Radanska ruža, uspešan model socijalnog preduzetništva

decembar 27 2023

Na krajnjem jugu Srbije u jednoj od opština poznatoj po nezaposlenosti, u vreme najveće ekonomske krize, grupa žena rešila je da se „izdigne iz pepela“. Lebančanke iz Udruženja Žena Ruža su uz pomoć veštih ruku obezbedile svoj dinar za sebe. Tako je nastala Radanska ruža, preduzeće koje danas svoje organske proizvode izvozi i van granica Srbije.

Slobodanka Pavlović je te 2010. godine shvatila da je za sistem nevidljiva i da može imati posao ponovo samo ako sama sebi stvori radno mesto. I nije ga stvorila samo za sebe, već i za tada još desetak žena, a kako su godine prolazile broj se povećavao. Sa 43 godine naučila je da koristi računar, desetak godina kasnije dobila je i vozačku dozvolu. Danas, deceniju kasnije vodi Radansku ružu, poznatu po domaćim prehrambenim proizvodima.

Polozaj zena 8mart 3

Slobodanka Pavlović

„Osmislilli smo čitav koncept edukovali se, istraživali, kako su to u Evropi uradili, jer s obzirom na okruženje u kojem smo delovali, a to su uglavnom žene iz marginalnih grupa mi nismo nikako mogli da pravimo drugačije preduzeće sem socijalno“, kaže nam Slobodanka Pavlović.

„Nakon par godina ideja je sazrela, pojavio se donator sa odličnim programom i mi smo 2015. osnovali socijalno preduzeće Radansku ružu sa idejom da se proizvodi domaća, ručno rađena zdrava hrana“, priča ona.

U to vreme Srbija nije prepoznavala važnost socijalnog preduzetništva. Ove žene jesu, zato su se i odlučile za tada avangardnu vrstu poslovanja. Krenule su da osvajaju tržište domaćim ajvarom. Prvo sa nekoliko hiljada teglica, dok danas taj broj doseže i do 100.000. Ipak ova impozantna brojka i prepoznat kvalitet ne garantuju im ni sigurnost, ni opstanak.

„Problem je ekononmska situacija u zemlji, cene, dažbine koje morate da platite, niste sagledani na pravi način od strane donosioca odluka, dugo nismo imali Zakon o socijalnim preduzećima i danas kada ga imamo, na žalost, tek treba da se implementrira“, objašnjava ona.

Za žene iz Radanske ruže nema posla na drugim mestima

Kao pravo socijalno preduzeće upošljavaju sve one za koje tržište nema senzibiliteta. I ne obezbedjuju platu samo njima, već proizvode kupuju od malih proizvođača iz siromašnih krajeva juga Srbije. Radnice su zadovoljne, kažu da ne idu na bolovanje, već rade koliko mogu i koliko im situacija dozvoljava.

Lebane Radanska ruza socijalno preduzece 3

„Mi imamo osobe sa invaliditetom, samohrane majke, žene sa sela, njihova produktivnost je umanjena zbog obaveza, zbog invalidnosti, porodičnih problema itd. Mi taj vakum nemamo čime da popunimo, ne dobijamo od društva subvencije. Sve prevazilazimo tako što nakon radnog vremena u Radanskoj ruži preko udruženja apliciramo kod raznih donatora. I tako imamo duplo radno vreme već 7 godina da bi preduzeće opstalo“, govori Slobodanka.

Ni njoj, ni ženama koje tu rade, profit nije jedino merilo uspeha. Ponosne su što se sve radi rukama, na tradicionalan način, jer to daje, kako kažu, kvalitet.

„Kod nas rade ljudi a ne mašine. To je i poenta, zašto ne mašine - zato što želimo da što veći broj ljudi radi jer ima još žena koje bi htele i morale da rade da bi sebi osigurale neka primanja, da bi imale neku ekonomsku sigurnost. Danas u preduzeću radi 20-30 žena u zavisnosti od sezone, moglo bi i više, ali mi nemamo fizički kapacitete za više zaposlenih“.

Posvećen rad „poslao je“ teglice  iz Lebana van granica Srbije. Skoro 70 odsto proizvodnje je za tržište Evrope, a u planu je da baš njihovi proizvodi „otputuju“ i za Ameriku i Meksiko.

Država ne vidi domaće, a pomaže strane investitore

Dok svakodnevno pakuju robu za zadovoljne potrošače, ne smeju da zaborave ni papirologiju jer bez donatora ne bi mogli da rade. Država ih ne prepoznaje, iako u Lebanu gotovo da nema uspešnih privatnih kompanija. Mali broj zaposlenih rade u Opštini i kod investitora iz Turske, koji za razliku od njih ima brojne beneficije.

Lebane Radanska ruza socijalno preduzece 5

„Da su nama dali... Ja nemam ništa protiv stranih investitora, ja samo pravim paralelu“, kaže ona i nastavlja:

„Da se razumemo, da su nama dali oni što su njemu dali kao stranom investitoru i mi bismo danas imali preko 130 uposlenih bez glavobolje.  Nemam ništa protiv stranih investitora, ali imam mnogo protiv toga kako je to osmišljeno i koliko smo mi diskiminsani“.

Jedini kolega među ženama, Predrag Stošić, zamenio je državnu službu radom u ovom preduzeću. Kako ističe ponosan je što je Zakon o socijalnom preduzetništvu prepisao sve ono što stoji u njihovom osnivačkom aktu.  

„Mi smo definitivno preteča tog novog Zakona o socijalnim preduzećima i Zakon je donet i napisan po onome kako smo mi koncipirali naše preduzeće, u smislu i zapošljavanja, profita, raspodele profita... Ono što smo mi tada u našem ugovoru definisali, to sada stoji u zakonu“.

Nisu se slagali se svime što je Zakonom prvobitno bilo predviđeno, obarali su amandmane sve u želji da kroz svoje greške i praksu olakšaju budućim kolegama.

„Neke odredbe su bile katastrofalne, imali smo pravo i obavezu da obaramo te nacrte jer mi u praksi znamo kako to funkcioniše. Kad sediš u kancelariji i pišeš zakon, prepisuješ iz Evropske Unije, ti zapravo nemaš pojma kako to funkcioniše na našem terenu, u našem okruženju, sa našim mentalitetom i u našoj ekonomskoj situaciji“, objašnjava Predrag.

U nadi da će primena zakona o socijalnim preduzećima koji je donet ove godine biti povoljan po socijalna preduzeća, Radanska ruža istražuje nova tržišta. Dodatne nade polažu u to da konačno i lokalne samouprave prepoznaju važnost socijalne ekonomije i socijalnog poslovanja za zajednicu.

Tekst: Jelena Đukić Pejić i Milica Milojević Kostić

Foto: Jelena Đukić Pejić i Saša Đorđević

main BanerSufinansiranja

Povezani članci

Prijatelji sajta

Safe Journalism HND Solidarna Actat Kvart komesarijat-za-izbeglice XXZ Pescanik logoo mirc NGTim