Bugarska rampa za Makedoniju?
“Ja zamišljam svijet kao polje za kulturnu saradnju među narodima” je verovatno najcitiranija izjava revolucionara Goce Delčeva, borca za slobodu Makedonije od osmanliskog ropstva, koga kao svog nacionalnog heroja veličaju i u Makedoniji i u Bugarskoj. Spor oko njegovog identiteta preti da bude nova prepreka Republici Severnoj Makedoniji na putu ka EU…
Zajednička komisija o istorijskim i obrazovnim pitanjima, sastavljena od dva tima bugarskih i makedonskih eksperata, koja treba da reši problem oko različitog tumačenja istorisjkih doga]aja, je političkim liderima obe zemlje, pored poboljšanja istorijskih udžbenika, dosad predložila i zajedničko odavanje počasti Sv. Kirilu i Metodiju, Sv. Kilmentu i Naumu i caru Samoilu… Ali, nakon poslednjeg, sedmog sastanka Zajedničke komisije, pre petnaestak dana, makedonsko-bugarski odnosi su zapeli oko etničkog porekla i identiteta Goce Delčeva. Tako, na na samo dve sedmice do sastanka evropskog Saveta ministara na kome Makedonija očekuje datum za početak pregovora sa Evropskom unijom, iz Bugarske stižu više ili manje prikriveni ultimatumi.
Iako je “u poslednje dve godine u bilateralnim odnosima postignuto više nego u proteklih 30 godina” (Ekaterina Zaharieva, šefica bugarske dipolomatije), a bileteralna saradnja je u medijima ocenjivana I kao “bolja od dobrosusedske”, odjednom, političari sa obe strane granice, rafalno daju izjave o razlikama. A javnost u Makedoniji sve česće postavlja pitanje: dali će posle grčkih, uslediti i bugarske opstrukcije na putu ka EU?
Nasuprot posete regionu američkog državnog sekretara Majka Pompea, čija diplomatska turneja, izmedju ostalog, treba da ujedini i ojača blok za suprostavljanje rastećem ruskom uticaju na Zapadnom Balkanu, izbio je novi, klasicno balkanski nesporazum oko identiteta istorijske licnosti, koju svojim nacionalnim herojem smatraju i Makedonci i Bugari (“U Makedoniji se smatra da je Goce Delčev jedan od najvećih etnički-makedonskih revolucionara, a u Bugarskoj ga smatraju Bugarinom” - Vikipedija).
Ipak, interes EU I NATO da se stabilizuje I održi bezbednost Zapadnog Balkana, kao da barem zasad dovoljno okuražio drzavni vrh u Skopju.
“Sofija zasad neće blokirati Skopje na putu ka EU, a dali će se to desiti kasnije, videćemo… Ako pažljivo čitamo saopštenje sa sastanka bugarskog državnog vrha, oni najavljuju svoje zahteve koji bi bili uokvireni u daljem toku pregovora. Nema najave niti jednog relevantnog faktora u Bugarskoj da ce nas sad blokirati“, izjavio je makedonski predsednik Stevo Pendarovski.
Iako bugarski pretstavnici u Komisiji o istoriskim i obrazovnim pitanjima, traže od makedonskih istoričara da “priznaju” da je Delčev bio Bugarin, premijer Zoran Zaev je, odgovarajući na poslanicko pitanje u parlamentu o sporu oko Delčeva, izjavio da “dogovori za Bugarskom i Grčkom garantuju identitetska pitanja. U predvečerju smo istorijske odluke o početku pregovora sa EU, teče proces u NATO… Radimo realno, ne samo da nema nekih ‘blokada’ od suseda, nego očekujem da obe strane budu ‘advokati’ i da se bore da dobijemo pozitivnu odluku o početku pregovora”
Ali, iako je prilikom posete bugarskog premijera Bojka Borisova Makedoniji, 1 avgusta ove godine, povodom odbeležavanja dvegodišnjice potpisivanja Dogovora o prijateljstvu i saradnji dve susedne zemlje, njegov domaćin Zaev zatražio od fotoreportera i dopunski snimak rukovanja, uz opasku – “Da se zna ko su najveći prijatelji!”, i, iako je tom prilikom, zajednički odata pošta Delčevu, a potom je otkriven i spomenik u Dojranu, bugarskom heroju iz Prvog svetskog rata, general Drangovu, Borisov je posle nedavne konsultativne sednice koju je sazvao bugarski predsednik Rumen Radev (a na kojoj su prisustvovali i vicepremijerka i ministarka spoljnih poslova Ekaterina Zaharieva i minister odbrane Krasimir Karakačanov), poručio da Makedonija može da računa na Bugarsku u pogledu učlanjivanja u EU, uz ogradu da Sofija nikada nije obećala da će bezuslovno podržati prijem susedne zemlje.
