Vladeta Veljović Vladeta Veljović Foto: Biljana Ljubisavljević

Porodica Veljović iz Niša brine o pravom životinjskom carstvu

avgust 07 2018

Deset konja, četrdesetak pasa, srndać, magarac, koza, ovce i zečevi, neobično je blago o kome na prostoru Konjičkog kluba „Čegar“ pored Niške Banje brinu tri generacije porodice Veljović iz Niša – Vladeta (73), njegov sin Aleksandar, unuka Dunja, unuk Milan i njegova devojka Mila Milosavljević.

Veljovići maltene žive u konjičkom klubu jer briga o velikom broju životinja zahteva danonoćni rad. Najstariji Veljović, Vladeta voli da kaže da danju radi, a noću razmišlja kako će da obezbedi  dovoljno hrane za sve životinje.

„Za svakog konja potrebno je dnevno 15 kilograma sena i specijalne granulirane hrane, a za pse je potrebno 250 kilograma granulirane hrane mesečno i plus belo meso koje im je drugi obrok“, kazao je on.  

Vladeta VeljovićVladeta Veljović

Veljović objašnjava da je u Konjički klub „Čegar“ došao još  kao osmogodišnji dečak, potom se bavio fudbalom i radio kao nastavnik fizičkog, ali je ljubav prema konjima ostala njegova najveća ljubav.

„Klub je posle drugog svetskog rata bio društvena svojina, a 1992. godine je zbog promene zakona morao da promeni status i postane samostalno preduzeć. Kada je postao  preduzeće u koje je potrebno ulagati u  njemu je ostala samo moja porodica“, rekao je Veljović.

Prema njegovim rečima, tri generacije Veljovića podelile su poslove u klubu tako da njegov sin i on brinu o konjima, unuk i njegova devojka o psima koji se nalaze u pansionu za pse, a najmladja Dunja (8)  brine o mini zoološkom vrtu u kome su srndać, magarac, zečevi, koza i ovca.

IMG 20180806 123049

„Klub je otvoren preko celog dana za ljubitelje životinja, a ulaz ne naplaćujemo. Ulaznica je šargarepa, jabuke i šećer za konje, ali onolika količina koliko posetioci mogu i žele da donesu“, izjavio je Veljović.

On je kazao da njegova porodica novac neophodan za nabavku hrane za životinje i pokriće drugih troškova obezbedjuje organizovanjem škole jahanja i naplaćivanjem jahanja onima koji žele da to probaju.

„Sigurno smo 1.500 dece predškolskog i školskog uzrasta naučili da jašu konje. Radimo i sa decom sa invaliditetom, poput dece sa autizmom i decom sa cerebralnom paralizom. Za njih je jahanje deo terapije“, rekao je Veljović.

Kako je kazao Veljović, Konjički klub „Čegar“ više se ne bavi trkama jer je za to potrebno puno para, ali police prepune pehara i diploma govore o njegovim nekadašnjim velikim uspesima.

IMG 20180806 125713

„Naš klub je osam godina bio najbolji u konjičkom sportu u Srbiji i Crnoj Gori u svim kategorijama takmičara, počev od najmladjih i do najstarijih. Dva puta je proglašavan najboljim sportskim kolektivom u Nišu“, istakao je Veljović.

On je istakao da je već dugo Konjički klub „Čegar“ utočište i za jedan broj napuštenih pasa i pronadjenih divljih životinja. Neke životinje, poput magarca, koze i ovce klub je nabavio da bi deca jednostavno mogle da ih vide, a od prošle godine klub ima i pansion za pse.   

Mila MilosavljevićMila Milosavljević

Mila Milosavljević kazao da su ona i njen momak Milan veljović došli na ideju da otvore pansion za pse na prostoru na kome se nalazi Konjički klub nakon što su ispred svoje kuće pronašli psa koga nigde nisu mogli da zbrinu.

IMG 20180806 123535

„Nudili su mi da psa stave u terasu, u šupu. Nakon toga smo uzeli deo prostora Konjičkog kluba, opremili prostor i krenuli da primamo pse. Najpre smo primali samo vlasničke pse, a potom i pse koje ljudi pronadju a nemaju gde da ih sklone. Psi ostaju tu sve dok se ne udome“, izjavila je Mila Milosavljević.

Ona je kazala, da u prvom i za sada jedinom registrovanom pansionu u Nišu, psi imaju kompletnu brigu i negu bez obzira da li su vlasnički ili pronadjeni na ulici. 

Vladeta Veljović kazao je da malo ljudi zna da konjički sport u Nišu ima veoma dugu tradiciju i da je grad nekada imao i sopstveni hipodrom. „Konjički klub „Knez Mihajlo“ osnovan je još 1860. godine, a nakon Drugog svetskog rata ime kluba je promenjeno u „Čegar“. Hipodrom Kneza Mihajla bio je izgradjen na prostoru na kome se sada nalazi stadion „Čair“, a potom je preseljen na Gradsko polje“, istakao je Veljović

 

Tekst i fotografije: Biljana Lubisavljević

TEMPLEJT na srpskomRES

 

 

Prijatelji sajta

Safe Journalism HND Solidarna Actat Kvart komesarijat-za-izbeglice XXZ Pescanik logoo mirc NGTim