Koga svrbe dlanovi zbog zlata iz “Ilovice”
“Ako mislite da je ekonomija važnija od životne sredine, pokušajte da zadržite dah dok brojite novac!”, poručuju makedonski ekolozi - pobornicima otvaranja rudnika u plodnim dolinama strumičkog i đevđeliskog regiona.
Na prošlonedeljnom protestnom maršu u opštinskom centru Bosilovu, nadomak Strumice, pod sloganom „Stop za Rudnik smrti!“, mladi učesnici su poručili premijeru Zoranu Zaevu, koji potiče iz strumičkog kraja, da ne žele rudnike, već zdravu kotlinu i zdrav život, i zamolili ga da ih „ne prisiljava da se iseljavaju“. Marš je bio samo poslednji u seriji protesta, peticija, blokada puteva..., kojima još od 2017-te, stanovnici ugroženog područja permanentno traže sprečavanje otvaranje rdunika za bakar i zlato „Ilovica – Štuka“ i raskidanje dogovora sa stranim koncesionarom, firmom „Euromaks Risorsis“.
Nekoliko godina unazad, zaštitinici životne sredine iz građanskog sektora, na sve dostupne načine protestuju zbog odluka centralne i lokalnih vlasti o rayvoju rudastva nauštrb poljoprivrede. Maja 2013, tadašnji vicepremijer u Vladi VMRO-DPMNE, Vladimir Peševski potpisao je koncesije za detaljna geološka istraživanja na sedamdesetak lokacija širom zemlje, na teritoriji od 500 kvadratnih kilometara. Aktivisti pak, i tada i danas tvrde da je koncesionarima, zatim potreban samo još jedan dokument za dalju transformaciju - u koncesiju za eksploataciju i da nisu čista posla oko „široke ruke“ Vlade Nikole Gruevskog u pogledu koncesija. Eko-aktivisti su u javnim nastupima tvrdili da je u samo u jednom danu Vlada, potpisom Peševskog, dodelila koncesije za 86 novih rudnika, ali plasirani su i podaci da je 43 stranih i domaćih firmi dobilo nekoliko stotina raznih koncesija, glavno u plodnim dolinama na jugu, ali i u Istočnoj Makedoniji i oko Kumanova.
To je izazvalo veliko revolt građana, pre svega u Jugoistočnoj Makedoniji, koji su u 2017 organizovali šest referenduma. Referendumi su bilu uspešni u gradovima - Đevđeliji, Bogdancima i Dojranu, dok su zbog nedovoljne izlaznosti, propali referendumi u manjm opštinama - Valandovu, Bosilovu u Novom Selu. Takav ishod i kasnije odluke Ustavnog suda da proglasi neustavnim one referendume koji su završili u korist zahteva građana, ohrabrio je pobornike otvaranja rudnika.
Rudarski lobi je dosedan u stavovima da će otvaranje novih rudnika pomoći makedonskoj ekonomiji. Predsednik Makedonske rudarske asocijacije, Nikolajčo Nikolov je u medijima izjavljivao da je u državi registrovano 500 rudarskih kompanija, da je u sektoru zaposleno 12.000 ljudi i da je prosečna plata od preko 500 evra - viša od državnog proseka, kao i da izvoz rudarskog sektora iznosi oko 230 miliona dolara... Prema njemu, makedonsko rudarstvo se našlo u lošoj poziciji zbog nepostojanja harmonije izmeđi Vlade, lokalnog stanovništva i rudarskih kompanija.
Što se investitora u „Ilovici“ tiče, razvoj događaja i neprekidni protesti građana na ulicama i na uzavrelim socijalnim mrežama, izazavao je kompaniju „Euromaks Risorsis“, koja je obećavala investiciju od 350 miliona evra, da saglasno sa Zakonom od građanskoj odgovornosti za uvredu u klevetu, zatraži od „određenih pojedinaca da se izvine zbog paušalnih i manipulativnih izjava koje nisu potkrepljene činjenicama, niti ekspertskim mišljenjima“, jer su se takvi njihovi pokušaji navodno odrazili i na vrednost akcija kompanije na Berzi u Torontu.
