Niški aerodrom konstantno u magli
U niški aerodrom uprto je mnogo očiju. Posebno od kako je država odlučila da ga preuzme. Poslovanje ovog preduzeća takođe je pod pažnjom građana, jer su mnoge pojedinosti nejasne i netransparente. Zbog toga su i nove avio linije, najavljene sa ovog aerodroma, obojene i radošću i zabrinutošću Nišlija.
Aerodrom “Konstantin Veliki” u Nišu od juna prošle godine je u vlasništvu države. Od tog trenutka Nišlije su od nadležnih slušali mnoga obećanja, dok se u realnosti aerodrom suočio sa padom broja putnika, padom broja letova i padom kargo saobraćaja. To je izvazvalo još veće nezadovoljstvo. Tako su nove najavljene linije, njih 12 koje bi Niš najviše povezale sa Nemačkom i to sa pet ruta, i sa Italijom sa dve rute, ponovo izazvale oprečne stavove – likovanje s jedne strane, a nove sumnje s druge.
Država je nove linije okarakterisala kao linije od javnog značaja, pa u raspisanom međunarodnom javnom pozivu nudi subvencije zainteresovanim aviokompanijama. I opet sumnje da je tender možda raspisan za nacionalnu Er Srbiju, budući da ona leti isključivo sa subvencijama. I opet pitanja: u čijem su interesu linije od javnog interesa, ko ih je birao i zbog čega niko nije pitao građane o tome. Za Mladena Jovanovića iz Nacionalne koalicije za decentralizaciju, ovo su krajnje logična pitanja, budući da ni Vlada ni Aerodrom nisu ni konsultovali građane, niti obrazložili svoju nameru. Zbog toga, kaže, preostaje samo zabrinutost.
“Sve Vlade Srbije su uvek imale interes aerodroma Nikola Tesla i interes nacionalne aviokompanije ispred interesa niškog aerodroma. Još i pre 2010. godine je bilo priče da će iz Niša leteti lou kost kompanije, ali odluka tadašnje Vlade je sprečila to. Lou kost kompanije i aviosaobraćaj je počeo da se razvija onog momenta kad je Vlada Srbije izgubila kontrolu nad niškim aerdromom što se desilo sa nečim što je bila obaveza u našem pristupanju EU, a to je potpisivanje sporazuma o otvorenom nebu. Taj sporazum je praktično Vladi oduzeo mogućnost da se meša u poslovanje niškog aerodroma. Preuzimanje aerodroma zapravo pokazuje potrebu da Republika ponovo uspostavi kontrolu, a iz ranijeg perioda znamo da je ta kontrola obično značila žrtvovanje interesa niškog aerodroma zarad većih”, kaže on i u prilog tome navodi činjenice da Koncesioni ugovor nikada nije objavljen, a sve ono što se zna o njemu je napravljeno tako da radi suprotno interesima niškog aerodroma.
“Druga stvar koja se sada pojavljuje su neki poduslovi koji su vezani za tipove i starost aviona koji očigledno neće odgovarati kompanijama kao što je možda Montenegro Airlains koji je potencijalno bio zainteresovan za Tivat i možda nekim drugim kompanijama, a u javnosti se dosta priča o tome da su neki uslovi podešeni za Er Srbiju i Viz Er upravo u odnosu na te karakteristike aviona. Rezultat konkursa će pokazati šta je istina. Er Srbija je kompanija koja je dosta dugo zavisna od državnih subvencija i to je još jedan razlog zašto se bojimo da će ove subvencije otići upravo njima, jer bez subvencija, Er Srbija bi bila jedan gubitaš”, tvrdi Jovanović.
Dodatni problem je izbor linija. Nije jasno ko je odredio linije, zašto baš te i u čijem je to interesu. Jovanović kaže da je grad dužan da objavi ko je učestvovao u procesu izbora, a da postupak nije bio ni otvoren ni transparentan. “Nije bilo ni javne rasprave, nisu uključeni eksperti, ni zainteresovane strane. S druge strane mene dodatno zabrinjava što grad kaže da jeste bilo nekog procesa. Vidite, ako je recimo Er Srbija učestvovala u izboru linija, ako su ljudi iz Vlade, ako su ljudi sa aerodroma Nikola Tesla, ako su ljudi iz Vansija učestovali, ako su neki posebni privrednici koji imaju recimo ugovore u Nemačkoj i poseban poslovni interes saradnja sa tim mestima koja su izabrana, možda su onda te linije izabrane u njihovom interesu, a ne u javnom interesu”.
Član Gradskog veća zadužen za privredu Mihajlo Zdravković potvrđuje neke od pretpostavki - Grad je radio analizu i to od podataka koji su im bili dostupni, poput studije za razvoj aerodroma iz 2013. koje je radio Saobraćajni fakultet, podataka koje su dobijali od Ministarstva, dijaspore i studija koje su oni radili, i podataka sa niškog aerodroma iz Turističke organizacije Niša. Na pitanje zašto one nisu objavljene, gradski većnik kaže da je to interni dokument. “Svi oni koji pričaju da nije transparetno su svi oni koji su pričali da će se niški aerodrom ugasiti i da je to konstruisana priča od ljudi koji su imali nekada direktno interese od aerodroma, a više nemaju nakon promene. Vreme će pokazati da je ovo jasna poruka da niški aerodrom ima perspektivu i budućnost, tvrdi Zdravković. Naglašava da će niški aerodrom konačno dobiti ALS sistem, odnosno prilazna svetla na pisti, što je kako kaže uslov svih uslova da aerodrom bude primamljiv kompanijama.
