Takmičenje u Kupu za ekipu „Sveti Đorđe“ – san sanjan četrdeset godina
Košarkaški amateri velikog srca iz malog Žitišta kod Zrenjanina uspeli su da se plasiraju na Kup Radivoja Koraća pobedivši dva kluba iz prve lige. Košarkaški klub „Sveti Đorđe“ iz Žitišta pokazao je da kada postoji velika želja i kada radite ono što volite možete doći do rezultata.
„Može se reći da ovako izgleda san. Teško je doći do ovde, pre svega kada igrate treću ligu i kada imate mali broj treninga nedeljno. Veoma je teško nositi se sa ekipama koje se profesionalno bave ovim sportom. Doći ovde, podrazumevalo je pobediti dve ili tri ekipe koje igraju prvu i drugu ligu, tako da je izuzetno bilo teško. Dokazali smo da sve može da se uskladi i da se postigne kada imate želju i kada volite to što radite. Mislim da će naše učešće u Kupu biti inspiracija manji klubovima za sledeću godinu da pokušaju da kroz te kvalifikacije dođu do završnog turnira i naprave senzaciju, jer u tome i jeste draž ove igre“, kaže kapiten ekipe Boris Krstanović.
Košarkaši su sada heroji u Žitištu, u kome je košarka oduvek bila „sport broj jedan“. Trener ekipe „Sveti Đorđe“ Marko Boljac kaže da se, danas pogotovo, samo o tome i priča.
„Nama je pre svega drago što smo ovde, što možemo da doživimo ovo, da probamo da igramo sa ovim velikanima, pa šta bude. Verujte da su ljudi iz uprave i domaćini ovde omogućili da se mi osećamo kao profesionalci. Naši igrači se amaterski bave košarkom, a privatno su informatičari, pravnici, obični radnici, studenti... Mislim da je čar Kupa upravo to što svako ima priliku da izbori učešće i igra, bez obzira koju Ligu igra“, kaže on.
Žitište je mala opština u srednjem Banatu, sa istoimenim gradskim naseljem, u blizini Zrenjanina, u kome prema podacima sa zadnjeg popisa iz 2011. živi oko 2900 stanovnika. Stari naziv Žitišta bio je Begej Sveti Đurađ, čije ime danas nosi lokalni košarkaški klub „Sveti Đorđe“. Ove godine navršava se tačno 40 godina od kako je klub osnovan, pa je i ova kvalifikacija na Kup Radivoja Koraća, kako kažu „šlag na torti“ za proslavu jubileja.
„Ovo je san koji sanjamo četrdeset godina, od kako je osnovan naš klub 1979. godine pod nazivom „Plastika“. Sada smo „Sveti Đorđe“ i evo nekako nam se posrećilo da u ovoj jubilarnoj godini igramo ovo značajno takmičenje. To je šlag na torti, ko što čekamo da uđemo u Drugu ligu Srbije. Ovo je nekako kruna našega kluba. Doveli smo veliku grupu navijača da nas prati i nadamo se da će nas i domaćini - Nišlije, lepo prihvatiti. Ovih dana se u svim medijima samo priča o „Svetom Đorđu“. Danas je bio naslov da smo osvojili Kup - zato što je to apsolutna senzacija: da klub iz malog mesta igra ovako značajno takmičenje. Nas ima toliko malo, ja kažem, u Beogradu jedna škola ima više đaka, nego što mi imamo u Žitištu stanovnika, a kamoli košarkaša“, priča nam Duško Kačalka, navijač iz Žitišta.
Kolika euforija vlada među stanovnicima Žitišta, od početka kvalifikacija pratio je i Damir Petrović, novinar lista „Zrenjanin“.
„Pravo da Vam kažem, oni nisu ni očekivali mnogo od Kupa. Bilo je jedno vreme i pitanje da li će se uopšte takmimčiti, međutim, to je krenulo: jedna pobeda, dve... Pobeđen je prvoligaš i onda su apetiti malo porasli. Svi su i u Žitištu i u Zrenjaninu nekako punog srca dočekali ovaj finalni turnir. Na utakmicu u Niš je došao pun autobus iz Žitišta, tako da će imati i podršku sa tribina“.
Među navijačima koji su došli da podrže klub ima i dosta mladih ljudi. „Drago nam je da smo imali priliku da dođemo i podržimo naš klub kao i uvek na svakoj utakmici. Mnogo nam ovo znači, ovo je bio naš san, da ovde dođemo. Da se takmičimo sa Zvezdom, sa Partizanom, sa najjačim klubovima u Srbiji koji su evroligaški klubovi. Drago nam je da smo u tome uspeli. Težak je put do ovde, ali je veliko srce“, kaže navijač Nikola Jekić.
Iako ekipa „Svetog Đorđa“ nije prošla u polufinale Kupa, sama kvalifikacija i učešće na ovom turniru je po rečima trenera nova faza u istoriji kluba. Sledeći cilj im je da sledeće godine uđu u B ligu i time započnu „neko novo doba košarke u klubu i u samom Žitištu“.
Tekst i fotografije: Milena Tasić