Po bespuću Zaplanja minibusevima do svakog predškolca
Jedan od najvažnijih ciljeva Srategije razvoja obrazovanja u Srbiji je povećanje obuhvata dece uzrasta od 3-5,5 godina predškolskim vaspitanjem. Deca iz seoskih sredina imaju poteškoća da redovno pohađaju vrtiće koji su udaljeni od njihovih kuća i često nemaju mogućnost prevoza do predškolske ili školske ustanove.
Medjutim, roditelji dece sa područja opštine Gadžin Han ne moraju da brinu kako će njihova deca doći do vrtića, odnosno škola u kojima pohađaju predškolski program. Predškolska ustanova „Prva radost“ iz Gadžinog Hana već nekoliko godina organizuje besplatan prevoz mini autobusima svih predškolaca do njihovih vaspitača i vaspitačica, tako da je obuhvat dece obaveznim pripremnim predškolskim programom u ovoj opštini skoro stoprocentan. U pet grupa na području Zaplanja u proseku je po 15 predškolaca, a za njihov prevoz se iz iz bužeta opštine Gadžin Han mesečno izdvaja 60.000 dinara.
Direktorka Predškolske ustanove „Prva radost“ Gordana Đorđević kazala je za Medijski istraživački centar da opštinu Gadžin Han, odnosno područje koje je poznato kao Zaplanje, odlikuje velika razuđenost terena i mali broj dece.
Đordjević je kazala da Zaplanje ima 34 seoska naselja, ali velikom broju sela nema ni jednog deteta, a u pojedinim selima je samo po jedno dete u generaciji.
„Zbog malog broja dece, predškolsko obrazovanje organizovano je u matičnoj ustanovi „Prva radost“ u Gadžinom Hanu i u selima Semče i Zaplanjska Toponica. Imali smo ranijih godina predškolsku grupu i u Donjem Dušniku, ali smo je zatvorili jer u tom selu sada nema ni jednog deteta predškolskog uzrasta. Imamo odličnu saradnju sa Osnovnom školom „Vitko i Sveta“ tako da se predškolska nastava u Zaplanjskoj Toponici i Semču organizuje u izdvojenim odeljenjima te škole“, kazala je direktorka Đorđević.
Prema njenim rečima, prevoz dece do predškolskih grupa je besplatan za roditelje i te troškove snosi lokalna samouprava. Opština Gadžin Han, dodala je Đorđević, takođe plaća radne listove, bojice i ostali potrošni materijal koji se koristi u predškolskim grupama.
„Većina roditelja je za to da im deca budu uključena u predškolsko obrazovanje jer su uvideli da je to veoma bitno za socijalizaciju njihovih mališana i za dalje obrazovanje. Dešava se da ponekad zimi, zbog velikog snega i zavejanih puteva naši mini busevi ne mogu da odu do dece, pre svega one koja predškolsku nastavu pohađaju u selu Semče. Tada negoduju i roditelji i deca. Roditelji ne žele da se deca dosađuju kod kuće jer se radi uglavnom o selima u kojima ima vrlo malo dece i ona nemaju društvo u svom neposrednom okruženju, već jedino u predškolskoj grupi“, istakla je Đorđević.
Ona je kazala da Predškolska ustanova „Prva radost“ izlazi u susret roditeljima koji osim predškolca imaju i mlađe dete, tako da je i tim mališanima omogućeno da dolaze u predškolske grupe, kako bi nešto naučila, ali pre svega kako ne bi bila usamljena dok su im braća ili sestre u „školici“.
Đordjević je rekla da na području opštine Gadžin Han postoje dve grupe koje mogu da pohađaju deca mlađa od 5,5 godina i to u matičnoj ustanovi u „Prva radost“ u Gadžinom Hanu.
„Postoji interesovanje roditelja za upis mlađe dece, ali trenutno ne možemo da im izađemo u susret jer su nam raspoloživi kapaciteti maksimalno popunjeni. Nastojimo da obezbedimo dogradnju još jedne prostorije i tako rešimo problem manjka prostora“, izjavila je Djordjević.
Lepo, najlepše:
Milan Đorđević iz Grkinje, otac šestogodišnje Ive i godinu i po dana mlađeg Dimitrija, rekao je za Medijski istraživački centar da su njegova supruga i on veoma zadovoljni što je njihova ćerka uključena u predškolsko obrazovanje.
„U Grkinji je malo dece tako da nema predškolske grupe u selu, već Iva kao i druga deca dolaze u vrtić u Gadžinom Hanu. Posebno nam znači to što je obezbeđen prevoz do vrtića. Da nije toga ne znam šta bi radili jer nemamo sopstveni auto. Bez organizovanog prevoza morali bi da idemo autobusom i ne znam kako bi usklađivali obavezu da je dopratimo do vrtića sa obavezama na poslu“, kazao je Đorđević.
On je rekao da je izuzetno zadovoljan time kako njegova ćerka provodi vreme u predškolskoj grupi i dodao da je Iva mnogo toga novog naučila otkako je jesenas postala predškolac.
Dečaci i devojčice koji pohađaju predškolsku grupu u Gadžinom Hanu na pitanje kako im je u „školici“ u glas odgovaraju „lepo, najlepše“. „Volim da idem u predškolsko zato što ovde imam puno drugova i drugarica. Imamo i lepe igračke i lepo se igramo.Učimo pesmice, crtamo, bojimo, baš nam je zabavno“, rekla je Elena F. Njena drugarica Iva V. kazala je da u „školici“ ima puno drugarica i ima vaspitačicu koja je mnogo dobra prema deci. „Volim kad se igramo, imamo puno igračaka. Dopada mi se i kad učimo nove priče i pesmice. Uvek mi je zabavno ovde“, rekla je Iva V.
Snežana Radonjić, psiholog škole „Vitko i Sveta“ koju pohađaju sva deca sa područja opštine Gadžin Han rekla je da je na tom području obuhvat dece obaveznim pripremnim predškolskim programom skoro stoprocentan.
„Možda nam ’promakne’ da odmah od 1. septembra neko dete iz marginalizovanih porodica ne bude u predškolskoj grupi, ali to relativno brzo rešavamo. Dešava se da roditelji ne žele da prijave dete za predškolsku grupu, jer smatraju da će zbog toga morati da ranije krene u školu, pre navršene sedme godine. Dešava se i da roditelji kažu da njihovo dete nije u predškolskoj grupi jer nemaju para da plate preglede koji su neophodni za upis ili kažu da nemaju para da mu kupe patike i novu odeću. Takve probleme rešavamo na najrazličitije načine, uglavnom uz finansijsku pomoć Centra za socijalni rad. Roditelji, po pravilu, te probleme sami ne mogu da reše“, istakla je Radonjić.
Ona je rekla da se prilikom polaska u školu, između dece koja pohađaju pripremnu predškolsku nastavu i one dece koja je nisu pohađala, razlika vidi pre svega u socijalizaciji i spremnosti deteta da prihvati pravila i norme ponašanja u grupi.
Razlika je i u znanju, dodala je Radonjić, jer deca koja nisu pohađala predškolski program imaju pre svega iskustvena znanja, a to su znanja koja su stečena onim što su deca videla ili naučila u porodici.
Autor: B.Ljubisaljević
Projekat „Zajedno za decu” sprovode CIP – Centar za interaktivnu pedagogiju (CIP Centar) u saradnji sa Fondacijom za otvoreno drustvo, Srbija. Stavovi i mišljenja izneti u ovom tekstu ne odražavaju nužno stavove CIP Centra i donatora.