Borislav Bora Stanković, košarka – ceo jedan život
Borislav Bora Stanković je širom sveta poznat i kao košarkaš, trener, dugogodišnji generalni sekretar Međunarodne košarkaške federacije, član košarkaške kuće slavnih i FIBA kuće slavnih – čovek koji je živeo sa košarkom i za košarku. Njen savremenik od nastajanja i učesnik u njenom razvijanju.
Rođen je u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, otprilike u isto vreme kada je košarka i došla na ove prostore. Košarkaška legenda Borislav Bora Stanković kaže da se ništa od tada u košarci nije promenilo, jer igra je igra. Međutim, sve okolo jeste, kaže on.
„U početku nije bilo drugih lopti, bila je samo fudbalska lopta. Igrala se evropskom fudbalskom loptom, „soccera“ koja je okrugla i tek tada je počelo da se pravi i da se traži prava košarkaška lopta koja je danas“
Košarka se u njegovo vreme igrala iz ljubavi, objašnjava Bora Stanković, posebno što ranije nije bilo novca u igri. Ipak, novac je dobrodošao u košarku jer otvara brojne mogućnosti. Kao i drugi profesionalni sportisti i košarkaši rade celovit posao i posvećuju mu život pa treba i da budu plaćeni. S druge strane, sport je danas veliki biznis i tu vrebaju opasnosti, ocenjuje Stanković:
„Oko toga novca, oko tih raznih igara, oko igrača, oko klubova, postoje i drugi ljudi koji su tu samo zbog toga, zbog novca i koji traže samo neku materijalnu dobit kroz košarku i zahvaljujući košarkašima. A tu postoji i najveća opasnost jer tu se u stvari i onaj duh kojim je košarka bila obeležena kvari i postaje ne zdrav duh, nego duh u bolesnom telu“.
Borislav Stanković menjao je košarku kroz decenije svog rada, a jedno od njegovih remek dela smatra se ujedinjenje FIBA i NBA košarke, gde je komesaru NBA Dejvidu Šternu predložio da se uključe u Olimpijske igre. Košarci na jugoslovenskim prostorima takođe je znatno pomogao uprkos problemima nastalih ratovima menjanjem države. Njegov prvi sport bio je stoni tenis u kome je sa 17 godina bio prvak Srbije, 1943., u vreme II svetskog rata. Kao student veterine uključio se u košarku koja je tada još bila nov sport. Kaže, košarkaš uvek gleda uvis jer želi više i bolje. Za WDR priča o svojim počecima kada je sa košarkom osvajao svet i upoređuje sa današnjom košarkom i problemima košarkaša.
„Kada smo osvajali svet, a stvarno smo ga i osvajali, sve je bilo teško. Ali svaki mali pomak, i svaki mali rezultat je bio jedno posebno zadovoljstvo, jedan poseban osećaj samozadovoljstva da smo bili učesnici takvog jednog dela. Danas je to borba ako hoćete i za opstanak, u mnogim slučajevima ekonomska borba, preko košarke sticanje sredstava za jedan bolji i viši život nego što je danas.“
Prošao je sve moguće pozicije na terenu, ali i u visokoj svetskoj sportskoj diplomatiji, gde je proveo decenije između ostalog, kao jedan od čelnih ljudi u FIBA-i. Ipak, Borislav Stanković najradije pamti...
„Čega se sećam sa radošću i sa zadovoljstvom to je moj život trenera koji je kratko trajao u Željezničaru. Mnogi će se nasmejati jer je to jedan nepoznati takoreći deo mog života, to je bio jedan mali klub koga smo osnovali. To su bili sve prijatelji, drugovi, takoreći i rođaci gde smo igrali stvarno iz ljubavi. Uspeli smo čak da uđemo i u prvu saveznu ligu i to je jedna uspomena koja će mi ostati za ceo život, jer je obeležila na neki način taj pristup tadašnjem sportu i tadašnjim uslovima života“
A uspomena ovaj devedesetdvogodišnji legendarni sportista iza sebe ima mnogo, čak i pred svojim očima. Dosta trofeja koje je skupljao tokom svoje karijere nalazi se i u FIBA muzeju, međutim Borislav Bora Stanković ima i svoj lični muzej kod kuće, trofejnu sobu u kojoj čuva sve što ga veže za košarkaški život.
„Imam dve sobe kod kuće, ima nešto i u muzeju u FIBI u Ženevi, a znate šta je najsmešnije od svega? Sve više i više postavlja se pitanje prostora. Nema mesta i ne znam šta ću sa puno stvari koje imam, posebno knjiga i nekih publikacija. Nisam brojao koliko toga ima, to je jako teško, ali to je samo i lični muzej i lična arhiva“
Košarkaška legenda legenda Borislav Bora Stanković svojim sportskim radom je ostavio izuzetno značajan i neizbrisiv trag u košarci. Njegove nagrade, odlikovanja i zasluge u košarci teško je pobrojati. Član je američke košarkaške kuće slavnih od 1991. godine, a FIBA kuće slavnih od njenog nastanka – 2007. Od FIBA-e je dobio i nagradu za životno delo 2015. godine na čijem je čelu i sam bio dugi niz godina. Borislav Stanković danas ima 92 godine, pa činjenica da je košarka u Beograd došla 3 godine pre njegovog rođenja još više daje značaj ovom velikanu koji je učestvovao u stvaranju moderne košarke. A u vreme kada su Sovjetski Savez i Amerika bili ljuti protivnici, Borislav Stanković ujedinio je kroz košarku čitav svet.
Tekst i foto: Jelena Đukić Pejić