačke.
„Pored stranih donatora saradjujemo i sa gradovima i opštinama. Oni su naši direktni partneri i sufinansijeri projekata. Učešće lokalnih samouprava varira od desetak do 50 odsto direktnih troškova projekta. Pored lokalnih samouprava saradjivali smo i sa GIZ-om koji takodje ima projekat podrške zapošljavanju mladih ljudi, kao i ranije sa USAID-ovim projektima koji su imali za cilj zapošljavanje. Trudimo se da zajedničkim naporima pružimo što je bolju podršku ljudima koji su zainteresovanti za pokretanje i razvoj mikro i malog biznisa“, rekla je Bubanj.
Piše: B.Ljubisavljević
Foto: Saša Đorđević