Obilježeno 26 godina od početka zatvaranja logora Omarska
Nekoliko stotina preživjelih logoraša, članova porodica ubijenih i nestalih Prijedorčana prisustvovalo je danas komemorativnom skupu na mjestu nekadašnjeg logora Omarska koji se nalazio u krugu rudnika, a čije raspuštanje je počelo na današnji dan prije 26 godina.
Prema podacima Regionalnog saveza Udruženja logoraša regije Banja Luka, kroz logor su prošla 3.334 Prijedorčanina nesrpske nacionalnosti, ubijeno je njih oko 700, među kojima i pet žena.
Prisutnima su se obratili nekadašnji logoraši Mirsad Čaušević, autor knjige „Smrt u bijeloj kući“, i Nijaz Mujkanović, koji je napisao knjigu „Zločin s predumišljajem“.
Nekadašnja prijedorska sutkinja Nusreta Sivac, koja je bila među 37 žena koje su bile u Omarskoj rekla je da će o svemu što se događalo na ovom mjestu govoriti dok god je živa.
“Mi žene smo svaki dan počinjale brojanjem mrtvih ispred ‘bijele kuće’. U ovom logoru najmanje se ubijalo metkom. Metak je ovdje bio nagrada”, rekla je Sivac.
Predsjednik Regionalnog saveza Udruženja logoraša regije Banja Luka Mirsad Duratović pozvao je preživjele logoraše na svjedočenje i pisanje knjiga, kako se nikad ne bi zaboravilo ono što se ovdje desilo.
“Tako možete doprinijeti tome da se svi odgovorni za zločine počinjene u Omarskoj privedu pravdi, a ‘bijela kuća’ obilježi barem spomen-pločom koja će biti nijemi svjedok strašnog ljeta iz 1992. godine”, istakao je Duratović.
Umjetnica Anita Zečić, rodom iz Prijedora, postavila je u jednoj od prostorija ‘bijele kuće’ instalaciju pod nazivom „Mjesto zločina – opština Prijedor“.
Nakon polaganja cvijeća ispred ovog objekta, u kojem su se prema riječima logoraša događali najstrašniji zločini, u vazduh su puštena 432 bijela balona s imenima žrtava. Balone je i ove godine darovala organizacija “Sedra”' iz Holandije.
Za razliku od ranijih godina, ovoga puta je mnogo manji broj prisutnih na komemoraciji bio zainteresovan za obilazak hangara u kojem su bili logoraši, kao i prostorija kuhinje u kojem su dobijali nešto što se sigurno nije moglo zvati obrokom.
Potpisnik ovih redova sjeća se perioda od prije desetak godina kada su preživjeli logoraši i članovi porodica ubijenih u redovima čekali da stanu u red u kantini ili barem na par trenutaka sjednu na stolice u istoj.
Prije same komemoracije i obraćanja govornika sa razglasa su se mogla čuti imena ubijenih.
Iako je ranijih godina, naročito kada se radilo o izbornoj godini, bilo prisutno mnogo više političara, čak i sa najviših nivoa vlasti, to ovoga puta nije bio slučaj.
Bilo ih je, nije da nije, ali organizatori nisu upali u zamku da se obraća neko od njih, već su riječ dali preživjelim logorašima.
Bijela kuća
Anita Zečić- instalacija Mjesto zločina Prijedor
Hangara u kojem su bili smješteni logoraši
Kemal Pervanić- jedan od preživjelih logoraša
Crvena kuća
Nusreta Sivac
Tekst i fotografija: Aleksandar Drakulić