Ambasador Niša – Lou di lo drvene naočare za specifičan ukus

decembar 24 2022

Oni su kreativni, razumeju se u ručnu obradu drveta i vole dinosauruse. Tako je nastala radionica u kojoj dva prijatelja prave Lou di lo naočare od starog hrastovog drveta.

Aleksandar Kostić i Mihajlo Trajković oduvek su imali potrebu za poslom koji će im doneti mir, i u kojem će sopstvenim rukama stvoriti nešto na šta su ponosni. Beg od svakodnevice često ih je vodio u prirodu, a svoj talenat za rad sa drvetom otkrivali su postepeno.

Prvo su se obradom drveta bavili iz hobija, a onda su došli na ideju da prave drvene naočare. Ove naočare koje složenim ručnim radom prave dvojica prijatelja su Lou di lo i za kratko vreme su iz Niša osvojile strano tržište.

„Koristimo drvo hrasta, pronalazimo i više hiljada godina stara stabla u koritima reka, gde bez sunčane svetlosti i kiseonika postižu fosilizaciju. Teško za obradu, ali dobija veliku šarolikost, hiljadu kolora od jedne vrste drveta, priča Aleksandar Kostić.

Zbog te starosti drveta njihova kolekcija nosi naziv Saurus, a svaki od modela, nosi ime jednog dinosaurusa. Ove naočare teške su samo 16 grama, a modeli su napravljeni za sve oblike lica i vrlo specifičan ukus. Rad sa takvim drvetom, kažu oni, zahteva puno različitih vrsta obrade, ali i puno vremena zbog čega su njih dvojica ostavili tadašnje poslove kako bi se maksimalno posvetili proizvodnji.

 „Proces finalizacije proizvoda, od neke ideje okvira koji imate u glavi do finalnog proizvoda prolazi kroz 60 procesa proizvodnje, od pripreme, sečenja, šmirglanja, poliranja. Miki ima običaj da kaže da mi nismo bili zadovoljni da napravimo samo drvene naočare, nego smo hteli da to budu najbolje drvene naočare i mislim da smo u tome i uspeli“, kaže Aleksandar.

Ludilo naocare 5

Oba prijatelja kažu da nije lako napraviti ovako jedinstven proizvod kakav ne postoji nigde u svetu, i da su potpuno sami pronalazili rešenja i alate jer nisu imali od koga da „prepišu“. Upravo ta jedinsvenost bila im je karta za najprestižnije optičarske sajmove.

„Jeste nam reper taj odlazak na inostrane sajmove gde smo izmerili svoj proizvod, velika je to stvar da neko svoj proizvod postavi sa alfama i omegama u svetu. Mi smo se drznuli, prepoznali smo da imamo stvarno pravu stvar i onda smo otišli i izmerili taj kvalitet sa njima“, kaže Aleksandar i nastavlja:

„U Milanu, koji je jedan od najvećih sajmova u svetu, ako ne i najveći, prvi smo ikada iz Srbije koji su otišli sa svojim proizvodom i predstavili tako jedan proizvod u svetu. Nadamo se da ćemo kroz neki dalji naš rad opet uspeti, jer je potrebno za ovaj posao da se ima neki kontinuitet, i dalje da pose’ujemo svetske sajmove. Želja nam je da odemo i u Pariz, isto je jedan od najvećih u Evropi i svetu i da odemo svake godine bar na jedan od tih svetskih sajmova“, kaže on za MIC.

Ludilo naocare 4

Ovi sajmovi bili su pre početka pandemije, neposredno nakon pokretanja proizvodnje drvenih naočara. Iako je cena za učešće na sajmu izuzetno visoka, čak i do 15.000 evra, Aleksandar i Mihajlo su je platili iz džepa su u želji da dođu do svetskih tržišta.

