Izbeglicama u Bugarskoj lošu situaciju dodatno pogoršala pandemija

april 29 2021

Jamila ima samo šest godina, ali se već suočila sa mnogim problemima u svom kratkom životu. Rođena u Bugarskoj od roditelja avganistanskog porekla kojima je dodeljen izbeglički status, već je naišla na mnogo poteškoća koje su prevelike čak i za odrasle.

Njen 45-godišnji otac Ahmad živi u Bugarskoj od 2010. godine, njegova supruga Soraja stigla je tri godine kasnije. Njihove dve ćerke - Jamila i Amira rođene su u toj zemlji, Ahmad je naučio bugarski jezik i našao je dobro plaćen posao.

Ali onda su se stvari počele komplikovati. Ahmad i Soraia su se razdvojili 2016. godine i od tada  sama odgaja ćerke. Primetila je da Jamila ne govori i nije u stanju da se izrazi rečima. Pre dve godine devojčica je razvila akutnu infekciju i Soraia se obratila Savetu žena izbeglica u Bugarskoj (CRVB), organizaciji koja pomaže izbeglicama i tražiocima azila u njihovoj integraciji.

CRVB joj je pomogao da odvede Jamilu kod lekara koji je rekao da devojčica ima simptome Daunovog sindroma i da joj je potrebno više nege, uključujući precizniju dijagnozu i konsultacije sa psihologom i logopedom. Problem je u tome što se Soraja bori sama sa dvoje dece i bez stalnog doma je, uz neprestanu pretnju nasilja od strane svog supruga. Stres i nesigurnost onemogućavaju planiranje medicinske intervencije koja je potrebna Jamili.

Tada je došla pandemija Covid-19 i pogoršala stvari. Boiko Tsankov, socijalni radnik u CRVB, pomogao je Soraji da se skloni u kriznom centru „Sveta Petka“ u Sofiji, mesto kojim upravlja Udruženje Animus Foundation, koje nudi zaštitu i medicinsku negu. Olakšanje je bilo samo privremeno - jezičke barijere, pogrešna komunikacija i žalbe komšija na buku koju su pravile devojčice onemogućile su Soraji da ostane u centru. „Nažalost, zbog malog broja kriznih centara i nedovoljnih usluga koje su na raspolaganju žrtvama porodičnog nasilja, nedostaje kapacitet za rad sa decom sa posebnim potrebama, posebno tokom trenutne pandemije“, priznaje Boiko Tsankov, socijalni radnik u Savetu žena izbeglica u Bugarskoj.

Manje migranata, manje brige

Soraiina priča može biti složenija, ali bez obzira na to predstavlja nevolje izbeglica u Bugarskoj tokom krize COVID-19. Pandemija je izbeglicama donela prvo smanjenje broja dolazaka u Bugarsku (pogledajte grafikon), a drugo, smanjenje brige, usluga i zaštite onima koji su već u zemlji, posebno deci.

„Već ranjiva, deca izbeglice i migranti u Bugarskoj suočila su se sa mnoštvom izazova koje je stvorila urgentna zdravstvena situacija COVID-19: Stres i neizvesnost, ograničenja kretanja, poteškoće u dobijanju osnovnih higijenskih proizvoda i lekova, kao i otežan pristup uslugama, uključujući zdravstvenu i psihosocijalnu podršku “, nalazi se u izveštaju UNICEF-a iz Bugarske. Gubitak mogućnosti zaposlenja, prihoda i skloništa pogoršali su situaciju, povećavajući rizik ne samo da se razbole već i druge rizike poput nasilja u porodici nad ženama i decom. „Moj muž je izgubio posao tokom pandemije i postao je napetiji i uznemireniji. Naše finansije jedva pokrivaju naše osnovne potrebe za hranom i zdravljem “, kaže Alia koja je poreklom iz Iraka.

grafik migranti bugarska

Izvor: Državna agencija za izbeglice

Pandemija je takođe pogoršala mogućnosti školovanja kako za decu tako i za njihove roditelje koji pohađaju časove bugarskog jezika kako bi se bolje integrisali. „Obrazovanje na daljinu je očigledno veoma teško za migrante, jer nemaju tehnička sredstva poput tableta ili laptopa i potrebne veštine. Rezultat je da mnogo propuštaju i to će imati veliki negativan uticaj na njihove mogućnosti “, objašnjava socijalni radnik Bojko Cankov. Još jedan izazov su usluge koje su migrirale putem interneta tokom pandemije - od proceduralnih radnji po zahtevima za zaštitu azila do pružanja pomoći i saveta od organizacija za ljudska prava i socijalne organizacije.

Dvostruka zdravstvena kriza

Neke zemlje - uključujući Irsku, Portugaliju i Italiju - uvele su posebne mere kako bi migrantima bez dokumenata omogućile pristup zdravstvenoj zaštiti tokom pandemije. Prema studiji KO među 30 000 izbeglica i migranata iz različitih regiona širom sveta, svaki šesti migrant kaže da ne bi tražio zdravstvenu zaštitu, uključujući COVID-19, zbog finansijskih ograničenja ili straha od deportacije.

migranti bugarska 3

Budući da Bugarska nije učinila ništa da olakša pristup zdravstvenim uslugama, prepušteno je nevladinim organizacijama kao što su Caritas, UNICEF i Bugarski Crveni krst da pokušaju da popune ovu prazninu. „Podelili smo puno higijenskih materijala i lekova za pomoć izbjeglicama i migrantima ali ne možemo zameniti lekare i bolnice “, kaže Bojko Cankov.

Sada su sledeći hitni izazov izbeglice i migranti koji će biti uključeni u planove vakcinacije. Zabrinutost je ne samo zbog kršenja ljudskih prava, već i zbog toga što će ostavljanje ove populacije omogućiti dalje širenje pandemije. Što se tiče Jamile, ona se samo može nadati da bi povratak u neku normalu takođe značio kraj njenim mukama.

Tekst: Svetlomira Guyrova

   

Povezani članci

  • Četrdeset godina Šengena: kontrole na neodređeno vreme

    Šengenska zona se proširuje na Rumuniju i Bugarsku. U mnogim zemljama provere identiteta ostaju na snazi, ali samo kao nasumične provere. Šta sve sve očekuje?

  • Šume na Balkanu

    Srbija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora - gde ima najviše šuma i u kakvom su stanju? Kako se ove zemlje bore sa svim onim što preti šumama: štetočinama, bolestima, sušom, požarima, nepogama i klimatskim promenama?

  • Migranti zaglavljeni, problemi se množe

    Vesti iz Srbije sve češće govore o sukobima krijumčara ili problemima koje prave migranti. No, podaci kažu da migranti češće sami bivaju žrtve. Naša reporterka obišla je Pirot gde su nedavno migranti optuženi za napad.

Prijatelji sajta

Safe Journalism HND Solidarna Actat Kvart komesarijat-za-izbeglice XXZ Pescanik logoo mirc NGTim