“Budućnost Severne Makedonije je u EU i oni se ne trebaju igrati tom šansom… Ako sprečimo Severnu Makedoniju na putu ka EU, to će ostati zapisano u istoriji, da su je svih 27 država podržale, a samo ih je Bugarska sprečila… Ali, nikada nismo rekli da bezuslovno podržavamo ulazak u EU. Imamo na raspolaganju 71 instrumenat u pregovorima o poglavljima”, rekao je Borisov, aludirajući na spor u međudržavnoj komisiji koj pokušava da izglanaca nesporazume oko različitog tumačenja događaja I ličnosti u istorijama dvaju suseda.
Samo nekoliko sati kasnije, njegov “najveci prijatelj” s ove strane granice, premijer Zaev, je pomirljivijim tonom izjavio da su “… činjenice i istina jasni, i apelujem da se pronađe rešenje, i verujem da nije dovoljno da o tome volju ima samo naša strana, već i bugarska”.
Ali, bugarska strana je posle sastanka državnog vrha, posvećenog baš građenju nacionalnog stava o odnosima za Makedonijom i njenim članstvom u EU, iscrtala nove “crvene linije”. Pored zaoštravanja tona Borisova, i svi ostali ucesnici sastanka su decidno istakli bugarske uslove pod kojima ce podržati Makedoniju u evrointegracijama.
Predsednik Bugarske Rumen Radev, koji je potencirao da je potrebna hitna akcija, upozorio je domaću javnost da “posebnu pažnju treba posvetiti nastavnim planovima, tekstovima u udzbenicima, natpisima u muzejima, kao i pozicijama javnih medija. Takođe je važno da se istaknu takozvane crvene linije koje moraju obezbediti da evropska integracija Severne Makedonije nije na štetu upotrebe bugarske istorije, jezika I identiteta…”
Radev je istakao da bugarski zahtevi i kriterijumi treba da budu deo okvira za pregovore i da postanu preduslovi za pristupanje Makedonije Uniji I da se takav stav rukovodstva treba pretstaviti bugarskom parlementu, kao i da će jedna “takva, otvorena, fer i konstruktivna pozicija, ne samo zaštiti bugarski nacionalni interes, već ce biti i od koristi za EU jer neće dozvoliti unošenje međususedskih problema u evropsku porodicu i pokazaće zrelost i odgovornost Bugarske”.
I dok je šefica diplomatije Zaharieva zatražila “prekid neprijateljstava” sa makedonske strane, jer “ne postoji način da težite da postanete članica EU ako imate nerešene bilateralne odnose” i upozorila da se neće dozvoliti napredak u pogledu svakog pregovaranog Poglavlja, ukoliko se ne sprovodi Dogovor o prijateljstvu, ministar odbrane Karakačanov, je istakao da se “Makedonci poigravaju s nama” i da je “vreme dodavanja lopte – završeno”.
Ovi stavovi su izazvali reakcije u Skopju, pa je jedan od najstarijih clanova VMRO-DPMNE, profesor d-r Jove Kekekovski, izjavio da “ultimativna I krajnje degutantna politika bugarskih političkih i državnih velikaša prema Makedoniji, u odnosu na njeno clanstvo u EU I NATO, izbacuje na površinu nedosanjani san i frustraciju retrogradnih političkih snaga. Neiskreno i lažno pružena ruka političkih elita Republike Bugarske, se u kratkom periodu pretvorila u neprijateljski upereni prst ka svojim susedima”.
