Samo jedna zaštitna radionica opstala u Nišu

oktobar 21 2018

Nakon zatvaranja zaštitnih radionica “Vuk Karadžić” i “Metalac”,  u Nišu radi još samo jedna zaštitna radionica odnosno još jedno preduzeće za upošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju osoba invaliditetom – „Elmont“.

Na poslovima vinklovanja motora i poslovima izrade parkovske i javne rasvete u “Elmontu” je upošljeno 19 osoba sa invaliditetom i 15 zdravih osoba.

elmont zastitnaradionica 3

Direktorka „Elmonta“ Gordana Labović kazala je za Medijski istraživački centar da medju zaposlenima u toj firmi ima lica sa svim vrstama invaliditeta - gluvonemih, osoba sa mentalnim smetnjama, višestruko ometenih osoba, slabovidih…

„Za najveći broj lica sa invaliditetom, posao u „Elmontu“ predstavlja jedini prozor u svet. Oni se ovde osećaju korisnim članovima društva, a pored toga ostvaruju neku zaradu. Plate nisu velike, ali su redovne i zaposleni imaju zdravstveno osiguranje“, kazala je Labović.

Ona je kazala da je „Elmont“ do pre tri godine „bukvalno“ preživljao i to zahvaljujući poslovima koje je dobijao od gradova u okruženju – Kraljeva, Pirota, Prokuplja…

elmont zastitnaradionica 4

„Postoji mogućnost raspisivanja rezervisanih javnih nabavki za preduzeća koja se bave upošljavanjem invalidnih lica, ali to u globalu nije zaživelo. Ove godine i prošle grad Niš se pobrinuo i obezbedio nam kod svojih javnih preduzeća rezervisane javne nabavke, ali nije bilo tako ranije. Sada radimo osvetljenje  na „Loznom kalemu“, na Bulevaru 12. februar i još nekim lokacijama“, rekla je Labović.

Prema njenim rečima, preduzeća koja upošljavaju osobe sa invaliditetom  snalaze se kako znaju i umeju da bi došla do posla i opstala jer oblast njihovog rada nije sistemski uredjena.

“U Vojvodini takva preduzeća mnogo bolje rade jer tamo postoji mnogo veći stepen socijalne odgovornosti. Ovde osećaj socijalne odgovornosti jedva da postoji i zbog toga smo mi tražili izmenu Zakona o javnim nabavkama i uvodjenje obaveznih rezervisanih javnih nabavki. U Zakonu ne treba da stoji da preduzeća i ustanove “mogu da raspišu rezervisane javne nabavke”, nego da “moraju da raspišu”, izjavila je Labović.

Na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje u Nišu na kraju avgusta bilo je 757 osoba sa invaliditetom, što je za pet odsto manje nego u istom period prošle godine. Od ukupnog broja nezaposlenih lica sa invaliditetom njih 410 aktivno traži posao, a privremeno je sprečeno za rad 347. U Nacionalnoj službi za zapošljavanje kazali su da osobe sa invaliditetom spadaju u kategoriju teže zapošljivih lica i svake godine se sprovode posebni programi i mere, i izdvajaju značajna sredstva za njihovo zapošljavanje. “Nacionalna služba za zapošljavanje raspisala je ove godine specijalno za osobe sa invaliditetom javni konkurs za sprovođenje javnih radova na kojima se angažuju nezaposlene osobe sa invaliditetom, javni konkurs za subvenciju zarade za osobe sa invaliditetom bez radnog iskustva ijavni konkurs za refundaciju troškova podrške osobama sa invaliditetom koje se zapošljavaju pod posebnim uslovima. Osobe sa invaliditetom se mogu uključivati i u sve ostale programe i mere Aktivne politike zapošljavanja”, istakao je portparol niške filijale Nacionalne službe za zapošljavanje Vladan Krstić. Prema njegovim rečima, u programe i mere Aktivne politike zapošljavanja uključene su od početka godine 194 osobe sa invaliditetom.

Ona je kazala da zaštitne radionice za odredjeni broj osoba sa invaliditetom predstavljaju jedino mesto gde mogu da pronadju zaposlenje i zbog toga je potrebna pomoć države da bi one opstale.

“Govori se da osobe sa invaliditetom ne treba da budu diskriminisane, medjutim nije tako u stvarnosti. Obični ljudi vrlo često osobe sa invaliditetom posmatraju sa podozrenjem jer ne znaju o kakvim se osobama radi, pošto  nisu imali priliku da se sa njima susreću. Medju osobama sa invaliditetom ima izuzetno vrednih i sposobnih ljudi, odanih firmi”, istakla je Labović.

elmont zastitnaradionica 1

Kako je naglasila Labović  želja svih zaposlenih u “Elmontu” je da ovo preduzeće proširi proizvodnju i  uposli još jedan broj radnika sa invaliditetom, a to nije nerealna želja.

“Ukoliko bi dobili sprat zgrade u kojoj se sada nalazimo, a koji je nekada koristila štamparija “Vuk Karadžić”, mogli bi da proizvodni program proširimo izradom malih stubova za osvetljenje. Mi trenutno koristimo samo drugi sprat zgrade, a prizemlje i prvi sprat prazni su već dve godine”, podvukla je Labović.

Tekst i foto: B.Ljubisavljević 

Tekst je deo projekta "Moj rad, moje pravo" koji je podržan od strane grada Niša u okviru Konkursa za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja u 2018 godini.

 

Povezani članci

  • Izrabljivanje radnika u Srbiji: Žalite se Nemcima

    Jedna žena pada s nogu u Lidlu na jugu Srbije. Druga u fabrici nemačkog Leonija. Kad se požale, kažu, trpe odmazdu. Ali, Nemačka ima zakon prema kojem ove žene mogu da se požale u samoj Nemačkoj.

  • Položaj slepih u Srbiji: bolje nego pre, nedovoljno dobro

    Po prvi put u Srbiji, u Nišu je proteklog vikenda održan turnir u „golbalu“, sportu namenjenom za slepe i slabovide. To jeste uspeh, ali ti ljudi, kojih u Srbiji ima oko 12.000, i dalje imaju veliki broj problema.

  • „Ovo nisu fabrike, ovo su sadističke mučionice“

    Prvi maj u Srbiji donosi protest ispred fabrike Jura u Leskovcu kao simbola gaženja radničkih prava. Ali, pitanje je koliko su danas i sindikalci i radnici spremni da se bore za više od pukog radnog mesta i loše plate.

Prijatelji sajta

Safe Journalism HND Solidarna Actat Kvart komesarijat-za-izbeglice XXZ Pescanik logoo mirc NGTim