Selo Veta - muzej vojnih kamiona na otvorenom

jun 14 2016

Belopalanačko selo Veta na čitavom jugu Srbije poznato je po meštanima koji  vredno drvare tokom čitave godine. Za njih kiša i sneg ne predstavljaju nikakvu prepreku, jer kad im mušterije iz Bele Palanke, Niša, Pirota i drugih mesta naruče drva oni odmah kreću na posao ma kakvo da je vreme napolju. 

Loši planinski putevi i nepristupačne suvoplaninske šume uslovile su da Vetanci već decenijama odlaze u drva odlaze isključivo ruskim i američkim vojnim kamionima "zilovima" i "džemsovima".veta5

Ovi kamioni mogu se videti  maltene u svakom drugom dvorištu i parkirani duž uzanog seoskog puta.

Veta je vremenom postala pravi muzej vojnih kamiona na otvorenom, ali umesto u zasluženu penziju "zilovi" i "džemsovi" još prevoze drva iz Suve planine na čijim se obroncima se selo nalazi.

Meštani ističu da bez ovih vojnih kamiona ne bi ni drvarili, jer ni jedan drugi kamion ne može da da preveze kubike i kubike drveta, niti da prodje tamo gde ti kamioni prolaze.veta1

Niko od meštana se ne seća  godine kada su prvi ruski i američki kamioni stigli u Vetu, ali kažu da je to bilo odmah posle Drugog svetskog rata.

"Dali su nam ih Amerikanci kao ratnu odšetu, zbog toga što su nas bombardovali. Pre toga nismo ništa imali, samo koze i ovce", kažu meštani i ističu da još koriste neke od kamiona koji su dobijeni kao ratna odšteta.veta2

Drvari iz Vete kažu da su, nakon što su se prvi "zilovi" i "džemsovi" odlično pokazali, ove kamione nabavljali širom nekadašnje Jugoslavije.

Aleksandar Krstić (22), drvara iz Vete ističe da se radi o kamionima koji su maltene neuništivi.

"Kvare se i oni, ali posle popravke su ponovo kao novi. Manjem "zilu", marke "157" ,često puca diferencijal, dok ovom velikom marke "151" puca samo sajla za drva, ostalo ništa", objašnjava Krstić.

On ističe da drvari uglavnom sami popravljaju svoje kamione.veta7

"Delove nabavljamo kod Vojske, na licitacijama, ili skidamo sa kamiona koje više ne koristimo", dodaje Krstić.

Prema njegovim rečima drvarenje je izuzetno težak i opasan posao, čak i sa dobrim kamionima kao što su "zilovi" i "džemsovi". On sam, već dva puta je sletao sa puta i prevrtao se kamionom, ali srećom bez povrede.

Njegov prijatelj, takodje drvar Mladen Živković ističe da je za mnoge stanovnike ovog kraja seča šume i prodaja ogrevnog drveta jedini način da zarade.

"Teško jeste ali nemamo kud. Moramo da drvarimo da bi preživeli. Ja imam porodicu, suprugu i trogodišnjeg sina. Za mesec dana supruga treba da se porodi, dobićemo još jedno dete", govori Živković.

On kaže da mu je doskora otac pomagao u šumi, a sad moram sam.

"Dok je sekao drva ocu je stablo polomilo nogu. Imao je otvoreni prelom i više ne može da radi",  objašnjava Živković i dodaje da je sa ocem krenuo da drvari kada mu je bilo svega 12 godina.veta3

Poput njega, i svi ostali drvari  iz Vete počeli su da se bave ovim poslom još u osnovnoj školi.

"U gradu deci kad prohodaju kupe mobilni telefon, a mi našoj deci kupimo testeru", ističu Vetanci.

Žitelji Vete još pričaju o zaprepašćenju ovdašnje učiteljice kada joj je učenik četvrtog razreda rekao da će izostati iz škole jedan dan jer mora da "pomogne tatku u drva".

Škola u Veti zatvorena je pre četiri godine jer u selu nema dece školskog uzrasta.

U selu stalno živi svega osamdesetak meštana, dok njih još toliko gotovo svakodnevno dolazi u selo iz obližnje Crvene reke i Bele Palanke da bi održavali domaćinstva, čuvali krave i ovce, drvarili  i obradjivali malo planinske zemlje.

Meštani kažu da njihovi mladi odlaze jer je u selu teško podizati decu.

U Veti nema signala mobilne telefonije, kao ni TV signala, a najbliža osmogodišnja škola nalazi se u osam kilometara udaljenoj  Crvenoj reci.veta9

Vetanci kažu da je život u planinskom selu surov pa da bi preživeli moraju čvrsto da se oslone na ono što imaju a to su stoka, zemlja, šuma i kamioni.

Piše: Biljana Ljubisavljević

Foto: Saša Đorđević

 

Prijatelji sajta

Safe Journalism HND Solidarna Actat Kvart komesarijat-za-izbeglice XXZ Pescanik logoo mirc NGTim