Ljubav prema stvaranju - Intervju s Tiborom Matijašem

jul 31 2018

Prijedorčanin Tibor Matijaš (30) je samouki slikar, muzičar, diplomirani novinar i komunikolog. To da li zanimanje određuje čovjeka i njegovu sudbinu, najbolje vidimo iz činjenice da se Tibor apsolutno ne bavi onim za šta se školovao.

U potrazi za zaradom, radio je mnoge poslove, kao što su rad u autopraonici, kladionici, bilijar klubu, čak jedno vrijeme na brodu gdje je obišao istočnu stranu SAD-a i veliki broj ostrva na Bahamima, Meksiko i Portoriko.

T3

Trenutno radi za jednu američku kompaniju u Banjoj Luci, ali svoje slobodno vrijeme koristi za ono što najviše voli, a to su slikarstvo i muzika.

T9

Njegovo umjetničko ime je Bishop Grasstaman, a od 2017. sa bendom Bangerz Gang snima funky oldschool rap, njegova strast od adolescencije, a što se tiče slikanja, uči digitalni art, ulje na platnu, akril i slikanje u Paintu i Photoshopu.

T7

Tibor i ja smo malo porazgovarali o njegovim afinitetima i onim što ga drži iznad sredine u kojoj živi. Dotakli smo se i nekih prijašnjih vremena, što ga je posebno razveselilo.

ZAMISLI.BA: Svojevremeno, Prijedor je bio grad živih svirki autorskih bendova, ne samo iz Prijedora, već i sa strane. Iz tog vremena, prije nekih desetak godina, živo se sjećam tvog operskog glasa koji se orio iz parkova vikendima naveče dok je raja svuda razbacana pijuckala i opuštala se. Otkud ljubav prema operi i da li je aktuelna i danas?

Tibor: Da. Odmah me spucao flash back. Kako samo zanimljiv period kad nismo bili ni pet minuta dnevno u kući. Slučajno sam gledao neku reklamu za kupatila u kojoj je bila neka operska numera kada sam baš klinac bio i krenuo je pjevati. Kasnije u adolescenciji, zabavljao sam drugare dok smo cirkali na klupi. Dok sam radio na brodu, pjevao sam par puta gostima i bili su poprilično oduševljeni. Pitali su me šta ja uopšte radim na brodu. Sad to radim samo sa malom sestrom kad ona vježba klavir. Ona i ja se zezamo kroz operu.Volim čuti Pavarotija, Bočelija, Hose Karerasa, ali to je sve bila najviše zezancija. Čak sam mislio praviti hip hoperu kao odgovor na sve to zezanje.

T5

ZAMISLI.BA: Da li si pronašao inspiraciju za slikanje i pisanje pjesama u svojim putovanjima po svijetu i da li te je to na neki način izmijenilo kao čovjeka i umjetnika?

Tibor: Putovanja me jesu izmijenila i promijenila neke moje poglede na stvari uopšteno, te dala mi elan da se borim za stvari koje bih uistinu želio da radim. Inspiracija za moje stvari, što se bar muzike tiče, dolazila je iz svakodnevnih dešavanja sa ekipom na klupi u cilju pozitivnijih gledanja na stvari, dok sam inspiraciju za slike nalazio baš na tim putovanjima i dodavao neku svoju notu imaginacije u njih. Što se tiče mene kao osobe, vidio sam razne kulture i vjere i to mi je proširilo vidike. Puno više razumijevanja imam za različitosti i dosta sam tolerantniji. Valjda se to zove odrastanje.

ZAMISLI.BA: Koje su najčešće teme tvojih pjesama?

Tibor: Najčešće teme mojih starijih pjesama su ustvari bile nezgodne i neobične stvari koje su mi se dešavale tada i od toga sam htio da napravim komediju i da izmamim osmijeh na licima ljudi koji su me slušali, pa sam nekad stvarno znao biti i preiskren. To su obično anegdote iz života jednog tinejdžera. Sebe sam ismijavao kroz pjesme i tako se lakše nosio sa svime što mi se dešavalo. Danas je to isto samo malo zrelije. Bar se nadam da jeste. Ista je tema, karikiranje situacija u kojima se nalazim, samo što su situacije drugačije, naravno.

ZAMISLI.BA: Kako se odvija saradnja s bendom Bangerz Gang i koji su vaši budući planovi? Kad je bend nastao i koji žanr stvarate?

