Niške hrana i kafane – brend grada
Niš, grad meraka, najviše je poznat po kafanama. Iz svakog ćoška carskog grada širi se miris roštilja, i drugih niških specijaliteta, a za kariranim stoljnjacima sede ljudi još od jutarnjih sati ispijajajući svoju prvu kafu za vreme pauze na poslu.
Kultura odlazaka u kafanu u Nišu je na posebno visokom nivou. Bilo da se prave kratki poslovni dogovori, ili dugački poslovni ručkovi, bilo da se sa porodicom ili prijateljima ide na ručak ili večeru, retke su Nišlije koje nisu česti kafanski gosti. Kafana je u ovom gradu institucija, pa uz kockaste stoljnjake po pravilu idu i zadimljena prostorija, mešanje mirisa hrane, dima i pića, glasan smeh, pričanje viceva, ali i ozbiljni razgovori. U kafanu dolaze svi od univerzitetskih profesora, cenjenih lekara, preko boema, umetnika, pisaca do običnog sveta.
Tu se sve završava, svaki dogovor, svaki posao i milion ostalih stvari, porodični skupovi, rođendani, bukvalno sve stvari. Mi Srbi znamo da uživamo u kafani, kaže Milan Nikolić, vlasnik kafane „Beli bagrem“ .
U kafani vlada uvek domaćinska atmosfera, i u njoj se gosti osećaju kao kod kuće. Pored hrane i pića, najčešće rakije ili vina, još jedan zaštitni znak ove institucije su ljubazni konobari sa kojima gosti imaju prijateljski odnos. Uvek se u dogovoru planira šta će se jesti i piti u zavisnosti od onoga šta gosti vole. Sve to uz osmeh, šalu i opet neki vic.
Ipak, da bi se neko pronašao u kafani, nije važna samo hrana, već je za kafanu potrebno da imamo boemski gen kako bi se osećali prijatno u njoj, smatra kafanski muzičar Goran Mitić. Kako kaže, kafana ne bira svoje goste, oni se sami pronalaze ili ne pronalaze u njoj. Kome se ona dopadne, bez nje više ne može, smatra Goran.
„Kafanu nisam voleo dok nisam počeo da zalazim u nju. Onda sam sebe prepoznao u kafani, tako da je kafana za mene druga kuća, mesto gde se sad osećam baš prijatno. Uveče sviram, a onda preko dana radim drugi posao koji mi je opet vezan za grad i kad god se nađem tu negde blizu kafane ja rado svratim, popijem kafu,, vidim se sa tim nekim ljudima koji su stalno tu. Uvek nešto može da se čuje, nešto da se sazna, neka čaršijska priča, da se razmene neka iskustva i tako“, kaže Goran Mitić.
Kafana je društvo u malom, mesto gde su svi jednaki, objašnjava on. „Različite strukture ljudi dolaze, sa različitim ljudima se srećeš, stekneš nova poznanstva, od najobičnijih radnika do doktora nauka. I svi se jednako ponašaju jer kafana ima neki svoj kodeks ponašanja koji je godinama građen i koji oni koji izlaze u kafanu jako dobro poznaju i ponašaju se naravno u skladu sa kodeksom koji tu važi. Samim tim i kafana je po sebi specifična jer prima i ljude svih uzrasta i svih zanimanja“, kaže Mitić.
Hotel My place
Među najveće boeme, oduvek se zna, spadaju i glumci kojih je Niš uvek pun u vreme Filmskih susreta. Već nešto više od pola veka, svi oni rado dolaze u Niš da se druže sa publikom i da uživaju u niškoj hrani i piću. Kako su uvek smešteni u centru grada, u Hotelu My place, to je početno mesto u kojoj probaju niške specijalitete, a često i jedino jer na ovom mestu uspevaju da zadovolje sve ukuse i želje gostiju. Zato smo pitali glavnog kuvara hotela kako uspeva da spoji tradicionalnu hranu sa modernom koja se u hotelima često služi.
Nenad Mihajlović
„Naravno, moramo da imamo ta starija tradicionalna jela, i ona se stvarno uvek najviše i traže. To su mućkalica, juneći ribić, biftek, ima i roštilja. Sa ukusom tih jela ne eksperimentišemo, ukus mora da bude kao što je nekad bio, tj. onaj na koji smo navikli. Dekoracija je ta koja je moderna, pa je samim tim i jelo modernije. Sada važi da je manje lepše, porcija u tanjiru izgleda veoma izazovno, a ukus mora da bude savršen“, kaže glavni kuvar hotela My place Nenad Mihajlović i dodaje:
„Pošto sam ja stalno u kuhinji, ne dolazim u dodir sa gostima hotela, ali eto, kada dođu glumci, Petar Božović, Vujke.. i mnogi drugi, uvek traže isto da jedu, obožavaju našu hranu, i često ovde jedu i u slobodno vreme, ne idu na druga mesta“, kaže Nenad. Pored tradicionalne hrane,u hotelu se često jede i pasta sa različitim sosevima koji su takođe specijelitet hotela i na koje je Nenad veoma ponosan. A može li se biti boem sa pastom? „Uz pastu ide dobro vino, pa pasta ne umanjuje boemski duh“, kaže on.
Specijalitet restorana hotela My Place
U hotelu My place odsedaju i mnogi stranci tokom cele godine, a u vreme Nišville jazz festivala svetske muzičke zvezde. Takođe, strani novinari, fotoreporteri i mnogi drugi. Svi oni se preko hrane u hotelu upoznaju sa niškom bogatom kuhinjom koja na svakog posetioca ostavi veoma jak utisak. Ta bogata kuhinja i uživanje u kafani ih zauvek veže za Niš. Zato ne čudi kada jedan fotoreporter strane agencije nakon dobijanja stalnog mesta u Nemačkoj kaže „neću u Nemačku, hoću u Niš!“
Piše: Jelena Đukić Pejić