Skeledžijo, skeledžijo prevezi me preko
Druga po veličini reka u Evropi, Dunav protiče kroz 10 država. Na mnogim mestima sa jedne obale na drugu prelazi se skelama, ali na mestu gde je Dunav najširi u Srbiji, u selu Ram postoji skela koja je drugačija.
Biciklom do Crnog mora
Ronija iz Nemačke je potpuno sama pošla u avanturu, prati Dunav sve do Crnog mora. Sva njena oprema je nekoliko ranaca natovarenih na bicikl.
U Srbiji je nedelju dana, a iz Stare Palanke u Banatu gde je odsela, u istočnu Srbiju došla je skelom. Ništa neobično za Dunav u Evropi, ali u Srbiji, ovo prevozno sredstvo nalazi se tek na nekoliko mesta.
Jedinstvena skela
Četiri puta dnevno između sela Ram u istočnoj Srbiji i Stare Palanke, na pola km od rumunske granice skela prevozi putnike, leti i češće.
Specifična je po tome što nema svoj pogon već je vuče brodić pričvršćen užadima za nju. Koriste je i pešaci, i biciklisti, motorciklisti i kamiondžije. Tako već skoro 100 godina.
Porodični biznis već 100 godina
Živorad Sekulić poznatiji kao Žika Skeledžija je ostavio državni posao u Sloveniji kao ekonomista po struci da bi nastavio porodičnu tradiciju koja datira još od vremena njegovog dede i 1920. godine koji je bio i trgovac i ugostitelj.
Kaže da kao jedini sin nije imao izbora kada mu je otac preminuo, ali da ne žali što se te ’85. vratio Dunavu gde je osnovao porodicu i dobio četvoro dece.
Sa Amazona na Dunav
Njegovu sudbinu da bude skeledžija, odredio je njegov deda, kaže nam Žika: „Moj deda je bio na brodovima u južnoj Americi, na Amazonu i kada se vratio u Kraljevinu Jugoslaviju, krenuo je brodom od Beograda ka Velikom Gradištu koji je tada bio carinarnica.
Brod je stao baš ovde u Ramu koji je prethodno bio carinarnica zbog reke. Država je prodavala tu zgradu, i tako je započet posao“.
Od posla do turizma
U vreme njegovog oca i dede, skelaranje i to na ručni pogon, bilo je vezano za trgovinu žitarica, sitne i krupne stoke između tri tačke – Ram, Banatska Palanka u Vojvodini i Bazijas u Rumuniji, mestu koje je tada imalo prvu prugu na Balkanu.
Danas se tom istom putanjom putuje opet zbog posla, ali i iz raznih drugih razloga.
Najbrži put
Đorđe Adamović je sa suprugom krenuo ka Vršcu kako bi otišao na groblje gde su mu sahranjeni bliski članovi porodice.
Kaže da i dalje imaju familiju u tom kraju, pa barem jednom godišnje skelom prelaze iz Istočne Srbije u Vojvodinu jer je to najlakši i najbrži način.
Dvadeset minuta uživanja
Ovde je Dunav najširi, a dve obale udaljene su 4 km i putuje se 20 minuta. Upravo to je razlog zašto i Novica Etić putuje poslom iz Velikog Gradišta preko Dunava do Vršca jer bi u suprotnom potrošio dva i po sata. „I ne samo to.
To je jedinstven doživljaj koji treba osetiti. Svako ko voli Dunav odlučiće se za ovakav put umesto okolnih puteva“, kaže Novica.
Ručni rad
Skela više nije na ručni pogon, ali mnogo toga na skeli još uvek jeste.
Ovaj posao je veoma težak, radnici na skeli imaju puno zadataka, vuku i zatežu užad, a svaki put kada skela pristane na obalu, skeledžije moraju da obalu učine pristupačnom.
Bez nervoze
Kako pristaništa nisu uređena, lopate su glavno oruđe da se bezbedno i lako siđe i popne na skelu. Izlazak sa skele ne traje dugo jer su radnici uvežbani, a putnici kao na traci nastavljaju dalje.
Možda je do banatskog mentaliteta, a možda i zbog reke koja deluje umirujuće, sve se odvija lako i bez žurbe.
Uz priču vreme prođe još brže
Ipak, na skeli je živo. Tih 20 minuta se ćaska, smeje, i pričaju se različiti jezici.
Dvadeset minuta dovoljno je kako kažu putnici, da se upoznaju novi ljudi, često i saputnici, i da se razmene iskustva o načinima putovanja Dunavom.
Dunav na svim turističkim kartama
Tako je Francuskinja Eliza koja sa momkom takođe prati Dunav na svojoj biciklističkoj turi dobila savet gde može da napravi sledeće odmorište.
Francusku su napustili u junu, i od tada putuju ka Crnom moru, ali pre toga kažu Eliza i njen momak Remis žele u Grčku preko zime.
Dvesta stanovnika i mnogo turista
Selo Ram gde živi i odakle radi Žika skeledžija ima samo 200 stanovnika, ali zahvaljujući skeli, ovo selo ima puno stranaca, posebno tokom leta.
Ovo je gotovo i jedini način da se upoznaju lepi predeli ovog kraja i mnogobrojne tvrđave na Dunavu.
Budućnost skele
Želja Žike skeledžije kao dobrog ekonomiste je da ovaj posao nastavi da živi punom parom. Porodični restoran je već na obali, a u planu je i motel u okviru tog prostora.
Veći broj skela takođe je na popisu, a od četvoro dece, Žika veruje da će ga naslediti najmlađi sin.
Autor: Jelena Đukić Pejić