Pred čitaocima novi broj časopisa Komun@

decembar 07 2017

Novi broj časopisa za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine "Komun@" odštampan je  i već se nalazi na prodajnim mjestima širom Crne Gore.

KOMUN@ je ovoga puta na povećanom broju strana u cjelosti posvećena Petnjici i bihorskom kraju i donosi veliki broj interesantnih tekstova iz svih oblasti sa tog područja.

Časopis započinje uvodnikom "Petnjica poput ponornice" iz pera Samira Agovića -  prvog čovjeka petničke  opštine,  koji  ističe da “onaj koji se iole upoznao sa prošlošću ovog prelijepog kraja može steći utisak da su se vjekovi pomirili na ovom prostoru i da svaki od njih ravnopravno ima svoju storiju”.

U ovom broju Komune priča Predraga Lutovca iz praistorije Petnice Blago Jerininog grada koja govori o o kulturnom dobru i arheološkom lokalitetu velike vrijednosti, kao i zapis o Bihor gradu dr Marijana Premovića koji piše o utvrđenju koje je nastalo u razvijenom srednjem vijeku. Tu je i veoma interesantna priča mr Saita Šabotića o bunama Bihoraca  u osmanskom carstvu “U zindanu bosanskog vezira” koja govori o tome da bošnjačko stanovništvo u Bihoru nije prestajalo da pruža otpor agama i begovima u to vrijeme.

komuna logo 2

I ovoga puta ne izostaje pismo Branke Bogavac iz Pariza koja ovoga puta kaže da Bihor i ljude iz tog kraja vidi kao jedan mozaik u kome se svako biće dopunjavalo zahvaljujući onom drugom i nalazilo svoje pravo mjesto u tom vrtlogu života bez obzira na vjerske i ideološke razlike jer su stalno bili upućeni jedni na druge i u dobru i u zlu.

O velikoj arhitektonskoj vrijednosti petničke džamije piše Irfan Ramčilović i podsjeća da taj sakralni objekat nije služio samo u vjerske svrhe već da je njegova značajna uloga bila u opismenjavanju i očuvanju kulturnog identiteta stanovništa sa tog područja.

Dr Šemsudin Hadrović u pismu iz Sarajeva pod nazivom “Enigma koja traje“ kaže da dio enigme opstanka Bihoraca se nalazi i u rukotvorevinama  prađedova i očeva koji su raznim alatkama bili prinuđeni da ih izrade kako bi svoje bivstovanje na ovome svijetu učinili lakšim, smislenim i održivim.

Vildan Ramusović u redovnoj Komuninoj rubrici dijaspora pod naslovom Zavazda odani rodnoj grudi“ predstavlja Zavičajni klub iz Luksemburga, a Faiz Softić prvog radnika sa prostora Crne Gore Ismeta Muhovića koji je došao u ovu zemlju i dobio od svojih zemljaka nezvaničnu titulu “crnogorski princ od Luksemburga”, a Meto Hadžikadrić u tekstu sa promocije Komune u Luksemburgu piše da je “Komun@ muzej koji se drži u rukama a koji se može pokloniti prijateljima i time ih oplemeniti i obogatiti znanjem iz prošlosti Crne Gore.

Dr Draško Došljak piše o ličnim imenima u Petnjici 1913. godine gdje podsjeća da je ime jedno od najvažnijih biljega pojedinačne posebnosti, a dr Šerbo Rastoder u ogledu o prezimenu Rastoder piše da se “Raz-Thedor vremenom transkribovao u Rastoder pa bi bukvalno značenje ovog prezimena moglo biti Prvi božji dar ili Prvi Tthedor”.

Mr Esko Muratović se bavi antropološkom teržinom i moralnom punoćom ukorijenjenih pojmova u bihorskoj leksici (muhabetu, haberu, berićetu, saglamu...).

Dr Anastazija Miranović piše o bihorskom ćilimu kao kulturnom dobru po kojem se prepoznaje bihorski kraj, a Latif Adrović u tekstu pod naslovom “Po urneku moje majke Šadije” piše o snovanju i tkanju.

Ni ovoga puta ne izostaju eseji po kojima se Komuna prepozanje pa Ramiz Hadžibegović ovoga puta piše o testiji ”Sluga česmi gospodar čovjeku” u kojem ističe ”Da! Žena i testija su slične! Kad je voliš ne može se isprazniti...”.

