Makedonci nacionalna manjina samo u popisima
Od hrane, šopska salata, banica, pastrmajlija, malidžano, ajvar, ljutenica, tavče gravče, T'ga za jug i na kraju tulumbe ili još bolje tatlija. Kad je reč o muzičarima, Vlatko Stefanovski, Kaliopi, Toše Proeski, Esma Redžepova, Zafir Hadžimanov. Sve ovo asocira na nekadašnju jugoslovensku republiku, Makedoniju.
Nema specijaliteta ili kolača poreklom iz Makedonije koji nije jedno od omiljenih jela svih Srba, niti čoveka koji ne voli pesmu „Makedonija“ koju su „Leb i sol“ otpevali još 1973. godine. I hrana i muzika sa ovih prostora toliko su se odomaćili u Srbiji, posebno na jugu, da osim političkih granica niko ne vidi ni jednu drugu granicu.
Tu su i priče iz vojske svih muškaraca u Srbiji koji danas imaju 40 i više godina, a u kojima je obavezno prisutan i neki Makedonac, zapamćen kao drag prijatelj. Zato ni te političke granice Makedonce ne mogu da svrstaju u strance u našoj zemlji. Oni su, međutim, u Srbiji ipak manjina.
U Nišu, kao najvećem gradu na jugu naše zemlje, ljudi rodom ili poreklom iz Makedonije žive oduvek. Od kako je njihova matična država proglasila nezavisnost 1991. godine, mnogi Makedonci su započeli osnivanje udruženja u kojima se okupljaju u nameri da sačuvaju svoju kulturu. Jedno od najmlađih udruženja u Srbiji je Udruženje „Vardar Niš“, formirano još pre 15 godina sa ciljem da članove makedonske zajednice okupi na jednom mestu.
„Pre '91.godine nije bilo potrebe za pravljenjem udruženja jer nismo bili manjina, a kako se matica odvojila nastala je potreba da nastavimo da se družimo i da radimo na očuvanju i predstavljanju kulture i identiteta Makedonaca“, kaže Blage Petruševski, predsednik ovog Udruženja.
Blage Petruševski
U udruženju se govori makedonski jezik, sluša se makedonska muzika i uz kafu se vode pozitivni razgovori. Ovakva druženja svim članovima veoma znače, posebno što održavaju kontakte i sa udruženjima sa druge strane granice.
Iako zakoni vide granicu između Srbije i Makedonije, naš sagovornik Blage Petruševski i njegov prijatelj iz Udruženja Blagoja Ilijevski, se zbog zakona ipak ne osećaju manjinom u Srbiji. Blage živi u Nišu 35, a Blagoja 50 godina. Ovde su se oženili, dobili decu, deca su se udala i oženila i dobila decu.
Blage Petruševski i Blagoja Ilijevski
„Mi smo Nišlije. Mi uvek predstavljamo prvo sebe, pa onda udruženje i naravno svoj grad Niš“ , kažu oni. Blagoja dodaje da je postao i lokal patriota bez obzira što je rođen u Skoplju i da nakon 50 godina života u Nišu niko ne može da mu kaže da nije Nišlija.
A pored svega što predstavljaju, članovi Udruženja „Vardar Niš“ predstavljaju sve ono što umeju da rade i to dele sa ostatkom sveta. Udruženje je veoma bogato medaljama sa različitih manifestacija gde redovno učestvuju u želji da kroz hranu i druženje podele deo svoje kulture, jer je upravo hrana kako kažu, najprimamljivija ljudima. Tako na niškim manifestacijama možete jesti razne specijalitete ovog Udruženja, spremljene onako kako se spremaju u Makedoniji.
Članovi Udruženja „Vardar Niš“
Međutim, pored hrane, Udruženje želi da sačuva i svoj jezik i to među najmlađima, a zahvaljujući Zakonu o nacionalnim savetima, kao nacionalna manjina imaju pravo da se njihov jezik uvede u škole kao izborni predmet.
„U Leskovcu već ima oko 60 učenika, uveli su i u Vranju gde ima 120 učenika, i u Jabuci u okolini Pančeva u školi koja se i danas zove po makedonskom heroju „Goce Delčev“, kompletna nastava se do devedesetih izvodila na makedonskom jeziku, a sada je to promenjeno, pa se uči makedonski kao izborni predmet. Naravno, to želimo i u Nišu“, objašnjava Blagoja Ilijevski iz ovog Udruženja.
„Opština Plandište u Vojvodini uvela je makedonski jezik kao službeni jezik. Kako Makedonaca ima najviše u Opštini Pančevo, trude se da se i tamo uvede makedonski kao službeni jezik“, dodaje Ilijevski.
Blagoja Ilijevski
Po popisu iz 2001. godine u Srbiji je bilo 56.000 Makedonaca, što ih čini četvrtom nacionalnom manjinom posle Mađara, Albanaca i Bosanaca. Poslednji popis pokazuje da ih ima znatno manje, 23.000.
„Prirodna selekcija i asimilacija ide. Moja pokojna žena je kao i ja, bila Makedonka. Deca su mi Makedonci, ali ćerka je udata za Nišliju, sin oženjen Nišlijkom i njihova deca su pola Makedonci. Sledeća generacija će biti četvrtina Makedonci. I tako dalje dok se to ne izgubi. I mi sve ovo i radimo da ta naša deca, unuci, praunuci znaju odakle dolazimo, ko smo, da sačuvamo znanje, sećanje i identitet“, kaže Blagoja Ilijevski.
Kičevo deo Niša
Koliko su Makedonija i ljudi poreklom iz Makedonija imali uticaj na Srbiju i na Niš, pokazuje i ime jednog dela Niša koji nosi naziv Kičevo po makedonskom gradu. U tom delu grada nekada su postojali kafana i poslastičarnica sa istim imenom. U Udruženju „Vardar Niš“ kažu da imaju članove iz Kičeva i da su pokušavali da im pomognu u dogovoru sa Ambasadom Makedonije da budu prisutni na poslednjim makedonskim izborima. To se međutim nije dogodilo jer niko nije mogao im plati put, niti da im izda pasoše. Petruševski i Ilijevski zato smatraju da je neophodno da imaju bolju saradnju sa Vladom Makedonije, a pokrenuta je i inicijativa da im se pasoši i državljanstvo daju besplatno.
Autor: Jelena Đukić Pejić