Zdravković koji je od preuzimanja aerodroma imenovan i za predsednika Nadzornog odbora JP Aerodrom “Konstantin Veliki” ističe da su pri odabiru sagledane aviokompanije koje lete u regionu, a da je sve predložene linije Vlada odobrila, iako je mogla i da ne odobri. “Linije su pre svega u interesu građana koji žive u ovom delu Srbije. Drugo, ove linije će imati itekako veliki značaj za razvoj privrede. Recimo, kompanija Cumtobel koja posluje u Nišu je iz Dornbirna, na samo 50ak kilometara od jedne predložene aviolinije, oni očekuju da imaju 10.000 gostiju godišnje da posete fabriku u Nišu. To je jedan sasvim dovoljan razlog za liniju do destinacije Fridrihshafen. A možete da zamislite koliko će značiti Geoksu iz Vranja koji će moći da leti do Bolonje ili Rima. Moramo da pogledamo malo širu sliku da izađemo iz okvira lokalnog”, kaže Zdravković.
Međutim, Geoxu iz Vranja uopšte neće značiti ni Bolonja ni Rim, jer nisu ni približno blizu centrali pomenute kompanije Geox koja je smeštena u Monte Beluni. Nekadašnji zaposleni u ovoj firmi kaže da je najbliža opcija od Skoplja do Treviza koji je na pola sata od Monte Belune.
Još jedno otvoreno pitanje koje se nemeće u novonastaloj situaciji je šta je sa postojećim kompanijama koje lete iz Niša, poput Viz Era i Rajan Era, koji lete do destinacija od kojih su neke vrlo blizu najavljenim linijama. Važan detalj je da su to komercijalni letovi, što znači da ih država ne subvencioniše, zbog čega ostaje bojazan kakvu poruku novim tenderom za subvencionisanje država šalje kompanijama koje sada lete iz Niša. Tim više što ugovori sa Viz Erom i Rajan Erom traju do 2022.godine, dok će subvencionisati nove letove i godinu dana kasnije. U nadležnom ministarstvu kažu da je javnim pozivom poslata poruka i Vizu i Rajan eru da učestvuju na tenderu. “Viz er ima iskustva i već je dobio sličan tender, tj. već ima subvencionisane letove, npr. iz Budimpešte ka Sarajevu, Podgorici, Prištini, Skoplju i Tirani”, navodi se u odgovoru Minstarstva građevine, saobraćaja i infrastrukture.
Na pitanje kako će aerodrom prihodovati na subvencionisanim linijama, Mihajlo Zdraković kaže “kao i do sada, aerodrom će imati taksu od 3 evra po putniku”. U Minstarstvu daju malo pesimističniju sliku. “Svaka korist koju bi od ovih linija imao aerodrom je indirektna ili bolje sekundarna, jer je pravi cilj povezivanje privredno nerazvijenih regija istočne i južne Srbije sa privredno visoko razvijenim u Evropi, naročito u Nemačkoj”.
Međutim, povećanje broja putnika, ističe Zdravković, povećaće se i troškove na aerodromu, a tu će se povećati i negativna razlika jer smo potpisivanjem ugovora sa Rajan Erom onemogućili sebi da menjamo takse do 2021. godine, osim kada se završe ulaganja na ALS i u izgradnju nove terminalne zgrade, što nikako ne bismo mogli bez pomoći države”.
Ovim se praktično potvrđuje da će se cena letova i taksi promeniti nakon isteka ugovora sa Rajan Erom 2021., a da će subvencionisani letovi oterati komercijalne, tvrdi i nekadašnji direktor JP “Aerodroma Niš” Vladica Đurđanović novinskoj agenciji Beta. On je dodatno istakao da će za trogodišnji aranžman za nove letove u kojima ima ukupno 960.000 sedišta Srbija izdvojiti 15 miliona evra, a da je do sada iz Niša bez ikakve subvencije za tri godine letelo oko 900.000 putnika. Đurđanović je agenciji Beta istakao da se za 15 miliona evra može napraviti novi aerodrom na poljani.
Za vreme njegovog rukovođenja aerodromom, redovno su objavljivani i kvartalni izveštaji ovog javnog preduzeća, što sada nije slučaj. Kako nismo imali prilike da pitamo novog direktora ništa o tome, gradski većnik Zdravković kaže da čak i ne zna da li ih objavljuju, a ni da li su u obavezi da to rade. Mladen Jovanović iz Nacionalne koalicije za decentralizaciju kaže da su ove izveštaje ranije redovno koristili za svoje analize, a da sada ne mogu da dođu ni do kakvih javnih podataka.
A zašto je opao kargo? Problem je tehničke prirode, kaže nam Zdravković i objašnjava da je za pun kapacitet natoverenog Iljušina potrebna 300 metara duža pista, što je takođe u planu da se uradi, a da zbog toga nijedan transportni avion ne može da poleti pun.
Šta će stvarno biti na kraju, zaista će pokazati vreme, slažu se i sagovornici. Ističu da je nakon 6. maja do kada traje javni poziv novim aviokompanijama stvari biti jasnije. Da li će biti i transparentnije, ostaje još jedno otvoreno pitanje.
Autor: Jelena Đukić Pejić