Suze zlostavljanih starica najviše bole
Dolasci starica u Sigurnu kuću neke su od najpotresnijih scena u toj ustanovi koja je u proteklih šest godina rada bila utočište za 737 žena i dece.
SRB
U najvećem broju slučajeva starije žene odlaze iz svojih domova i sklanjaju se u Sigurnu kuću kako bi se zaštitile od nasilja koje trpe od svoje dece. U manjem broju slučajeva, starije žene zlostavljaju njihovi partneri, izjavila je za Medijski istraživački centar direktorka Sigurne kuće za žene i decu žrtve porodičnog nasilja Sonja Šćekić.
Prema njenim rečima od početka godine ta ustanova zbrinula je ukupno 111 žena i dece, a tri žene imale su više od 65 godina. Prošle godine Sigurna kuća bila je utočište za 137 žena i dece, a osam žena bilo je starije 65 godina.
“Nasilnici su uglavnom deca žrtve koja su zavisnici od alkohola ili psihoaktivnih supstanci. Za sve starije žene koje dodju u Sigurnu kuću zajedničko je to da su veoma dugo trpele porodično nasilje. Starijim ženama treba puno više vremena da se odluče da prijave nasilnika nego mladjim ženama, naročito ukoliko je nasilnik njihovo dete. Čak i kada budu smeštene u Sigurnu kuću one pričaju o tom svom detetu sve najlepše. Uvek nastoje da opravdaju njegovo ponošanje, uvek pokušavaju da pronadju razloge zbog čega je nasilan. Uglavnom o pričaju lepe stvari o detetu, makar iz perioda njegovog detinjstva, kada je ono bilo dobro i poslušno”, izjavila je Šćekić.
Sonja Šćekić
Ona je istakla da je naša država puno uradila na ohrabrivanju žena kako bi što prijavile nasilnike i potražile pomoć. Žene, dodala je Šćekić, imaju sve više poverenja u državne ustanove i institucije, a stupio je na snagu i novi Zakon o sprečavanju nasilja u porodici koji je uveo nove mere pomoći žrtvama nasilja.
"Naša iskustva govore da su žene ranije trpele nasilje u proseku deset godina pre prijavljivanja nasilnika, a sada je to vreme smanjeno na pet godina. Dosta toga se promenilo i u shvatanju ljudi. Zajedničkim radom ustanova, institucija i medija, menja se svest ljudi i sve manji broj osoba smatra da je sramota da žena prijavi nasilje i napusti nasilnika. U 2015. godini nasilniku se vratilo 50 odsto korisnica Sigurne kuće. U 2016. godini bilo ih je 30 odsto, a ove godine 17 odsto", naglasila je Šćekić.
Prema njenim rečima, posle boravka u Sigurnoj kući neke od starijih žena se ipak vraćaju svojoj kući i nasilniku jer kažu da žele “da umru” u svojoj kući. Ima i onih starica, dodala je Šćekić, koje odlaze u Gerontološki centar i kod rodjaka, a jedna starija žena je iznajmila stan i počela da živi sama.
“Za vreme boravka u Sigurnoj kući žene žrtve nasilja imaju psihoterpaiju i radi se na njihovom osnaživanju, ali odluku o tome gde će otići posle boravka u Sigurnoj kući donose potpuno samostalno. Brigu o njima nakon odlaska odavde preuzima Centar za socijalni rad, odnosno voditelji slučajeva u toj ustanovi”, objasnila je Šćekić.
Ona je istakla da iz Sigurne kuće poručuju svim ženama koje trpe nasilje, bez obzira koliko godina imaju, da tome stanu na put, prijave nasilnika i potraže pomoć jer postoje državne ustanove i institucije koje mogu da im pomognu.
U Policijskoj upravi u Nišu istakli su za Medijski istraživački centar da je na području te uprave u period od januara do oktobra ove godine evidentirano 355 krivičnih dela nasilja u porodici, a u istom period prošle godine bilo ih je 306.
Prema podacima niške policije za četiri meseca primene novog Zakona o sprečavanju nasilja u porodici, od 1. juna 2017. godine do 1. oktobra 2017. godine, izrečeno je ukupno 596 hitnih mera i to 416 mera zabrane prilaska žrtvama nasilja i 180 mera iseljenja počinioca nasilja iz stana.
Koordinator Tima za sprečavanje nasilja u porodici Policijske uprave u Nišu Nataša Zorić Živanović istakla je da žene predstavljaju 80 odsto svih žrtava porodičnog nasilja na području te uprave, a 20 odsto njih starije je od 60 godina.
“Dominira psihičko nasilje, a nasilnici su najčešće deca i bračni drugovi, a ponekad unuci. Događa se da žrtve duže vreme trpe torturu ali je ne prijavljuju jer, kako kažu, vole svoje članove porodice i ne žele da oni budu kažnjeni. Uglavnom prijavljuju nasilje tek kada ono preraste iz psihičkog u fizičko. Nasilje nad starijim uglavnom prijavljuju članovi šire porodice, komšije, prijatelji, rodbina ili oni sami. Neretko se dešava da kada prijavljuju porodično nasilje policiji žrtve čine to sa željom da članovi porodice budu samo upozoreni. Medjutim, policija postupa po zakonu. O svakoj prijavi nasilja u porodici bez odlaganja se obaveštavaju nadležna tužilaštva i Centar za socijalni rad”, rekla je Zorić Živanović.
Nataša Zorić Živanović
Ona je kazala da, kada su u pitanju bračne zajednice, postoje različite prijave supružnika i prvenstveno se prijavljuju svađe oko nekih običnih stvari. Medjutim, ima prijava i veoma ozbiljnih slučajeva u kojima muškarac konzumira alkohol a potom zlostavlja suprugu i nanosi joj teške telesne povrede.
“Primenom novog Zakona o sprečavanju nasilja u porodici policijski službenici su dobili nešto šira ovlašćenja i mogu da deluju preventivno. Osnovna novina koju je doneo Zakon je da u svakom pojedinačnom slučaju policija ima mogućnost da deluje preventivno u smislu da spreči buduće nasilje primenom mere zabrane prilaska i komuniciranja nasilnika sa žrtvom, kao i primenom mere privremenog iseljenja nasilnika iz stana”, izjavila je Zorić Živanović.
Prema njenim rečima, policijski službenici koji rade na poslovima sprečavanja nasilja u porodici su ljudi sa iskustvom, koji su ranije radili i na najtežim krivičnim delima.
Svaka prijava nasilja, dodala je ona, priča je za sebe i da bi je sagledali policijski službenici se upoznaju sa životnim prilikama počiniocima nasilja i žrtve.
Zorić Živanović je dodala da su specijalizovanu obuku za postupanje po prijavi nasilja u porodici u Policijskoj upravi u Nišu od početka godine završila 32 službenika. Njih 14 radi u samom Nišu, a 18 je raspoređeno u šest policijskih stanica – Aleksincu, Ražnju, Gadžinom Hanu, Svrljigu, Merošini i Doljevcu. Sve policijske stanice kao i Policijska uprava u Nišu imaju svoje kooordinatore Timova za sprečavanje nasilja u porodici.
Piše: B.Ljubisavljević
Foto: Saša Đorđević