Makedonski pokret za ljudska prava iz Njujorka I Nju Džersija je na Tviteru oštro reagovao na nove izjave iz Bugarske, poručivši premijeru Borisovu da “umetsto da ucenjuje Makedonce da se otkažu od svoje istorije, treba da se izvini što je Bugarska bila deo fašističkog saveza Hitlera i za sve zločine koje su izvršili u Makedoniji, zbog ubistava dečaka iz Vatase, zbog deportacije maltene svih Jevreja u Treblinku…”
Ipak, nije sve crno-belo i kroz uzavrele emocije na obe strane, probijaju i glasovi razuma, nekad, po balkanskoj tradiciji, ipak potstaknuti i prikrivenim političko-pragmatičnim ciljevima. U analizi Evroatlantskog centra za bezbednost, koga je formirao eks-potpredsednik partije Bojka Borisova - GERB, Cvetan Cvetanov, a koju su preneli makedonski mediji, se ističe da je ultimativni ton bugarske politicke elite “ozbiljan rizik za interes Bugarske, RSM i naših saveznika u EU I NATO”, da “ljudi u Severnoj Makedoniji očekuju konstruktivan stav od Bugarske a ne neprijateljski upereni prst”, i da postoji mogućnost, da “prvi put posle 1918, da Makedonija I Bugarska budu deo jedne politicke zajednice”. U analizi se istiće da političari treba da olaksaju rad istoričarima iz Zajedničke komisije, umesto da ga komplikuju zbog unutrašnjih političkih benefita: “Sama činjenica da se Goce Delcev slavi samo u u Republici Bugarskoj i u RSM, pokazuje snažnu volju I memoriju naroda, ali i zahteva od političara da prate njegovu kauzu”.
I bivši bugarski predsednik Rosen Plevneliev smatra da “Sofija ne treba da udara šamar Skopju”, vec da mu pruži podršku i ističe da se ne treba manipulisati istorijom, ali i da se umesto promocije lažnog patriotizma treba jačati saradnja.
I dok politicari guraju svoje agende, na Internetu se u jednoj peticiji sakupljaju glasovii/klikovi da je Delčev bio Makedonac, a lako je moguće da se slično “prebrojavanje” sprovodi i sa bugarske strane…. Činjenice koje priznaju obe strane su da je Delčev u Solunu završio gimnaziju koja je delovala pod okriljem Bugarske egzarhije, da je bio pitomac Vojne akademije u Sofiji, iz koje je prema nekim podacima isključen zbog širenja socijalistickih ideja i da je bio učitelj u gimnaziji pod okriljem Bugarske egzarhije u Štipu… Ali, njemu se pripisuje izjava: “Dali može postojati drugo mesto za jednog Makedonca, osim Makedonije? Da li postoji narod nesrećniji od makedonskog? I da li postoji negde šire polje za rad od ovog u Makedoniji?”
Uy narasle tenzije, makedonski mediji su objavili i reakciju makedonskih i bugarskih privrednika iz mešovitih komora, koji su zabrinuti zbog politizacije činjenica u istoriji obe države, kao i zbog podataka da i pored sastavljanja tzv. Bele knjige (o saradnji na stvaranju prijatnije biznis-klime) i pored potpisanog Dogovora o prijateljstvu i saradnji, statistika beleži pogoršanje u pogledu ekonomske saradnje.
Istoričar, profesor Dragi Đorđiev, predsednik makedonskog tima u Zajedničkoj komisiji, je u jednom intervjuu izjavio da je “na žalost, rasprava o Delčevu, uistinu dobila jednu dramaticnu dimenziju, što se uostalom, uvek dešava kada se otvaraju ovakva osetljiva pitanja. Odjednom, svi postaju branitelji nacionalnih interesa, prepoznatih prema sopstvenim ubeđenjima, i razume se, emocije i tenzije se dižu na najviši nivo. To samo pokazuje koliko su oba društva nespremna da smireno i bez emocija razgovaraju o ovim pitanjima i da se pritom saslušaju. Ubeđenost da je istina samo na jednoj strani, čini dijalog maltene nemogućim”…
Taj “razgovor gluvih” će ipak produžiti… Iako se “hladne glave” na obe strane nadaju konsenzusu ya bolju buducnost, u delu makedonske javnosti još postoji zebnja da će se zbog ultimatuma uz opravdanje o višim interesima, možda i ostvariti cinična ocena jednog makedonskog tviteraša da se “istorija ne zasniva na činjenicama, nego na tome ko se prvi učlanio u NATO i EU?”
Piše: Siniša Stanković