Memorandum SANU – strateški nacionalni program
Memorandum SANU je delo šesnaest izabranih članova Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) nastao 1985. i 1986. godine kao strateški program srpske inteligencije.
Za ključna poglavlja ovog dokumenta bili su zaduženi akademici Kosta Mihajlović (ekonomska kriza), Mihajlo Marković (sistem samoupravljanja) i Vasilije Krestić (položaj Srba van Srbije), a u izradi su učestvovali predsednik SANU Dušan Kanazir i članovi Pavle Ivić, Antonije Isaković, Miloš Macura, Dejan Medaković, Miroslav Pantić, Nikola Pantić, Ljubiša Rakić, Radovan Samardžić, Miomir Vukobratović, Ivan Maksimović, Stojan Ćelić i Nikola Čobeljić.
Zbog opšte ekonomske i političke krize u zemlji i decentralizacije koja je, po mišljenju autora vodila Jugoslaviju u raspad, ovaj dokument je pošao od opšteg i načelnog zahteva za temeljnom reorganizacijom države, na osnovama kritike Ustava iz 1974. godine.
Drugi deo Memoranduma bavi se statusom Srbije u odnosu na SFRJ koja je diskriminisana novim ustavnim uređenjem i ovlašćenjima koja je Ustav dao Vojvodini i Kosmetu.
Taj deo se zasniva na analizi položaja Srba u Hrvatskoj, a posebno u Socijalističkoj autonomnoj pokrajini Kosovo i Metohija.
Autori Memoranduma su za ovakav ustavni zaokret optužili Josipa Broza Tita.
No, pre nego što je Memorandum predstavljen javnosti njegovi delovi su, 24. i 25. septembra 1986. godine, neočekivano objavljeni u režimskim Večernjim novostima, posle čega je počela žestoka kampanja partije, države i javnosti protiv ovog dokumenta, njegovih autora i SANU, jer je on okarakterisan kao izraz velikosrpskog nacionalizma.
Foto printscreen Večernje novosti
Memorandum je osudio kompletan Savez komunista Jugoslavije (SKJ), uključujući Slobodana Miloševića ("to je najcrnji nacionalizam") i Radovana Karadžića ("boljševizam je loš, ali je nacionalizam još gori").
No, deo srpske političke elite ubrzo je uspostavio bliske veze sa ovom grupom akademika, složili se sa njihovim stavovima, pa je ubrzo Mihajlo Marković postao zamenik predsednika Socijalističke partije Srbije (SPS).
A, Dobrica Ćosić je 1992. godine izabran za predsednika Savezne Republike Jugoslavije.
"Niko ne sme da vas bije": Slobodan Milošević u Kosovu polju 1987. Foto printscreen Youtube
Predsednik Predsedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije (CK SKS) Slobodan Milošević stigao je na Kosovo Polje 24. aprila 1987. godine, drugi put u poslednja 24 sata, sa Azemom Vlasijem, predsednikom SK Kosova.
Došao je na poziv lokalnih Srba koji su se žalili na sve prisutnije oblike represije od strane komšija Albanaca, a posebno od albanskih separatista.
Dok je u Domu kulture trajao razgovor, ispred zgrade je došlo do sukoba nekoliko stotina Srba i kordona policije sastavljenog uglavnom od Albanaca.
Kada je čuo galamu ispred zgrade, Milošević je prekinuo taj razgovor i izašao pred Srbe u nameri da ih umiri.
U toj masi prisutni su se u gnevu požalili da ih policija maltretira i bije, na šta je Milošević uzvratio rečenicom koja će kasnije biti često ponavljana: „Ne sme niko da vas bije“!
Predsednik CK SK Srbije se potom sa prozora Doma kulture, gde su mu instalirali mikrofon, obratio okupljenoj masi o održao jedan od najznačajnijih govora u njegovoj karijeri.
Poručio im je da tu "treba da ostanu i zbog predaka i zbog potomaka".
- Pretke bi ste obrukali, a potomke razočarali - rekao je tada Milošević.
Nastaviće se...
Piše: Radoman Irić