Sledile su reakcije na takvo zastrašivanje građana i nove prozivke „ćutljivih“ nadležnih, kao i špekulacije - dali će i nova vlast, poput prethodne, preferirati profit u odnosu na zdravlje građana.
„I pored jasnog – NE, mesnog stanovništva u strumičkom kraju i posvud gde se digao glas građana protiv rudnika, ipak, investitori produžavaju da lažu i manipulišu građane, koristeći njihovu sirotinju. Čini mi se da nekoga izgleda svrbi zlato iz rudnika Ilovice. Neko ga je ili osetio ili smatra da će ga osetiti na svojim dlanovima i zato čini te radnje. Veliki prljavi biznisi uvek idu ruku po ruku sa koruptivnim procesima, posebno kada se umešaju i neke evropske finansijske institucije“, izjavila je Liljana Popovska, poslanica iz redova zelene partija DOM.
Ali nije sporna samo “Ilovica-Štuka”. Još 2017 Federacija farmera je tražila zabranu rada rdunika “Kazandol”, jer u “Valandovu, Dojranu i Bogdancima ima 13.861 hektara obradivog zemljišta”, a pod pritiskom javnosti je Vlada raskinula dogovor sa stranim koncesionarom. Proizvođač organske hrane i eko-aktivista iz Valandova, Dimče Balevski je na nedavnoj konferenciji „Ne - za rudnike, da - za zelenu ekonomiju“ u Skopju, prisećajući se svih zalaganja za stopiranje rudnika „Kazandol“, poručio je da je ubedio svoje sinove da ne odu u inostranstvo i da će svi zajedno, dok su živi, proizvoditi zdravu, organsku hranu, ne dozvoljavajući da im rudnici zagađuju čistu sredinu u kojoj žive i odgajaju svoje proizvode.
Iako, proces sazrevanja društvene svesti o neminovnosti zaštite životne sredine svim rasopoloživim sredstvima, poslednjih godina jaća u celoj državi, koraci koje preduzimaju lokalne i centralna vlast, jednostavno, nisu dovoljni. Na parlamentarnim i lokalnim izborima 2016/17, maltene svi politički subjekti su obećavali veću zaštitu od zagađenja vazduha, vode i tla, ali je uglavnom sve ostalo samo deo slatkorečivih partijskih kampanja... Makedonska Vlada se još uvek decidno ne izjašnjava ni o „Ilovici-Štuki“. Dok je bila u opoziciji, SDSM je obećavala zatvaranje rudnika, ali je početkom godine donela zakonske izmene, po kojima buduci koncesionari neće smeti da koriste cijanid i sumpornu kiselinu u proizvodnji, ali to se ne odnosi na postojeće rudnike! I pored susreta sa građanima ugroženog područja u februaru, i premier Zaev i resorni ministar su ostali nedorečeni...
Zaštitinici životne sredine su pak, poručili Vladi i rudarskom lobiju, da Makedonija mora da bude država bez rudnika jer bi to uništilo životnu sredinu istočnog i jugoistočnog dela zemlje i egzistenciju hiljada ljudi koji sada žive od popljoprivrede i stočarstva, a u tom slučaju bi bili promorani na iseljevanje. Aktivisti najavljuju da će, ukoliko se ne stopira izgradnja rudnika u plodnim dolinama strumičkog i đevđeliskog regiona, tražiti potpisivanje „Dojranskog sporazuma“ sa Vladom (sa jasnom aluzijom na važnost u komparaciji sa dosadašnjim istorijskim sporazumima: Ohridskim - o medjunacionalnim odnosima, posle sukoba iz 2001 i Prespanskim – sa Grčkom oko novog imena zemlje) o zaštiti životne sredine. Aktivisti zahtevaju da objavljivanje klasificiranih elaborata sa procenama o uticaju rudnika na životnu sredinu, da bi javnost bila obaveštena o posledicama.
Piše: Siniša Stanković