Okruženi pirinčanim poljima i - bombama
Narod Vietnama, zemlje na krajnjem istoku indokineskog poluostrva danas živi haotično brz život, okružen masom neeksplodiranih bombi iz američko vietnamskog rata, vodom i prašumom, pokušavajući da poveže tradiciju i moderan način života.
Vietnam je po obliku zemlja vrlo uska i dugačka, poput slova S. Rastojanja su velika tako da od Hanoja, glavnog grada, na severu do Sajgona, ili Ho Chi Mina kako se danas zove, na jugu ima skoro 1,800 kilometara. Oko 90 miliona stanovnika ove zemlje danas živi u društvenom uredjenju koje je slično onom u Kini, odnosno na vlasti je komunizam sa elementima slobodnog tržišta. Standard se danas postepeno razvija i da nije sveprisutne korupcije, koja je čini jednom od najranjivijih država u okruženju, ekonomski zamah bi bio jos izraženiji. Siromaštvo je i pored prisutnog ekonomskog rasta vrlo izraženo.
Van urbanih centara stanovništvo živi u selima, bez struje i puteva često na obodu prašume. Vietnamci potpuno zavise od vode koja ih sa svih strana okružuje i to kako u pirinčanim poljima tako i u ogromnim rekama na kojima se obavlja najveći deo transporta ali nije retko videti i cela naselja na samoj reci. Jako je izražena religijska komponenta života, u Vietnamu više od 90 posto stanovništva upražnjava budizam, pa se budistički hramovi mogu videti na svakom koraku posebno pored reka.
Stanovništvo u gradovima je u stalnom pokretu. Hiljade motocikala u haotičnom saobraćaju je uobičajena slika na gradskim ulicama. I ako u svakom gradu Vietnama postoji mnoštvo malih privatnih radnji, koje je donelo otvaranje ka slobodnom tržištu, Vietnamci većinu svojih poslova obavljaju na otvorenom, najčešće na gradskim ulicama. Čak se i hrana služi na ulici pa tako tokom šetnje možete zastati i uživati u odličnom obroku na sred ulice. Bolje je ne pitati šta je na meniju jer Vietnamci jedu sve tako da je u nekim delovima Vietnama sasvim normalno da se na meniju nađe specijalitet od pasa ili mačaka.
Razvoj privatne inicijative pored dobrih strana doveo je i do velikog povećanja jeftine radne snage. Mali broj zaposlenih Vietnamaca, pretežno u kineskim fabrikama, radi za nadnicu od oko 3 dolara dnevno. Ta cifra zvuči bolje kad se iskaže u dongu, domaćoj valuti s mnoštvom nula, jer svako ko mesečno zaradi 150 dolara, postaje milioner.
Pored siromaštva ovaj inače vrlo gostoljubiv narod suočen je sa mnoštvom problema kako iz sadašnjosti tako i iz prošlosti.
Kada se danas na ovim prostorima pomene Vietnam vecina odmah pomisli na Vietnamsko Američki rat od pre 40 tak godina. Taj rat se zaista i danas oseća u svakom delu Vietnama. Masa neeskplodiranih ubojitih sredstava i danas vreba u pirinčanim poljima, šumama, plantažama kafe i od tih bombi i danas strada mnogo vietnamaca.