Humanost se uči iz dela, ne iz reči
Učenici Osnovne škole „Sveti Sava“ učestvovali su nedavno u tradicionalnoj Novogodišnjoj berzi organizovanoj u holu te škole.
Učenici su na berzi ponudili svoje igračke, knjige i druge sitnice, a najveći deo novca koji su dobili prodajom dobiće njihov drug iz škole čija se porodica nalazi u teškom ekonomskom položaju.
David Jovanović, Iva Stojković i Lana Veljković, učenici trećeg razreda škole „Sveti Sava“ bili su medju prodavcima na berzi. David, Iva i Lana prodavali su loptice i autiće nadajući se da će za njih biti kupaca.
„Baš je lepo da možemo da prodamo neke stvari koje nama nisu potrebne da bi mogli drugu kome je pomoć potrebna“, izjavila je Lana.
Učiteljica škole „Sveti Sava“ Olivera Djordjević rekla je da deca se učešćem na Novogodišnjoj berzi uče malom biznisu time što zakupljuju tezgu sa simboličnih 20 dinara, ali se takodje uče da pomažu drugima i budu humani.
„Deo od zaradjenog džeparca biće usmeren ka detetu kome je zaista potrebna novčana pomoć“, izjavila je Olivera Djordjević učiteljica škole „Sveti Sava“.
Ona je kazala da škola tradicionalno organizuje akcije humanitarnog karaktera.
„Prošle godine smo imali izložbu i prodaju knjiga i prodaju uskršnjih jaja“, kazala je Djordjević.
Dobrota, davanje i humanost vrline su koje se uče od najmanjih nogu, mišljenje je stručnjaka, koji uz to dodaju da dece treba da uče pre svega iz dela i na praktičnim primerima, kao što je humanitarna Novogodišnja berza koju su organizovali nastavnici i učenici škole „Sveti Sava“.
Psiholog Osnovne škole „Radoje Domanović“ u Nišu Ljiljana Radovanović Tošić kazala je za Medijski istraživački centar da su primarna porodica, pre svega roditelji, ali i svi drugi članovi uključeni u porodično okruženje, zapravo oni koji stvaraju vrednosni sistem deteta.
„Šta će se u tom vrednosnom sistemu deteta naći u prvim fazama razvoja zavisi isključivo od porodice. Ova činjenica nekada može i da obeshrabri jer nisu sva porodična okruženja stimulativna, ali na sreću i drugi agensi socijalizacije ( škola, vršnjačka grupa, idoli, mediji) jako utiču na oblikovanje ili korekciju sistema vrednosti“, izjavila je Radovanović Tošić.
Prema njenim rečima posebnu pažnju treba posvetiti načinu na koji se roditelji ophode prema detetu i kako pristupaju zadovoljavanju njegovih bazičnih potreba. Neke od onih potreba koje su izuzetno značajne za dete u svakom uzrastu jesu potreba za ljubavlju, negom, pažnjom, za stabilnošću i sigurnošću, razumevanjem i prihvatanjem, potreba za jasnim granicama i usmeravanjem.
„Pored navika i veština uče se i crte ličnosti koji predstavljaju relativno trajne obrace reagovanja i ponašanja i čine karakter ličnosti. Karakter ličnosti čine crte koje definišu odnos osobe prema drugim ljudima (ogleda se kroz dobrotu-zlobu, otvorenost, društvenost, plemenitost), odnos osobe prema samom sebi (ogleda se kroz samokontrolu, samopoštovanje, egocentričnost), odnos osobe prema stvarima (ogleda se kroz savesnost, darežljivost, pedantnost) i odnos osobe prema radu (aktivnost, odgovornost, inicijativnost)“, izjavila je Radovanović Tošić.
Humanost, dodala je ona, spada u red crta koje direktno odražavaju odnos osobe prema drugima i spoljašnjem svetu, koja uključuje uvažavanje i spremnost da se deli.
Na suprotnoj strani su nepoštovanje, sebičnost, egocentričnost i nespremnost da se deli.
„Ponekad se čuje da se neko rodio kao takav i da tu vaspitanje ne može ništa da uradi. Ovo je zapravo jedna velika zabluda. Zato što se sve uči i to po modelu, od najranijeg uzrasta. Uzor ili model je osoba za koju je pojedinac emocionalno čvrsto vezan, koju poštuje i voli. U detinjstvu najčešći model je roditelj, ujak, stariji brat, učitelj ili kasnije poznati pevač, sportista, naučnik, književnik, biznismen ili neka druga ličnost. Učenje po modelu se odvija brzo i tako se usvajaju novi oblici ponašanja, delovi ili celoviti obrasci ponašanja. Na ovaj način mogu da se uče opšta pravila, ponašanje, stavovi i vrednosti“, istakla je Radovanović Tošić.
Ona je kazala da odrasli, znajući da su u svakom trenutku modeli svojoj deci, treba da se ponašaju onako kako bi želeli da se njihova deca ponašaju. Staro, godinama poznato pravilo je da se ne uči iz reči već iz dela, ali je to često zanemareno u svakodnevnom funkcionisanju.
„U kontekstu učenja humanih obrazaca ponašanja, svakako nikada ne smemo zaboraviti brigu o drugima. Pažnja, poklanjanje, pomaganje, su manifestni oblici humanosti. Prava humanost znači da je kod deteta, odnosno odrasle osobe, briga za druge stalna i nije uslovljena samo time da je nekom pomoć dodatno potrebna zbog bolest ili siromaštva. Ako razvijemo vrednosni model da su svi ljudi deo velike celine, i da izostanak svakog dela-pojedinca veoma umanjuje vrednost celine, na dobrom smo putu da smanjimo egocentričnost i usmerenost na sebe“, rekla je Radovanović Tošić.
Škola, dodala je ona, kao veoma važan agens socijalizacije ima veoma značajnu ulogu u tome. Nikada, istakla je Radovanović Tošić, ne treba zanemarivati vaspitnu ulogu škole i aktivnosti koje razvijaju toleranciju, poštovanje, brigu ne zaboraviti da je to važnije od učenja činjenica koje su u veku u kome živimo dostupne za sve zainteresovane.
Piše: B. Ljubisavljević
Tekst je deo projekta koji je podržan od strane gradske opštine Medijana u okviru Konkursa za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja u 2018 godini.