Siromaštvo najteže pada starima

decembar 04 2015

Prema podacima Centra za socijalni rad u Nišu, više od 650 000 ljudi u Srbiji koristi neki oblik socijalne pomoći i zbrinjavanja, a među najugroženijima su stariji od 65 godina. Kako Niš važi za jedan od gradova sa izraženim problemom nezaposlenosti, od 250 000 stanovnika, 15% je bez posla, a čak 20% nije radno sposobno i prima neku vrstu socijalne pomoći. To znači da čak 19 000 Nišlija živi od pomoći države.

Pored novčane socijalne pomoći, tu je i narodna kuhinja, dnevni obrok koji trenutno u Nišu koristi 610 porodica, a prioritet imaju upravo radno nesposobni. Jedan od njih je Zoran Martinović koji živi sa sinom. Dok nije bilo narodne kuhinje, kaže da su se teško snalazili za hranu sakupljajući sirovinu.

Do tada? Uf! Teško. Veoma teško, verujte mi. Baš ono: od danas do sutra, kad ima – ima, kad nema... šta da se radi. Ja bih bio najsrećniji kad bih mogao da radim, ili sin da radi. Jednom dnevno mnogo znači kuvano jelo.“

Narodnu kuhinju mahom koriste stariji građani i osobe sa invaliditetom, a za njih je Centar za socijalni rad u Nišu posebno napravio integrisan paket usluga koji je starima i nepokretnima od velikog značaja, kaže direktor Centra Zoran Jović.

I ova usluga se zaista pokazala kao vrlo opravdana i celishodna jer mi pored medicinske usluge na kućnom pragu pružamo i psihosocijalnu podršku što jako dobro utiče na same stare koji su vrlo često usamljeni. Takođe, uslugu pravnika u procesuriranju različitih prava, a takođe im dajemo uslugu geronto domaćica i neke zanatske usluge u smislu nekih sitnih popravki po stanu.“

Iako nisu česte, posete lekara starima znače veoma mnogo

Ipak, ove usluge nisu česte - tek dva puta mesečno. Baka Božana Jovanović ima 77 godina, i kreće se uz pomoć „hodalice“, a sa njom živi sin Ivan  koji je u invalidskim kolicima zbog multiple skleroze. Kako žive od male penzije, dolazak lekara na kućnu adresu i razgovor sa socijalnim radnicima im mnogo znači. Božana kaže da bi bila još srećnija da joj neko redovno pomaže u kućnim poslovima.

Pa znači mi kad imam pomoć u kući, a kad nemam borim se kako mogu i kako moram. Trebalo bi neko da nas opslužuje, ali mala primanja imamo tako da nemamo mnogo uslova da nam neko dođe i da nam pomaže. Sve se plaća. Aautomatski moramo od hrane da odvojimo„

Kad se spoji njena penzija od 130 evra, sa Ivanovom koju je nasledio od oca, ovo dvoje bolesnih ljudi kojima je potrebna posebna nega živi sa 200 evra mesečno. Dok Božana priželjkuje geronto domaćicu za pomoć u kući, njen 36godišnji sin Ivan želi da olakša majci.

Baš je stadijum takav da sam kolicima ne mogu više od 100 m, znači, zaista je potreban personalni asistent. Jer sam ne mogu ništa. Treba neko sa mnom da me gura. Ja i majka živimo ovde,majka je invalid,  ja sam invalid. Znači da  je zaista, zaista potreban personalni asistent.“

Potrčko iz Pirota pomaže starim sugrađanima besplatno

Veliki broj starih ljudi trebaju pomoć, makar kad je reč o odlasku na pijacu ili u prodavnicu. Ukoliko žive sami, prepušteni su sebi i ljudima dobre volje. Ukoliko ih ima. Jedan neobičan primer da dobra volja znači starima je 21-ogodišnji Aleksa Živković iz Pirota, koga svi Piroćanci znaju kao „potrčka“.  U nedostatku posla, ovaj mladić je rešio da bude od koristi drugima i da im stavi na raspolaganje svoje slobodno vreme. Za svoje starije sugrađane Aleksa ide u prodavnicu, na pijacu, da plati račune, i kod lekara po rezultate i lekove, a sve to dostavlja na kućnu adresu specijalno opremljenim biciklom.

Želeo sam da probam nešto novo, posle mature sam imao dosta vremena koje sam želeo da iskoristim na malo drugačiji način. U početku je cena bila ko koliko da i to se kasnije razvilo da su sve usluge koje ja pružam besplatne za sutrađane starije od 70.god. Prva usluga, i dan danas se sećam, deda je tražio moje ime i prezime, matični broj, adresu, ko su mi roditelji, sve podatke, da se potpišem da sam uzeo novac i išao sam da platim račune. Posle te prve dostave, evo već treća godina kako sarađujemo.“

Upravo taj deda, 80-osmogodišnji Časlav Žunić kaže da jedino u Aleksu ima poverenja.

„Najsigurniji sam u njega jer kad me snabde sa hranom ili plati komunalije, on mi donese priznanicu.“

Siromašna Srbija nema važeću strategiju o smanjenju siromaštva

Iako Srbija važi za siromašnu zemlju, poslednja strategija o smanjenju siromaštva urađena je 2003. godine kojoj je bio cilj da se broj siromašnih do 2009. godine prepolovi. Novu strategiju Srbija nema, a u Timu za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva kažu da je Srbija ovu strategiju ispunila. Nakon ovog perioda napravljeni su samo nacionalni izveštaji 2011. i 2014. godine. Poslednji izveštaj govori da je u Srbiji više od 40% stanovništa u riziku od siromaštva, a da je među državama EU Srbija u samom vrhu siromašnih zemalja.

Autor: Jelena Đukić Pejić

Foto Saša Đorđević

Prijatelji sajta

Safe Journalism HND Solidarna Actat Kvart komesarijat-za-izbeglice XXZ Pescanik logoo mirc NGTim