Tibor: Saradnja se odvija malo sporije nego što smo očekivali, ali jedan od glavnih razloga je moja selidba iz Prijedora u Banju Luku što čini  probe i stvaranje novih pjesama malo težim. Saradnja je nastala sa mojim dugogodišnjim prijateljem i basistom Ivanom Majstorovićem početkom 2016. godine i sviramo Old School Funky Rap. Naši planovi jesu ti da se vraćamo korijenima i vrsti muzike u kojoj uživamo i volimo da izvodimo. Jednu pjesmu smo postavili na Youtube, a tri su u pripremi i trebale bi biti gotove u avgustu. Pored mene pjevača i tekstopisca i Ivana basiste, tu su i gitarista Haris Arnautović i bubnjar Alen Radošević. Najvažnije je da je atmosfera dok vježbamo fantastična i da uživamo u tom, a šta će biti od tog, to ćemo da vidimo.

T8

ZAMISLI.BA: Kojom tehnikom se služiš u slikarstvu i kad si se počeo njime baviti?

Tibor: Talenat za slikanje otkrio sam još u osnovnoj školi. Uvijek su mi radovi išli na takmičenja i baš sam uživao u tome. Po završetku srednje škole, sva rodbina me molila da pokušam upisati akademiju na šta sam ja odgovarao: „Ma jok... Tamo su svi malkice skrenuli.“ Nisam slikao nekih osam godina da bih poslije toga skontao da sam ipak ja malo skrenuo i trebalo je da upišem slikarstvo.

T6

Najviše radim pejzaže akrilnim i uljanim bojama, te, u posljednje vrijeme, pokušavam sa digitalnim artom. Dok slikam, kao da nisam tu, nisam na Zemlji. Konstantan je osjećaj da nijednu sliku ne završavam, već samo prelazim, nastavljam na drugoj. Ipak, postoji određeno zadovoljstvo kada vidim svoj rad.

T11 2

T11

ZAMISLI.BA: Da li je Prijedor inspirativna sredina?

Tibor: Prijedor jeste inspirativna sredina i uvijek sam težio da svaki dan učinim sebi drugačijim i da radim neke nove stvari koje prije nisam, te ujedno mislim da inspiracija nije toliko do sredine koliko je do stvaraoca i do njegovog vremena i šta će on učiniti sa njim. Ipak, svu svoju inspiraciju crpim iz sebe. Sve je do nas i kako ćemo iskoristiti potencijal koji imamo, a mislim da sredina ima malo udjela u tome. Čak i ono negativno u Prijedoru me gurnulo da bježim u stvaranje nečeg boljeg.

ZAMISLI.BA: Mora li umjetnik patiti u nekom periodu svog života da bi bolje stvarao?

Tibor: U periodu 2016/17. radio sam posao koji sam iz dna duše mrzio, u jednom bilijar klubu, ali ekipa koja je bila prisutna tu bila je moja ekipa i stoga je bilo donekle podnošljivo. Međutim, taj posao me nije ispunjavao. Prvih par slika na platnu sam nacrtao 2016. i to mi je služilo kao terapija. Opuštalo me i činilo ekstremno zadovoljnim sobom. Svaki dan sam crtao po deset do 12 sati i primijetio da iz rada u rad imam vidljiv napredak, te je to postala moja strast. Onog dana kad sam planirao da slikam nekih pola sata, a proveo sam znatno više vremena uživajući, tada sam shvatio da je to to. 

ZAMISLI.BA: Ima li hljeba od muzike i slikarstva? Kako umjetnička duša može da preživi u ovom kapitalističkom sistemu i šta sve mora da žrtvuje?

Tibor: Trenutno radim sliku po narudžbi koja je u stvari vizualizacija jednog pasusa iz knjige, a biće moja tek druga prodana slika u dvije godine, stoga ne mogu da zaradim na tome. Radim kao tehnička podrška u stranoj firmi sa sjedištem u Banjoj Luci i u slobodno vrijeme slikam do kasnih sati i uopšte ne smatram to žrtvovanjem, nego težnjom ka napredovanju kao stvaralac i ljudsko biće. Samo tako se može preživjeti u ovom prljavom sistemu.

ZAMISLI.BA: Šta za tebe predstavlja umjetnost?

Tibor: Umjetnost je za mene ljubav prema stvaranju... Nebitno je šta radiš, koja je vrsta umjetnosti, ako je i dio tvoje duše u to upleten, a ne samo ruke i mozak, to je umjetnost.

 

Razgovarala: Maja Ivanović

Fotografija: Arhiv Tibora Matijaša

https://www.facebook.com/tibortiba.matijas

TEMPLEJT na makedonskomRES

Radionice

baner

Saint Art Designs / Web Development

Saint Art Designs / Web Development

Prijatelji sajta

Safe Journalism HND Solidarna Actat Kvart komesarijat-za-izbeglice XXZ Pescanik logoo mirc NGTim