Takođe, ističu oni, i za druge stvari su morali sami da se snađu, bez ičije pomoći. Sa jednim izuzetkom -preko programa Pokreni se za posao na konkursu organizacije ENECA za inovativne proizvode uspeli su da dobiju potrebne mašine. Ali, još mnogo toga im je potrebno, kaže Aleksandar.

Ludilo naocare 2

„Sem te kupovine Enece koja nam je izašla u susret jednastavno ništa nismo dobili iako smo se obraćali i gradskim strukturama i pojedinim organizacijama. Naš glavni problem, verovatno i drugih ovakvih preduzetnika, je što smo nevidljivi, pod znacima navoda“, tvrdi Aleksandar i pojašnjava da je upravo zato redovno učešće na sajmovima neophodno kako bi dolazili do svojih kupaca.

„Sve reakcije do kojih smo dolazili na oba sajma su bile pozitivne, da li su to ljudi koji nemaju dodira sa okvirima ili  profesionalci koji vrlo revnosno posmatraju kad uzmu naš ram, ne samo naš nego bilo koji, ispituju i zalaze u svaki detalj udobnosti, obrade, fleksibilnosti okvira, komoditeta na licu, težine, kvaliteta. Mnogo je elemanata koji oni prepoznaju, i svi, apsolutno svi su pozitivno komentarisali. Čak nam niko nije rekao ni da treba dadodatno unapredimo svoj proizvod“, u dahu priča naš sagovornik.

Ludilo naocare 6

Oduševljenje i pozitivne reakcije kupaca i ali i profesionalaca u svetu motivisali su ih da prošire proizvodnju. Svesni da je današnje vreme pogodno za onlajn kupovinu, želeli su da imaju nešto što se preko interneta lakše prodaje, a proizvodi na sličan način. Odluka je pala na sat.

„Došli smo na ideju na ideju da napravimo ručni sat i izradili smo prototip. Biće to fin proizvod, isto je mešavina materijala, uključeno je drvo uz dodatak smole. U fazi smo izrade, reklamiranja, prikupljanja potencijalnih investitora i to ćemo plasirati na tržište“, ponosno priča Aleksandar i dodaje:

„Sat je kružnog oblika, ima brazetlu koja je izmenjljiva od plastične, metalne i kožne i taj proizvod će pratiti jedno zanimljivo, inovativno i posebno pakovanje. I tu je veliki spektar boja, i veliki spektar mogućnosti ubacivanju u tu smolu koja je u vreme obrade tečna, a nakon obrade izuzetno čvrsta i visokog kvaliteta, tako da je igra sa tom smolom i sa tim materijalima beskrajna“.

Ludilo naocare 9

Ovom proizvodu Aleksandar i Mihajlo se posvećuju sa jednakom pažnjom kao prema svom prvencu. A u kom delu procesa proizvodnje najviše uživa, Aleksandar kaže:

„Kad u punom onako sjaju, u punoj ofanzivi drekne okvir i pojavi se uglađen, očišćen, premazan opet na jedan prirodan način mešavinom pčelinjeg voska i maslinovog ulja, taj finalni proizvod podseti me na onaj rad koji smo imali pre toga i komplikovan i mukotrpan i opasan, jer na kraju krajeva prilazite do nekih oštrih alata sa rukama. Ali, kad se to na kraju onako isfinišira, kad se postavi na sto, tu sam onda ispunjen“, govori suvlasnik radionice, Aleksandar Kostić i ubrzo nastavlja:

„ Pored toga kad se proda, kad dobije mušterija okvir, kad ga stavi i kad lice pored tog rama onako se ozari, osmeh na licu se vidi to je pogodak“.

Tekst:  Jelena Đukić Pejić i Milica Milojević Kostić

Video: Saša Đorđević

Prilog je deo projekta „Izvoznici su naši ambasadori“ koji je sufinansiran iz budžeta Grada Niša. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Povezani članci

Prijatelji sajta

Safe Journalism HND Solidarna Actat Kvart komesarijat-za-izbeglice XXZ Pescanik logoo mirc NGTim