Sokobanja - mesto gde se uživa punim plućima
Prema podacima Organizacije za turizam i kulturu, Sokobanja od početka godine beleži mesečno između 9.000 i 9.500 gostiju, a očekuje se da tokom leta bude popunjeno svih 14.500 ležajeva. Direktor Organizacije za turizam i kulturu Sokobanja Ljubinko Milenković kaže da je Sokobanja na dobrom putu da obori prošlogodišnji rekord od 120.000 turista i više od milion noćenja. Sokobanju najčešće posećuju porodice sa decom, ali je puno i mladih, studenata i penzionera. Takođe ima i dosta stranaca, najviše Bugara, Rusa i Francuza.
Idealna nadmorska visina, ruža vetrova, velika koncentracija negativnih jona - čine je melemom za odmor i rehabilitaciju i srpskom kraljicom turizma.
Može li se započeti priča o ovom mestu, a da se izostavi krilatica: "Sokobanja, Soko grad, dođeš star, odeš mlad"? Može, ali u senci bi onda ostala i anegdota o Branislavu Nušiću koji ju je skovao jednog leta. Sjajni komediograf, tvorac uvek aktuelnih dela, bio je čest gost ovog kraja, pa ga je fotograf Siniša Ristić zamolio da sa suprugom "ispozira" pred njegovim objektivom. Kada je Nušić otišao po fotografiju, bio je zadivljen kako je ispala i kako je na njoj izgledao Soko grad, uzeo je hemijsku i na slici zapisao onu krilaticu. I upravo je ona fotografiju pretvorila u razglednicu, koja je narednih godina obavezno stizala na adrese onih čiji su prijatelji i rođaci boravili ovde. Tako se šarmantna priča lepo "ugnezdila" u kontekst svega onog što Sokobanja jeste.

Manje je poznato da je reč i o prvoj ekološkoj opštini u Srbiji koju osim termomineralnih izvora (pet) odlikuje i specifična klima, pa boravak ovde doprinosi opštem stanju organizma. Sve to uz uživanje u prirodi koja na mnogim mestima deluje kao istinski netaknuta, a dovoljno je lepa i u parkovima u centru.
Uređena izletišta, čak 16, su ono što banju čini primamljivom za uživanje u prirodi, piknikovanje, bezbrižno igranje sa decom... Najveću cenu i dalje drži Lepterija, proglašena predelom izuzetnih odlika, a udaljena od centra svega kilometar i po. Prijatni i vrlo ljubazni meštani će vam ispričati legendu po kojoj je zapovednik Soko grada imao lepu ćerku Lepteriju u koju se zagledao sin gospodara obližnjeg Vrmaškog grada Župan. Roditelji su branili vezu, jer se nije uklapala u njihove planove. Međutim, mladi su se dogovorili da se iskradu jedne noći, a kada je to primetio, Lepterijin otac je poslao poteru za njima i naredio vojnicima da ćerku ubiju čim je pronađu. Upravo to se dogodilo, pa je Župan odlučio da presudi sebi. Skočio je u najdublji vir Moravice, koji je nazvan po njemu, a kao uspomena na devojku ostao je proplanak Lepterija. Više načina možete da izaberete da biste došli do nje, ali možda najviše prija put koji vodi duž same obale Moravice. Kada spazite veliko odmaralište, apartmane sa restoranom, park sa mobilijarom za mališane i uređenu plažu, na pravom ste mestu. Ovaj prostor je uvek posećen, a pogotovo u vreme prvomajskih praznika. Ko ne želi da sam pravi roštilj, može da svrati u restoran napravljen ispod same stene na obali reke, gde vodenica okreće ražanj. Turisti obično krenu i u potragu za Bogorodicom sa Isusom u naručju, udubljenjem u steni, koje se nalazi na desnoj obali Moravice, čim se pređe drveni mostić. U blizini se sakrila i Hajduk Veljkova pećina i crkva posvećena rođenju Presvete Bogorodice, pa je poseta Lepteriji zanimljiva iz više razloga. Obično u paketu sa obilaskom ovog izletišta ide i penjanje do Soko grada, srednjovekovne tvrđave izgrađene na temeljima utvrđenja iz četvrtog veka. Ako se odlučite da je osvojite, računajte na uspon koji morate da savlađujete u udobnoj obući, ali i u dobroj formi. Sve uzdahe koje ćete do Soko grada ispustiti zaboravićete kada stignete do njega i spazite kakav vidikovac pruža.
Boravak u ovoj banji znači i istraživanje lepota Rtnja, koji je proslavio čuveni čaj, ali i u uživanje u Ozrenu, koji krije pogleda vredan vodopad Ripaljku, spomenik prirode pod zaštitom države. Izvor reke Gradašnice, koji leti i zimi presušuje, prija oku, kao što uhu može da "legne" legenda o ozrenskom kamenu ljubavi, na kojem su se, kažu, voleli Hajduk Veljko i Čučuk Stana. Ako poverujete u nju, a tu ste sa dečkom/devojkom, stanite na kamen i poljubite se. Tim činom, zaklećete se na večnu ljubav.
Mnoge priče o Sokobanji lebde između sna i jave, ali da je lekovita, to je neosporno. Baš kao i to da je bilo nečeg boemskog u njoj, čim je bila omiljena destinacija mnogih naših velikana od pera, Branislava Nušića, Stevana Sremca, Radoja Domanovića, Isidore Sekulić... A onaj najveći, nobelovac, Ivo Andrić, baš u Sokobanji je započeo roman "Na Drini ćuprija". I baš ju je mnogo voleo.