Dugo se neće roditi takav umetnik
Za čuvenog pevača iz Niša, Šabana Bajramovića čuo je ceo svet zbog autentičnog glasa i brojnih kompozicija koje je tokom života napisao. Njegove kolege muzičari kažu da je bio muzički genije. Pevao je u velikom broju zemalja, dok je na poziv Nehrua i Indire Gandi pevao u Indiji gde su ga proglasili za kralja romske muzike. A Đelem, đelem i to baš njegova verzija, ustanovljena je kao romska himna 1971. godine na svetskom kongresu Roma.
Košulja, kravata ili leptir mašna, lepo svetlo odelo, zlatan zub, začešljana kosa, tamne naočare, mikrofon u jednoj ruci, druga stisnuta u pesnicu, i autentična, neponovljiva boja glasa, stvorena i za izvornu i za romsku i za blues i za jazz muziku. Za sebe je govorio da je ciganin, a ne Rom. Uvek je imao mercedes, a vozačku dozvolu nikad. I živeo je kao ciganin, burno i ludo, čas na vrhu, čas na dnu. Bio je nekrunisani kralj romske muzike koga su cenili svi muzičari. Nišlija koji je mogao da živi bilo gde, a živeo je u svom gradu. Šaban Bajramović
Nije očekivao, niti želeo slavu
Bio je slavan, prvo u zemlji, a onda i u celom svetu, pevao je u mnogim svetskim metropolama, a slavu nikad nije očekivao. Čak je nije ni želeo. Želeo je samo da peva po svadbama kako je i počeo da zarađuje. A zarađivao je ogroman novac. Njegov muzički đak, prijatelj i kolega iz benda Nebojša Saitović Saita priča kako su nakon albuma „Đelem đelem“ snimljenog 1980. za RTV Ljubljanu krenuli da održe koncert u Sava centru u Beogradu. Umesto na koncert, otišli su na vašar u Obrenovac po Šabanovoj odluci.
„Stignemo mi tamo, vašar čeka (kroz smeh), postavljeni njihovi instrumenti, ozvučenje, mi silazimo, nema ni tonske probe. Mi krećemo da sviramo i u toj turi uzmemo možda 10, 12 hiljada maraka. Za pola sata! Mi smo svirali tri dana i on je pevao tri dana bez prestanka. Pio je kleku i naučio nas je da pijemo. Ne bi mogli da izdržimo. To je bilo negde ispred Đurđevdana. Uzmemo toliko para i sad vraćamo se kombijem i ne vraćamo se autoputem. Skrenemo na Smederevo, znači to je bilo ispred Đurđevdana, i stanemo u jedno selo koje se zove Popovići, kaže „vadite instrumete da sviramo tu malo“. I mi tu za sat i po, dva, možda i tri uzmemo još toliko para, krećemo za Niš i on vidi jednog seljaka čuva ovce. I kaže ovako: kol'ko ti košta odavde dovde, recimo u prečniku 20 m koliko jagnjadi ima. Ovaj mu reče cenu, on izvadi pare... A mi da se ugušimo u kombiju! Mi, naši instrumenti i 20 jagnjadi! On je znao da cigani neki nemaju pare za jagnje. A Đurđevdan je bila svetinja.@"
Za noć potroši sve što zaradi
Za jednu svadbu Šaban je znao da zaradi i po 50 000 maraka u to vreme, a uz to i mnogo zlata, kaže Saita.
„I sednemo da brojimo pare i brojimo, i nećete da verujete, 8 sati ne možemo da podelimo pare. I on se iznervira, i kom kako uhvati, tako mu da. I kaže, ne brojte, brojte kući“ A sve što zaradi za noć, znao je da potroši na kocku, na barbut. A ujutru da traži od prijatelja novac za cigarete.
Pisao i komponovao ogroman broj pesama
Šaban Bajramović je napisao i komponovao oko 800 pesama, tačan broj se ne zna. Objavio je 20 albuma i više od 50 singlova. Pevao je sa izuzetno kvalitetnim muzičarima, oduvek su ga slušali i rokeri, i džezeri i pop muzičari, jer je, kako kažu, pevač izuzetnog kvaliteta koji peva iz srca i duše. Magazin Time ga je proglasio za jednog 10 najboljih blues pevača na svetu. Glumio je u četiri filma, a njegova pesma Sajbija iz filma „Anđeo čuvar“ Gorana Paskaljevića, proglašena je u Americi za najlepših sto filmskih melodija ikada.
Do Golog otoka zbog ljubavi
Ovaj čuveni Nišlija koji je živeo punim plućima, kao mladić je čak dospeo i na Goli otok. Tamo je bio sa političkim osuđenicima i mnogo je naučio od njih, nadoknađujući to što gotovo da nije išao u školu. A on je tamo dospeo zbog ljubavi, priča nam Zoran Živković onako kako je pričao Šaban njemu.
