„Niko se nije protivio deci migrantima“ Foto: Jelena Đukic Pejic

„Niko se nije protivio deci migrantima“

februar 04 2018

Više od 4.000 migranata u Srbiji čeka nastavak svog puta do željenih zemalja. Dok čekaju, deca migranata osnovnoškolskog uzrasta priključila su se obrazovnom sistemu u Srbiji.

U centru za migrante u Divljani trenutno je 80 izbeglica, a polovina od toga su deca i mladi. Srednjoškolci za sada čekaju rešenje za svoje obrazovanje, a u međuvremenu kroz neformalno obrazovanje u Centrima uče ono što im je neophodno. S druge strane, 18 njih su osnovnoškolskog uzrasta, pa su se priključili nastavi u Beloj Palanci.

migrants bpalanka skola 12

U školu idu organizovanim prevozom u dve smene, a neke od njih zatekli smo na času fizičkog. Fudbalska utakmica na školskom igralištu, Srbija - Avganistan, rezultat 3:4. Ekipu Avganistana čine desetogodišnji dečaci Šoai Jusufi, Ilijas Asefi i Halil Šarifi, a nešto brojniji tim Srbije dečaci iz Bele Palanke. Svi skupa pohađaju četvrti razred Osnovne škole “Ljupče Španac” u ovom mestu.

Nasmejani i ponosni zbog pobede, gurkaju se u redu koji učiteljica predvodi u školsku učionicu. Fudbal obožavaju da igraju, ali vole i još po nešto: “Matematika, my favorite class. I fizičko, fizičko!”, kaže Ilijas Asefi, pola na srpskom, a pola na engleskom. ““A srpski?” pitamo ga. “Srpski difficult”, odgovara on. Halil i Šoai odgovaraju sa njim u glas: “Priroda difficult too”.

migrants bpalanka skola 22

Dečaci i devojčice iz Bele Palanke ne vole toliko matematiku, a pošto nisu zadovoljni najsvežijim rezultatom u fudbalu, još tog trenutka mole učiteljicu da sledećeg časa igraju ponovo. Napravili su zajedničku koračnicu o drugarstvu koju pevaju i kažu da se lepo druže sa novim drugarima.

Tri dečaka iz Avganistana međusobno pričaju na svom farsi jeziku, a sa ostalima malo na engleskom, malo na srpskom. Da bi nastava mogla da se održava i za njih, i učiteljica je morala da nauči engleski, a kako kaže, do sada ga je znala vrlo površno jer ga nije učila tokom svog školovanja.

migrants bpalanka skola 6

“Sad se već odlično snalazimo! U početku je bilo teško jer engleski nije moja jača strana, bilo je putem ruku, nogu, mimikom, gestikulacijom, pomoć moje dece koja uče engleski mi je bila najznačajnija. Sada se već nastava odvija malo na srpskom, malo na engleskom i sve postižemo”, kaže učiteljica Biljana Mitić i dodaje:

“Učenici su jako motorički sposobni i zaista su odlični u matematici, zadaci im idu sjajno, veliki brojevi njima uopšte nisu problem, ali problem su tekstualni zadaci iz matematike, pa ih njima ne zadajem. To je ujedno i najteža stvar na času. Zatim, problem su tekstovi iz srpkog jezika iako su naučili i azbuku i abecedu, i mada zaista znaju dobar broj srpskih reči i odlično napreduju, teško je zbog stručnih termina pričati i raditi sa njima lekcije iz prirode i društva”.

migrants bpalanka skola 15

To je ujedno bio i najveći strah za učiteljicu Biljanu Mitić, da neće moći da se sporazume sa decom, a za ostalo se kako kaže, nije plašila jer deca uvek lepo prihvataju druge. Zato su na početku školske godine kao pomoć na časovima bili prisutni pojedinci iz organizacija koji sa njima rade u Centru za migrante u Divljani koja se nalazi u blizini Bele Palanke. Kada je bilo potrebno, uskakala je i nastavnica engleskog jezika, objašnjava učiteljica, ali sada se, kako kaže, časovi odvijaju znatno lakše, a kako i inače ima pojedinačni pristup svakom detetu u razredu, podjednako se posvećuje i svojim novim đacima.

