Međunarodni dan djeteta obeležava se 20. novembra.

novembar 19 2017

Prijedorski vrtić isti trošak naplaćuje po dva puta - i iz javnih budžeta i od roditelja.

Koliko ste puta čuli, pročitali ili se i sami zgrozili zbog toga što bolnički pacijenti moraju sa sobom donositi toalet papir? Masu puta. A zbog toga što to moraju i djeca u vrtić? Nisam ni ja. Jer ovdje se godinama uspješno njeguje zamjena teza da kritikovati poteze uprave vrtića znači napadati djecu koja ovu predškolsku ustanovu pohađaju.

Kada u srijedu, 22. novembra, odbornici Skupštine grada Prijedora budu donosili budžet za 2018. godinu, odlučivaće i o tome da se Dječijem vrtiću "Radost" Prijedor stavka uveća za više od deset odsto, čime bi ona po prvi put dostigla dva miliona maraka ili oko pet odsto ukupnog godišnjeg budžeta grada. Pozdravljam.

Unutar stavke povećane su bruto plate za više od 14 odsto, bruto naknade troškova i ostalih ličnih primanja zaposlenih za više od 10 odsto i rashodi za materijal za posebne namjene za više od tri odsto. Od 2.002.018 KM koliko je za ovu javnu ustanovu namijenjeno za iduću godinu, najveći dio /1.687.018 KM/ odnosi se na primanja radnika. Pozdravljam. S naglaskom na radnika /a ne zaposlenih/.

Kada je na prošlonedjeljnoj javnoj raspravi o budžetu načelnica Odjeljenja za finansije grada Prijedora Biljana Malbašić rekla da se vrtić iz budžeta finansira stopostotno, bio je to laspus jer učešće roditelja za smještaj i vaspitno-obrazovni rad djece je 717.000 KM godišnje /blizu 36 odsto od ukupnog godišnjeg budžeta ustanove/. Pozdravljam /jer gdje su oba roditelja zaposlena, cijena vrtića od 150 KM mjesečno je prihvatljiva, a kvalitet usluge, po mom iskustvu, znatno je iznad toga/.

vrtic prijedor 2

Problem nastaje kad ova javna ustanova jedan isti trošak naplaćuje po dva puta. Takav primjer nesmotreno je potvrđen i u izvještaju o radu vrtića za prošlu školsku godinu, koji su odbornici Skupštine grada usvojili na oktobarskom zasjedanju:

"…realizovali smo više programa… Program priprema za osnovnu školu - za djecu koja ne idu u vrtić od februara do juna 4 vaspitnih grupe u svakoj po 30 djece… Osim muzičkog, ostali programi su realizovani u popodnevnim satima, a finansirali su ih roditelji."

"I u ovoj školskoj godini u objektima vrtića organizovana je priprema djece za školu. Ovaj program finansira Ministarstvo prosvjete i kulture RS."

Vrtić je godinama unazad ovaj program od roditelja naplaćivao, i do 50 KM mjesečno. I to ne putem računa, nego u kešu, na blagajni vrtića. Bilo je i situacija da roditelji redovno plaćaju određni iznos, a na kraju im, kao 2011. godine, uprava zatraži još po 20 KM.

Čak i 2014. godine, kada se u program uključio UNICEF koji je insistirao da roditelji ništa ne plaćaju, prijedorski vrtić je, bez obzira na pristanak na UNICEF-ov uslov, od roditelja naknadno zatražio po 25 KM mjesečno. Opet u kešu, opet na blagajni, opet bez uporišta i opet za troškove koje već neko snosi. Reagovalo je Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske i osujetilo vrtić u namjeri da naplaćuje program od roditelja. I pribavi sebi 14.000 KM /140 djece puta 25 KM mjesečno puta četiri mjeseca/ čijeg trošenja bi transparentnost bila upitna.

