Od socijalnog slučaja do socijalnog preduzeća

oktobar 09 2018

Nakon što je posle 37 godina rada u ugostiteljskoj firmi ostala bez posla, Milica Nikolić iz Vranja je pune tri godine pokušavala da nađe izlaz iz svoje situacije. Kako ima 58 godina, to nije bilo lako jer se nalazi u kategoriji teško zapošljivih lica. Izlaz se pojavio, jer u Vranju postoji socijalno preduzeće koje zapošljava upravo teško zapošljive kategorije, žene preko 50 godina koje su ostale u procesu privatizacije bez posla, žrtve porodičnog nasilja i samohrane majke.

“U socijalnom preduzeću “Tradicija juga” su bili potrebni radnici, ja sam se prijavila, oni su me zbrinuli”, kaže nam Milica i ponosno dodaje: “Inače, ja sam udata, majka sam tri ćerke koje su udate, i baka sam sedmoro unučića”, sa osmehom govori i ističe koliko joj ovaj posao znači.

Milica je kuvarica i priprema hranu za izbeglice smeštene u Centru za migrante u Vranju, ali i za socijalno ugroženo stanovništvo Vranja. Za kuvanje sirijske i avganistanske hrane, morala je dodatno da uči. Kaže da joj to nije bilo teško bez obzira što se njihova hrana znatno razlikuje od naše. Nekad recept nađe na internetu, ali joj je najvažnije bilo to što su migrantkinje dolazile da im pokažu njihovu tradicionalnu kuhinju.

Socijalno preduzece Tradicija juga 07

To kaže i Ratka Vučković koja takođe ima 58 godina, majka troje dece, od kojih je najmlađe još u školskom uzrastu. Posle 4 godine lutanja i traženja novog posla, učenje spremanja sasvim nove kuhinje joj uopšte nije bio problem. Ratka je upravo zahvaljujući migrantima čula za ovo socijalno preduzeće.

“Bila sam socijalni slučaj, primala sam socijalnu pomoć, ni suprug ne radi. Čula sam da je ovde zbog migranata potreban kuvar i došla sam da ih zamolim da me prime jer školujem dete. Hvala im što su me primili”, drhtavim glasom kaže Ratka i nastavlja priču o tome kako su izgledali njeni prvi dani u preduzeću “Tradicija juga”.

Socijalno preduzece Tradicija juga 05

“Počeli smo da radimo, i prva hrana za migrante, kuvana hrana, spremljena je ovde. Prva čorbica koju su pojeli, ja sam je skuvala. Oni su bili zahvalni na hrani, ja sam bila zahvalna na dobijenom poslu. Tu čorbu od mešanog povrća sam i ranije spremala, to je moja omiljena čorba. Bila sam jako zahvalna na svemu tome, a oni su bili zadovoljni i tražili su više nego što je bilo”, drhtavi glas zamenio je osmeh.

Kako su kasnije došli drugi recepti, osim žena iz Centra za migrante došli su i prevodioci u pomoć. Nije joj ništa bilo problematično, ali razlika u spremanju je ogromna, objašnjava ona.

“Njihova hrana se razlikuje od naše mnogo. Ne malo, nego mnogo! Ali kako su oni zahtevali, mi smo tako počeli da spremamo. Potpuno smo prešli na takav način spremanja”, kaže Ratka.

Ovo socijalno preduzeće ima 21. radnika – 18 žena i 3 muškarca, među kojima je i samohrani otac. Preduzeće je nastalo 2009. godine u okviru projekta koje su realizovale organizacije “Životna pomoć” iz Vranja i nemačka orgnaizacija HELP. Međutim, kako u Srbiji ne postoji zakon o socijalnom preduzetništvu, tražili su najbolji mogući način za poslovanje, kaže Tijana Milovanović, savetnik za razvoj socijalnog preduzetništva u organizaciji “Životna pomoć”.