Osnovna škola “Ljupče Španac” je jedina škola u Beloj Palanci i od nešto manje od 700 đaka, osamnaestoro njih su deca migranti. Direktorka škole Danijela Ćirić kaže da osim straha zbog sporazumevanja, nije bilo drugih strahova niti u školi, niti u Palanci uopšte.

migrants bpalanka skola 24

“Mi smo pripremili nastavnike i učenike i roditelje da će nam doći deca migranti. Objasnili smo im da oni imaju tamo i redovne lekarske preglede, da nemaju oko čega da brinu. Ta deca su došla sa sasvim dobrim znanjem srpskih reči, njihov engleski je vrlo dobar i kada smo sve to rekli, zaista nije bilo nekog otpora, niko se nije bunio. Deca su lepo prihvaćena, a i oni su se brzo privikli na našu decu i učitelje. Zaista su dobra deca. Ne propuštaju nastavu, ne odbijaju zadatke, učestvuju u svim konkursima, na svim manifestacijama škole”, kaže direktorka Ćirić.

migrants bpalanka skola 17

Na pitanje kako objašnjava to da se roditelji nisu bunili za razliku od severa Srbije, direktorka škole odgovara: “Ne znam, valjda smo mi takav gostoljubiv narod, i želimo da izađemo u susret svakome. Zaista nisam čula nikakav otpor, čak ni komentare bilo koje vrste protiv njih”.

To uglavnom kažu i roditelji dece migranata u Centru u Divljani. Jedna od majki, Marija B. (39), koja ima troje školske dece ipak napominje da je lakše kad su deca manja, i kada je reč o učenju i kada je reč o odnosu među decom. Njeni sinovi imaju 8 i 9 godina, i jednu učiteljicu koja brine o svoj deci u razredu, dok dvanaestogodišnja ćerka ima nastavnike, poteškoće u učenju i povremena zadirkivanja od školskih drugova.

migrants bpalanka skola 1

“Tu je najočigledniji problem sa poznavanjem jezika. Prvo, ona ima puno nastavnika, ne može da prati nastavu toliko dobro, ne posvećuje joj se pažnja dovoljno, izrazi su joj nepoznati, i ja svima mogu da i pomognem sa matematikom, i sa engleskim jezikom, ali ostale predmete, teško. Pomažem ćerki tako što kad vidim sliku svemira recimo, otprilike shvatam o čemu ona uči, pa pokušam na osnovu toga. Ćerku nekad zadirkuju deca iz odeljenja, to je isto problem, ona nije baš zadovoljna, izgubila je volju da ide u školu. Takvog su i uzrasta, deca tu budu malo nezgodna, govore joj da ne pripada ovde, da treba da ide odavde. I šta mi možemo, znate i sami da nas iz Avganistana trenutno drže ovde i da nam ne dozvoljavaju da pređemo granicu”, kaže ova mama.

migrants bpalanka skola 4

“Ali moraju da idu u školu jer se pre svega bave nečim, nisu po ceo dan slobodni, imaju obaveze, ponešto nauče. To je korisno. Ja sam obrazovana žena i pokušavam da ih bodrim da izdrže i da ipak uče što više mogu“, dodaje ona.

Zato njena ćerka vredno uči i u Centru. Imaju i dodatne aktivnosti za koje su zadužene Komesarijat za izbeglice i organizacije koje rade sa njima. Uče na različite načine i trude se da i školske zadatke obavljaju koliko je to u njihovoj moći. Ne mogu ni da se nerviraju oko nekih predmeta, jer kako kaže mama Marija B., imaju i većih problema. Ipak, jedva čekaju da mogu da dostignu svoj cilj i da nastave školovanje normalno.

Piše: Jelena Đukić Pejić

Foto: Jelena Đukić Pejić i Saša Đorđević

disclaimer KIRS 2

Povezani članci

  • „Sve više mladih u Sribiji kreira svoje poslovne ideje“

    Inovativni uređaj za reciklažu čijim korišćenjem građani ostvaruju mogućnost popusta u lancima trgovine, ideja je učenika Ekonomske škole u Nišu. Svojom biznis idejom spojajaju brigu prema čistoj okolini sa odgovornim poslovanjem i većim brojem zadovljnih kupaca.

  • "Obrazovanje dece je timski rad"

    Samim tim što je nastavnica engleskog jezika, to joj pruža mogućnost da svoje časove oplemeni drugim sadržajima, pa ipak, znatno važnim angažovanjem vidi vannastavne aktivnosti. Ove jeseni njena učenica se plasirala direktno u svetsko finale HIPPO Olimpijade i osvojila visoko 17. mesto od ukupno 223 plasiranih đaka iz celog sveta. 

  • "Mladi ljudi oplemenjuju i treba im dati input da bi vratili duplo"

    Godinama unazad se o uspesima njenih đaka govori i van granica Srbije. Njen nastavni predmet je geografija, pa ipak, ova profesorka mlade uči životu, i da su znanje i predan rad najvažniji. U svojoj školi vodi preduzetničku sekciju, pa u mladim gimnazijalcima budi i preduzetnički duh. 

Prijatelji sajta

Safe Journalism HND Solidarna Actat Kvart komesarijat-za-izbeglice XXZ Pescanik logoo mirc NGTim