Već naredne godine vrtić nastavlja po starom i naplaćuje program od roditelja po 30 KM mjesečno, a istu cijenu najavljuje i za 2016. na konferenciji za novinare u petak, 26. februara te godine. Tri dana kasnije, u ponedjeljak, 29. februara, iz gradske uprave zabranjuju vrtiću da ovaj program naplaćuje budući da su svi troškovi, koje uprava navodi roditeljima kao osnov za plaćanje, već plaćeni - bilo iz republičkog budžeta /vaspitačice/ bilo iz gradskog /struja, voda, grijanje, didaktika, spremačice/.

Ove godine vrtić se, zbog prošlogodišnje reakcije gradske uprave, nije usudio naplaćivati program u novcu, ali se i dalje nije mogao pomiriti s tim da roditelje program ništa ne košta, pa ga je ipak naplaćivaou - djeca su morala donositi školski pribor, higijenska sredstva…

Na pitanje zašto ne zabrani vrtićima naplaćivanje ovog programa kao što je zabranilo školama, Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske odgovara da je ono osnivač škola i da im zato može nešto zabraniti, a da su osnivači javnih vrtića jedinice lokalne samouprave i da samo one mogu prekinuti takvu praksu. 

Osim budžeta, u srijedu bi ova predškolska ustanova trebalo da dobije novu direktoricu na mandat od četiri godine. Pozdravljam. Bilo bi dobro da ne ponavlja greške svoje prethodnice, da zna biti direktorica i kad su problemi u pitanju, da jednako spremno odgovara na pitanja novinara o tim problemima, a ne samo o maskenbalu, završnoj, prodajnoj i svim drugim afirmativnim temama, i da ne zloupotrebljava osjetljivost na djecu ni roditelja ni zajednice.

Samo da se ne desi i sada, kao s direktoricom jedne druge javne ustanove u Prijedoru, kada me je pitala otkud mi informacija koju sam objavila, i ja odgovorila da sam na njihovom sajtu našla izvještaj sa sjednice nadzornog odbora, a ona nedovoljno prekrila slušalicu rukom i nekom do sebe rekla: "Vid', ona čita naš sajt".

Tekst i fotografije: Katarina Panić

TEMPLEJT na srpskom800

Povezani članci

  • „Sve više mladih u Sribiji kreira svoje poslovne ideje“

    Inovativni uređaj za reciklažu čijim korišćenjem građani ostvaruju mogućnost popusta u lancima trgovine, ideja je učenika Ekonomske škole u Nišu. Svojom biznis idejom spojajaju brigu prema čistoj okolini sa odgovornim poslovanjem i većim brojem zadovljnih kupaca.

  • "Obrazovanje dece je timski rad"

    Samim tim što je nastavnica engleskog jezika, to joj pruža mogućnost da svoje časove oplemeni drugim sadržajima, pa ipak, znatno važnim angažovanjem vidi vannastavne aktivnosti. Ove jeseni njena učenica se plasirala direktno u svetsko finale HIPPO Olimpijade i osvojila visoko 17. mesto od ukupno 223 plasiranih đaka iz celog sveta. 

  • Poziv u pomoć: Važno je verovati deci žrtvama seksualnog nasilja u porodici

    “Motivaciju i želju da progovorim javno o tome šta se desilo mom detetu kada je imao nepune četiri godine dobila sam kada sam pročitala u čet grupi za žene na Fejsbuku pitanje jedne majke koje je glasilo: ‘Moje dete se već drugu godinu jako boji da uđe u stan u kojem živimo, počne da se trese, ne može da spava… Šta mislite da je u pitanju?’. Pomislila sam da se dešava, na žalost, ono što se mom detetu desilo i poželela da što više ljudi sazna da je seksualno nasilje nad decom realnost”.

Prijatelji sajta

Safe Journalism HND Solidarna Actat Kvart komesarijat-za-izbeglice XXZ Pescanik logoo mirc NGTim