Hrabrost i želja pokreću posao
Aleksandra Kuzmanović (29) sa suprugom i dvoje dece živi u Tešici kraj Aleksinca. Završila je Mašinski školu u Nišu za tehničara optike, ali je do nedavno bila bez ikakvog radnog iskustva. Ipak, odlučila je da nešto promeni – u maloj sredini otvorila je svoju knjižaru.
Iako se plan o pokretanju sopstvenog biznisa najčešće dugo kuje, za započinjanje posla, u slučaju mlade mame Aleksandre Kuzmanović, nije bilo potrebno mnogo vremena. U selu Tešica u opštini Aleksinac gde i živi sa porodicom, Aleksandra je došla na ideju da otvori knjižaru, i to za kratko vreme.
’’Počela sam slučajno. Ovde je već postojala neka knjižara i videla sam da je vlasnica zatvara. U razgovoru sa suprugom sam se više našalila da otvorimo knjižaru. Analizom tržišta sam ranije videla da ako bismo otvorili optičarsku radnju, to ne bi funkcionisalo. Ipak je ovo mala sredina. U šali sam rekla ’’Hajde da otvorimo mi knjižaru’’’’, rekla je Kuzmanovićeva za Medijski istraživački centar.
Ipak, za pokretanje posla potrebno je mnogo više od same ideje.
’’Mislim da treba pre svega dosta hrabrosti kako bi se pokrenuo posao.
Prvo, žene razmišljaju o tome šta će sredina reći. To je velika kočnica za sve, nebitno da li su žene mlade ili ne. Niz je pitanja, da li će neko da odobri, da li će posao da uspe... Svakako su neophodna i velika ulaganja. Ima tu dosta faktora rizika’’, istakla je naša sagovornica.
Porodica Kuzmanović nije imala podršku države, ali je i pored toga obezbedila sve što je neophodno da posao krene.
’’Biro daje neke subvencije što takođe znači. Što se mene lično tiče, ja podršku države nisam imala jer nisu davali za trgovine te subvencije. Ja sam imala bezrezervnu podršku mojih roditelja, kojima sam mnogo zahvalna na tome. Znači mi i moralna podrška supruga i dece’’, objašnjava Kuzmanovićeva.
Aleksandrina knjižara radi skoro mesec dana. Kako nam je rekla, utisci kupaca su pozitivni, a najviše pohvaljuju količinu robe i raznovrsnu ponudu. Knjižara se nalazi preko puta osnovne škole, a cilj Kuzmanovića je da deca iz Tešice i okolnih sela imaju u svojoj blizini mesto gde mogu da kupe školski pribor umesto da odlaze u Aleksinac ili Niš.
U čitavom ovom poslu Aleksandra je glavna. Svakog radnog dana i subotom radi, a najčešće joj društvo prave deca. Kada joj je neophodan stručan savet, tu je knjigovođa koja brine o finansijama.
Iako je tek ušla u poslovni svet, Aleksandra je, kako ističe, spremna i za nove izazove i ciljeve koje je sebi postavila.
’’Imam planove da se knjižara više napuni, da asortiman bude veći, da sve kupce zadržim ovde u Tešici kod mene, da možda nekada otvorim još jednu knjižaru pod istim imenom na nekoj drugoj lokaciji’’, priznala nam je ona.
Nada se da će svojim primerom motivisati i druge mlade ljude, a posebno žene koje bi volele da započnu svoj posao.
’’Polazim od sebe. Dok neko nešto ne proba, ne može da zna da li će uspeti.
Ako želja postoji, sve se posle lako rešava. Ako ima motivaciju i cilj, onda je sve mnogo lakše. Treba biti hrabar. Naravno, postoji i rizik, ali sve je to u sklopu jednog biznisa’’, poručila je Aleksandra.
Priznala nam je da je na samom početku imala strah kako će se snaći. Međutim, smatra da je to prevazišla i zadovoljna je za sada kako sve funkcioniše. Za razliku od ranijih godina, početak nove školske godine Aleksandra i njen suprug sada čekaju ne samo zbog svojih mališana, već i zbog obimnijeg posla koji sledi u njihovoj radnji – knjižari ’’Đačko doba’’.
Piše: Miljana Đorđević
Foto: Saša Đorđević