Veliki problemi malih ljudi

februar 17 2016

Slađana Mitrović rođena je Valjevka, a čest je gost u Nišu. U Niš je dovodi ljubav prema Goranu koga je upoznala zahvaljajući društvenoj mreži facebook i Pokretu malih ljudi. Zajedno su već 6 godina i jedva čekaju da se venčaju. U tome ih sprečava jedino činjenica da Slađana ne može da nađe posao u Nišu.

„To je jedina prepreka. Potreban mi je posao kako bih mogla da se konačno preselim i da počnemo da živimo zajedno“ - kaže ona.

Do posla je u teško vreme teško doći, posebno nekome ko je izrazito niskog rasta. Ljudi su puni predrasuda i na svakom koraku se ophode prema onima koji su drugačiji ne poštujući ljudska prava, ističe ovaj par. Osim što je teško dobiti posao, teško je i napredovati.

„Recimo, ja radim u Opštoj bolnici u Valjevu, imam i višu školu i Ekonomski fakultet, a radim sa srednjom stručnom spremom. Ljudi koji imaju iste škole kao i ja bolje su pozicionirani, a meni uvek ostane izgovor „Biće, sad nije trenutak“. Jednom prilikom je trebalo da pređem da radim u knjigovodstvo, a rekli su mi da me ne žele u toj kancelariji. Kasnije je rečeno da to ipak nije tačno, ali činjenica je da je ljudima poput mene izuzetno teško da normalno žive i rade u ovakvom okruženju.“ – kaže Slađana i dodaje:

„Dugo sam imala kancelariju na 7. spratu, nisam mogla da dobijem drugu, odgovarajuću iako bi po pravilu moja kancelarija trebalo da bude prilagođena meni. Tada nisam mogla da dohvatim lift, i onda sam najčećše išla peške, ili sam čekala da neko drugi ide liftom, pa makar i do 4. sprata, i to mi je značilo. Kada sam tražila kancelariju koja je na nižem spratu, rekli su mi da to nije u njihovoj nadležnosti.“

Ovakvi i slični problemi su veoma česti u svetu izrazito niskih ljudi. Često nazivani pogrdnim imenima, mali ljudi se još uvek bore sa predrasudama koje ih vezuju za verovanje da su stvoreni za dvorske lude, cirkuzante, pomagače Deda Mraza i sl. Goran Marinković koji je po profesiji istoričar i radi u Univerzitetskoj biblioteci u Nišu kaže da na sreću nema takvih problema u poslu, ali da retko viđa ljude slične sebi na niškim ulicama.

„Ljudi su strašno zatvoreni u sebe. Žive u svoja četiri zida, neki iz razloga što ne mogu da se izbore sa pogledima drugih, a neki iz razloga što smatraju da ne treba da se trude da se uključe u društveni život. A zaista je neophodno da izađu i pokažu javnosti da su normalni i vredni pažnje, da traže ono što im pripada, a to je dostojanstven odnos prema njima.“ – kaže Goran.

Pokret malih ljudi Srbije je nastao upravo sa ciljem da se predrasude o njima otklone i da ih ostatak sveta gleda normalnim očima. Ipak, zbog problema sa pristupom raznim mestima, bore se za status osoba sa invaliditetom kako bi im bilo omogućeno da imaju pristup svuda gde i ostali. Slađana ukazuje na primer susedne Bugarske gde članovi Udruženja malih ljudi ima jedan dan u Parlamentu kada sa poslanicima razgovaraju o svojim problemima, dok su za njih prilagođeni i bankomati koji imaju pokretni stepenik za osobe niske rastom.

Kako u Srbiji ima oko 250 ljudi izrazito niskog rasta, a Pokret malih ljudi tek 50 članova, to je još jedan pokazatelj diskriminacije i marginalizacije ovih ljudi. Zato se maksimalno bore za inkluziju, a posebnu podršku daju roditeljima koji imaju decu niskog rasta. Slađana smatra da je neophodno da se deca socijalizuju i školuju jer žive u nehumanom svetu.

„Ne možete očekivati humanost. Toga jednostavno nema. Morate se boriti i stalno se dokazivati da ste vi vredni svega toga i da zaslužujete bolju poziciju i da možete da radite na mestu za koje ste kvalifikovani. Rodite se drugačiji i onda morate prvo da naviknete na sebe, a onda i okolinu da naviknete na sebe, da vi postojite takvi kakvi jeste. Naravno da sam imala teške trenutke, posebno u pubertetu, ali sam se trudila da na to ne obraćam pažnju, već svaki put zadam sebi neki jači cilj. Zato sam se školovala nadajući se da će ljudi shvatiti da ste vi, iako visoki metar i 30 cm, sposobni da obavljate sve zadatke koji se postave pred vas.“.

Goran Marinković napominje i da Pokret malih ljudi želi da pomogne svojim članovima i da se bave sportom poput Milana Grahovca, predsednika ovog Udruženja koji je osvajač medalja na svetskim takmičenjima i paraolimpijadi u plivanju, stonom tenisu i atletici, a upravo se priprema za narednu paraolimpijadu u stonom tenisu koja će se ovog leta održati u Rio de Ženeiru.

Da imaju veliko srce da pomažu drugima pokazuje njihov rad i trud u Pokretu. Sada i Nišlije treba da pokažu veliko srce, pomognu da ova Valjevka nađe posao i preseli se u Niš zbog ljubavi. Ljubav im je kažu oboje otkrila mnogo toga, a Goran je osim Slađanu, silno zavoleo i kuvanje. Ni po čemu se ne osećaju drugačiji od drugih, žive sasvim normalno, jedina razlika je kažu što su spakovani u malo pakovanje.

Piše: Jelena Đukić Pejić

Prijatelji sajta

Safe Journalism HND Solidarna Actat Kvart komesarijat-za-izbeglice XXZ Pescanik logoo mirc NGTim