„Znaš onu pesmu Hanuma? Eee to je istinita pesma, to sam se ja zaljubio u jednu malu ciganku koja je imala 15, 16 godina. Taman ja da nešto, pozove me u vojsku (pozove me, to je viša sila država), i pošalje me u Pulu. Ja odem tamo i čekam četeres' dana onu „kletvu“. „Kakvu kletvu Šabane?“ Pa onu kletvu, znaš... zakletvu. I bude kletva i ja pobegnem sutra odmah. Moram da je vidim! Sednem na voz i pođem za Niš, i uhvati me (ta neka sila državna) u Slavonski brod. I sprovede me u Split i osudi me za dezerterstvo, pet godina zatvora, Goli otok“.
Album „Romano Raj“ sa Dobrovoljačkim kovačkim društvom
Mnogo godina kasnije kad su se sreli Zoran i on, ovako je izgledao njihov susret.
Jednom sam sedeo, i prolazi on i pozdravimo se, kašlje, vidim da je već u dobrim godinama, i onda počnemo da pričamo prvo neobavezno, a onda i malo ozbiljnije o tome da moramo da učinimo nešto da on ne ode iz vidokruga i Nišlija i Srbije i svetske muzike tek tako. Jer on to ne zaslužuje. On zaslužuje da svoju karijeru lagano privodi kraju na jedan veliki način. I rekoh mu „ajde što ne snimaš nešto?“ „pa nema ko da plati to“.
Tako je nastala saradnja između dvojice Nišlija, bivšeg premijera Srbije Zorana Živkovića i čuvenog Šabana. Tako je nastao i njegov poslednji cd „Romano raj“ sa 20 pesama u džez i soul stilu sa dominantnim romskim melosom, upakovan za ceo svet, na kome su svirali i Vlatko Stefanovski, Todosi Spasov i drugi vrlo cenjeni muzičari.
Slabo srce za ciganski život
Šaban Bajramović je preminuo u 73. godini, 2008. od posledica infarkta. Sahranjen je u Nišu, a sahrani su prisustvovali i tadašnji predsednik Srbije Boris Tadić, bivši premijer Zoran Živković, ministar rada Rasim Ljajić, filmski režiser Goran Paskaljević i mnogi drugi umetnici i prijatelji. Dve godine kasnije, svečano je otkriven spomenik Šabanu Bajramoviću na amfiteatru niškog keja koji su upravo finansirali njegovi prijatelji poput Gorana Paskaljevića, Ljubiše Samardžića, Gorana Bregovića, Emira Kusturice, Esme Redžepove i drugih. Inicijativu je pokrenuo direktor Nišville jazz festivala Ivan Blagojević.
„Svet nema spomenik jednom romskom umetniku. Pokušao sam da objasnim svim onim ljudima koji nemaju baš puno sluha za manjine da Šabana treba posmatrati kao umetnika, a tek onda kao pripadnika romske manjine, i da kao umetnik on zaslužuje da ima spomenik u centru Niša. A on kao najpoznatiji Nišlija je imao tu privilegiju da ima prijatelje. I ti prijatelji su sakupilii novac, ja sam ih samo organizovao, i eto, grad je dobio jedan spomenik za koji kažu da je najposećeniji u gradu“.
Tako najčuveniji Nišlija u odelu, košulji, tamnim naočarima i sa mikrofonom u ruci I stisnutom pesnicom i danas stoji tu među svojim sugrađanima, gde se svake godine održava deo Nišville jazz festivala posvećen njemu, a jedna ulica u Nišu nosi njegovo ime. Ustanovljena je I nagrada Nišvill jazz festivala sa dugom tradicijom, Grand Prix Šaban Bajramović koja se dodeljuje za fuziju jazza I drugih muzičkih pravaca.
Nema upoređivanja sa Šabanom
I za života, a i kasnije osporavan je zbog romske pripadnosti. Ipak, smatraju mnogi da sličnog umetnika ovi prostori dugo neće imati. Sa tim se slaže I Saita koji danas na molbu tadašnjeg predsednika Tadića vodi Šabanov orkestar Crne mambe.
„Znate, nama je Šaban bog. Ne možete nikog da uporedite s njim. To je isto kao kad bi nekog uporedili sa BB Kingom, ili sa Santanom. Ja sad pričam o muzičarima, ali evo sa Frank Sinatrom od izvođača. Znači, on je jedan veliki, veliki, veliki, veliki pevač. I duugo, duugo u staroj Jugoslaviji neće da se rodi takva faca kao što je on bio. ”
Piše: Jelena Đukić Pejić