Buntovnička umetnost Foto: S. Djordjević

Buntovnička umetnost

decembar 30 2018

Danijela Milenković je buntovnica. I umetnica. To pokazuje praveći ženski nakit u svojoj kući u selu Crvena Reka u blizini Bele Palanke.

Sa minđuša, bedževa i ogrlica Danijele Milenković smeše se Frida Kalo, Merlin Monro dok naduvava balon od žvakaće gume ili Fredi Merkjuri sa ženskom paž frizurom i upadljivim minđušama. Ima tu raznih materijala - drveta, stakla, metala, papira, kože, veštačke kože, perja, tila i perlica. Ali sve sa izuzetnom harmonijom i sa jasnim stavom. Upravo tako svoj nakit opisuje i četrdesetogodišnja Danijela.

„Nakit koji pravim nije trendi i nije za one žene koje prate modu, već je to za žene koje su svesne da imaju jedinstveni stil i nose ga sa ponosom, za žene sa stavom. Nakit je unikatan i svaki komad čeka ženu koja će ga prepoznati kao svoj. Moglo bi se reći da je to barokni stil, prebogat detaljima, i uglavnom svedenost nije nešto što karakteriše moj rad,  jer ni ja ne bih mogla sebe da opišem kao neku svedenu osobu“, za MIC priča Danijela. 

zenenaselu brosevi 2

Nakit pravi tek nekoliko godina, ali kreativni rad je privlači, kako kaže, celog života.

„Možda zbog toga što sam iz porodice zanatlija. Moja majka je krojačica, a otac je kovač metalostrugar i čitavog života sam okružena ljudima koji su radili nešto manuelno, rukama. Ja sam odrastala uz igle, konac, makaze, šila haljinice lutkama. Međutim, potisnula sam to kad sam krenula u srednju školu i na fakultet, ali eto, nekako se vratilo sve to. Čovek to nosi u sebi, mislim da ne može od sebe da pobegne. Jednostavno imate potrebu nešto da radite, i u svemu vidite neki repro materijal za nešto, i to što radite pokazuje kako gledate na svet oko sebe“, kaže nam Danijela.

Danijela više od deset godina ima diplomu Filozofkog fakulteta kao profesor srpskog jezika i književnosti. Međutim, ni posle deset godina ne čeka i ne traži posao u struci jer se potpuno pronašla u svojim kreacijama. Kaže da su one za nju neka vrsta eskapizma, bega iz stvarnosti za koju kaže da i nije najlepša.

„Nije to samo stvaranje, kao kreacija. To je rekreacija, preoblikovanje sveta oko mene, unošenje jedne doze nečeg lepšeg. Ja sam osoba koja pati od anksioznosti i pravljenje nakita mi je mnogo pomoglo. Ne bih da zvučim patetično, ali to je neka jaka kreativna energija koju sam gušila u jednom periodu života, i onda kad napravim nešto, osim što mi bude lepo to što sam napravila, tu je i neka posebna veza između vas i dela vaših ruku“, objašnjava Danijela i dodaje: 

zenenaselu brosevi 3

„Pravljenje nakita je za mene neka vrsta stvaralačkog dnevnika. Ja nisam verbalni tip, ne umem da se izrazim rečima, i mnogo mi je lakše da svoje emocije, razmišljanja i neku refleksiju na ono što se dešava meni i oko mene, kanališem na taj način tako što stvorim nešto tog dana koji je za mene bitan, bilo da je u pozitivnom, bilo da je u negativnom smislu. Uglavnom za svaki komad nakita znam kojom prilikom je nastao i kakva osećanja nosi.“

To što Danijela živi u selu, uopšte ne remeti njenu kreativnost, ni stvaranje, jer kako kaže, kreativni rad sam po sebi je izazov gde god se čovek nalazi, posebno ako nije komercijalnog, ni populističkog karaktera kao što je njen rad.

zenenaselu brosevi 5

„To što radim, ne radim kampanjski. Proces stvaranja traje malo duže. Odradim do nekog stepena, a onda to malo odstoji, pa kad prođem pored njega poželim još nešto da dodam, dobijem neku novu ideju i taj komad često dobije i sasvim drugačiji oblik od početne ideje koja je inicirala nastajanje nekog komada nakita“. 

Danijela objašnjava da „od pravljenja nakita ne može da se živi, ali da može da bude dobar dodatni prihod budžetu. Moja satisfakcija stvarno nije materijalna, više je duhovne prirode“, kaže ona i dodaje da je dobra okolnost što je njen surpug zaposlen.

zenenaselu brosevi 6

A sve što nastane iz njenih ideja, nađe se na facebook stranici „Žo-Žoove sanjarije“, odakle može da se izabere neko unikatno malo umetničko delo za sebe. Prodaje se i u dvema prodavnicama u Nišu i Beogradu, pa žene koje dođu do ovih komada, moraju biti ponosne na njega jednako kao i na svoj stil.

Oni koji ne budu prodati, vremenom bivaju „poboljšani“, jer tako zahteva kreativna energija Danijele Milenković, koja svoju nesputanost, slobodu i lični stav uspešno prenosi na svoja dela.

Tekst: Jelena Đukić Pejić

Foto: Saša Đorđević

disclaimer min kulture selo

Povezani članci

  • Ruka pijanog dizajnera

    Firmirana cipela, skup auto mogu biti ružni, neudobni. Za robove simboličnog jezika oni čine pojavu vlasnika atraktivnom. Status je dizajnerski izražena ekonomska moć. A dizjan je u tom slučaju umetnost zaslepljivanja.

  • Ideje za budućnost na stranicama kalendara EU PRO Plus programa za 2022. godinu

    Aleksandra Ivić, učenica Umetničke škole iz Niša, dobitnica je prve nagrade na konkursu za kalendar programa EU PRO Plus za 2022. godinu, dok su drugo i treće mesto pripali Milici Stevanović iz Prve niške gimnazije „Stevan Sremac“ i Nataliji Pavličević iz Srednje škole iz Blaca.

  • Preseliti se na selo u Srbiji: poželjno, ali neuslovno

    Ministarstvo za brigu o selu nedavno je raspisalo konkurs na koji mogu da se jave mladi parovi koji bi da kupe kuću i okućnicu na selu.

Prijatelji sajta

Safe Journalism HND Solidarna Actat Kvart komesarijat-za-izbeglice XXZ Pescanik logoo mirc NGTim