Rade Brakočević u zapisu iz bihorskog sela Lješnica podsjeća da danas na kraju druge decenije XXI vijeka tamo stalno živi samo šesnaest stanovnika, dok Enver Rastoder piše o prednostima seoskog razvoja Petnjice kao čarobnom ekološkom smiraju, a Samir Rastoder predstavlja jedini mediji iz ovog kraja Radio Petnjicu.

Na  stranicama Komune i foto izložba Adema Ada Softića, posvećena starim i vrijednim fotografijama, pod nazivom “Bihorom kroz vrijeme”, a Elida Hadrović Osmanović podsjeća na Hakiju Hadrovića, prvog doktora nauka iz Gornjeg Bihora.

Tu su i tekstovi posvećeni razvoju školstva u Petnjici i najvažnijoj vaspitno-obrazovnoj instituciji u tom kraju Osnovnoj školi “Mahmut Adrović” iz pera Rifata Ramčilovića i Zorana  M. Zečevića o Ćazimu Crnovršaninu, učitelju koji je zadužio bihorski kraj, kao i Galjanu Kršiću, prvom predsjedniku Opštine Petnjica u periodu od 1920 - 1934.godine. Mirsad Rastoder piše o bihorskoj muzici u tekstu sa naslovom Harmoniko moja sjetom zalivena “Sinan Tiganj o KUD-u “Bihor", a glavni urednik Komune Minja Bojanić predstavlja bihorskog slikara Mehmeda Muratovića u tekstu pod naslovom “Bihorski Da Vinči”.

I u ovom broju ne izostaju teme iz sportske baštine, tako Zumber Muratović piše o četiri decenije FK Petnjica, a Emil Ličina predstavlja fudbalskog reprezentativca Crne Gore, Elsada Zverotića koji kaže u ekskluzivnom razgovoru za Komunu da u njegovom srcu posebno mjesto ima na utakmicama crnogorska zastava koja se vijori na gradskom stadionu u Podgorici, a na kojoj piše Petnjica. Tu je i fudbalska priča o Mersudinu Miti Ličini, prvom Bihorcu na čelu jednog inostranog kluba i njegovim fudbalskim koracima od  igrača FK Ribnica do  predsjednika FK Union iz Luksemburga.

U najnovijem broju Komune i tekst sa svečane dodjele priznanja časopisa Komun@ koja se dodjeljuju za doprinos, očuvanje, promociju, zaštitu, valorizaciju, afirmaciju i razvoj kulturne baštine Crne Gore čiji su laureati bili Željko Sošić, koji je bio dobitnik Godišnje nagrade, Mišo Brajević, specijalne plakete kao i dr Adnan Čirgić i Portal MN Magazin kao dobitnici plaketa Komune.

Najnoviji broj Komune čitaoci mogu pronaći na svim kioscima štampe i ostalim prodajnim mjestima širom Crne Gore.

OTV Berane

Anđela Suvajac

Foto: eSpona.me

TEMPLEJT na srpskom800

Povezani članci

  • Zelena energija između obećanja i prirode

    Do 2020. godine Srbija bi, kako se obavezala EU, morala da proizvodi 27% struje iz obnovljivih izvora energije. Prema ranijim izjavama ministra energetike Aleksandra Antića, EU možda priprema i novi cilj sa većim postotkom proizvodnje zbog čega se postavlja pitanje, po koju cenu?

  • Sladjana i Goran rekli veliko "da"

    Sladjana Mitrović (45) iz Valjeva i Goran Marinković (42) iz Niša, kao osobe niskog rasta u životu su se susretali sa raznim problemima i predrasudama. Međutim, nakon današnjeg venčanja najpre u niškoj Kući za venčanje, a potom i venčanjem u crkvi Svetog Luke na Viniku, prevazilaziće ih nemerljivo lakše. 

  • Prva organska rakija u Srbiji

    Posle skoro tri decenije proizvodnje vina i sirćeta u svojoj vinariji „Status“, Bora Jović iz Svrljiga krenuće ovih dana da proizvodi rakiju, i to organsku, iz sopstvenog šljivika.

Prijatelji sajta

Safe Journalism HND Solidarna Actat Kvart komesarijat-za-izbeglice XXZ Pescanik logoo mirc NGTim