“Članice udruženja su osnovale preduzetničku radnju u kojoj se prvenstveno bave očuvanjem starog pekarskog zanata, pripremom pekarskih proizvoda, a od 2015. godine proširuju svoju poslovnu aktivnost na pripremu toplih jela, odnosno obroka za migrante. Rad po principu socijalnog preduzeća znači da se sa jedne strane upošljava najmanje 51% lica iz teško zapošljivih kategorija, a sa druge strane profit koji stiču, ne raspoređuju među sobom, niti zaposleni, niti osnivači. Profit služi isključivo da se kupi oprema, da se prošire kapaciteti, da se stvore uslovi kako bi se još veći broj lica iz socijalnih kategorija zaposlio”, kaže za MIC Tijana Milovanović i dodaje da je ovo preduzeće u međuvremenu počelo da sprema obroke i za socijalno ugrožene iz Vranja.

Socijalno preduzece Tradicija juga 03

Ona kaže da je “Tradiciji juga” do sada samo pri osnivanju pomogla lokalna samouprava, a kasnije jedna bugarska firma za prostor u okviru društveno odgovornog poslovanja. Od države nikada nisu dobili pomoć, ali  ističe da će im najveća pomoć biti usvajanje zakona o socijalnom preduzetništvu.

“Na toj inicijativi sada rade nemačka i sprska Vlada, i uz podršku nemačke Vladine organizacije GIZ krenuće pripreme na izradi novog predloga Zakona o socijalnom preduzetništvu. Tu će biti uvršćeno iskustvo evropskih zemalja, ali usklađeno sa stepenom razvoja Srbije”, objašnjava Milovanović.

To znači da država uopšte i ne prepoznaje socijalno preduzetništvo kao kategoriju, već da se oslanjaju samo na međunarodne organizacije. Ovakav zakon pomogao bi mnogima, posebno na jugu Srbije gde je siromaštvo veoma izraženo, smatra i gradska većnica za socijalna pitanja u ovom gradu Danijela Milosavljević. Ona ističe da treba podržati preduzeća poput Tradicije juga, pre svega kroz zakon, ali da vranjsko socijalno preduzeće može da konkuriše i na gradskom konkursu za udruženja kako bi dobilo i podršku grada.

Socijalno preduzece Tradicija juga 02

Iako “Tradicija juga” daje svoj veliki doprinos u hrani za socijalno ugrožene u Vranju, od septembra meseca je ponovo projektno započela sa radom i narodna kuhinja koja će narednih 9 meseci hraniti 450 pojedinaca. Međutim, to nisu jedini ugroženi u ovom gradu.  

Konkretno, u Vranju se broj socijalno ugroženih bazira na broju korisnika socijalne pomoći, kaže gradska većnica za socijalna pitanja u ovom gradu Danijela Milosavljević.

“U Vranju ima otprilike 1.200 korisnika socijalne pomoći, ali kad bi se računale porodice, deca, onda je to oko 3.000 korisnika socijalne pomoći. Među korisnicima socijalne pomoći nisu samo teško zapošljive kategorije, ima tu i starih i mladih lica”, kaže Milosavljević.

Ratka Vučković koja je, kako kaže, i sama bila na evidenciji za socijalnu pomoć, veoma je srećna zbog svoje šanse da radi, posebno što joj je to jedini prihod u porodici, baš kao što je slučaj ostalih 20 zaposlenih. Osim njima, postojanje ovog preduzeća veoma znači i Mariji iz Avganistana, jednoj od 120 osoba smeštenih u Centru za migrante u Vranju.

Socijalno preduzece Tradicija juga 01

“Hrana koju nam spremaju je dobra. Nije baš potpuno ista kao naša, ali jasno mi je da je razlika u začinima, naša hrana je dosta začinjena i slana, a začini koje mi koristimo ne mogu da se nađu ovde u prodavnicama. Ipak, dobra je, i ima dosta jela koje dobijamo, pa je na kraju najbitnije da možemo da je jedemo i da se ne razlikuje previše od naše hrane na koju smo navikli”, kaže Marija.

Sirijsku i avganistansku hranu su probale i žene koje je spremaju. Kažu da uživaju u njenom spremanju, ali samo na poslu, jer kako sa osmehom kažu, njihovi ukućani nisu navikli na takve ukuse. Ratka Vučković za kraj kaže:

“Ipak, smo mi više više navikli na punjene paprike i sarme”.

 

Tekst i foto: Jelena Đukić Pejić

Video: Saša Đorđević

 

DISCLAMER OTV NOVI 800

 

 

Povezani članci

Prijatelji sajta

Safe Journalism HND Solidarna Actat Kvart komesarijat-za-izbeglice XXZ Pescanik logoo mirc NGTim