Maloletnički brak – posledica i uzrok siromaštva

februar 27 2017

Prema procenama svetskih nevladinih organizacija, oko 10 miliona devojčica godišnje stupi u brak.  Iako su maloletnički brakovi najčešći u Africi, Južnoj Aziji i Srednjem Istoku, u Srbiji takođe predstavljaju surovu realnost čak i danas, i to među romskom populacijom. Sa ženama koje su u bračnoj zajednici i pre svoje 18., razgovarala je ekipa Medijskog istraživačkog centra.

 

D.D. je žena u najboljim godinama. Sa svojih 41 godinu imala je 4 braka i prošla pakao od života. Zaljubila se sa nepunih 15, a porodica to nije odobravala, kaže naša sagovornica.

“Zaljubite se, volite nekog, a neko vam to ne odobrava, i vi onda smatrate da je to jedini način da ostanete sa njim i onda mnogo kasnije shvatite da je to greška. Na žalost, meni se desilo još nešto strašnije. Dogovorila sam se sa tim dečkom da se nađemo u Nišu, a tamo su me čekali drugi ljudi, trojica braće, strpali su  me u kola i odvezli me. Bilo je tu svega. I nasilja. Jedva sam ostala živa”, kaže ona i dodaje: “ Da sam zaista otišla sa tim dečkom, možda se ne bih kajala ni danas, a ovako, mnogo sam se kajala….  kriviš sebe, shvatiš da su roditelji bili u pravu…”, kaže D.D. za MIC.

brak romo 6

                                                          D.D.

Ta agonija za devojčicu od nepunih 15 godina trajala je celu večnost i kalendarskih 7 meseci. Otac ju je odbacio, a majka pokušavala da izgladi odnose. Sa nepunih 18 opet je otišla od kuće, i ponovo se pokajala. Treća sreća takođe je bila loša po nju. Četvrti brak joj je konačno doneo ljubav, ali i mučenje u siromaštvu, kaže naša sagovornica, koja u ovom braku postala udovica.

“On je bio srpske nacionalnosti, njegova majka je bila protiv mene jer sam Romkinja. Zajedno smo bili 13 godina, i tada kada smo konačno dobili sina, on je poginuo”, kaže D.D.

Sama sa bebom, D.D. se ponovo vratila u porodičnu kuću. I danas, nakon 10 godina, živi sa roditeljima o kojima brine jer su bolesni. Osnovnu školu je završila preko programa Druga šansa, ali do posla nikada nije uspela da dođe. Svi zajedno žive od majčine penzije od 13.000 dinara i dečijeg dodatka od 3.200. Njen sin ima 10 godina, odličan je đak, takmičar iz matematike i đak muzičke škole. Da bi obezbedila sve što im je potrebno, ponekad čisti kuće za novac.

Na pitanje kako vidi sebe u budućnosti, kaže:

“Eto, na žalost, sa mojih 41. godinu, živim sa roditeljima, i više mi ne pada na pamet da se udajem. I ne razmišljam o sebi već 10 godina, već samo o sinu i njegovoj budućnosti. Ne zato što je moje dete pa ga hvalim, već svi kažu da je izvanredan. Njegov IQ je 140, ide na takmičenja iz matematike, klavir mu ide odlično. Ja sam ponosna mama! Ako sam nešto uspela u životu, onda je to on”, kaže D.D.  i dodaje “svoju prošlost sam ostavila u prošlosti. Sad živim za njegovu budućnost i ja mislim da će on baš da uspe mnogo, mnogo više nego što su nekad moji snovi bili”.

D.D. nije jedina Romkinja koja se gorko pokajala zbog svojih loših odluka i preranog braka. Kako je među Romima ovaj problem čest, Udruženje Romkinja “Osvit” iz Niša je u saradnji sa Udruženjem Romkinja “Nada” iz Aleksinca i Opštinom Aleksinac pokrenula projekat “Izgradnja kapaciteta lokalnih institucija u prevenciji ranih – dečjih brakova u Aleksincu”. Ovaj projekat kroz Evropski progres podržali su Evropska Unija i Vlada Švajcarske, uz dodatnu pomoć Vlade Republike Srbije.

brak romo 1

                                                          Romsko naselje

Kao deo projekta urađeno je istraživanje u kome je od ukupno 1050 Roma,  koliko ih ima u Aleksincu, učestvovalo 165 žena svih starosnih dobi. Prema ovom istraživanju, u bračnu zajednicu između 10. i 15. godine stupilo je 50 žena, a 100 žena između 16. i 20.godine. Tek 15 Romkinja se udalo nakon 20. godine. Od njih 150 koje su pre punoletstva postale supruge, 18 žena nije samo donelo odluku o tome, već je na njih vršio pritisak neko iz porodice. Čak 23 žene su pre svoje 15. godine rodile prvo dete, a 107 pre 20. godine. Zapanjujući podatak je da je 78 ispitanica imalo abortus pre punoletstva. Tek 20 žena je završilo srednju školu, dok je 67 samo osnovnu, a skoro 80 Romkinja nije završilo ni osnovnu školu. Više od 140 ispitanica nije zaspoleno, dok 135 njih živi od socijalne pomoći.

brak romo 4

    Flajer u okviru projekta “Izgradnja kapaciteta lokalnih institucija u prevenciji ranih – dečjih brakova u Aleksincu”

„Upravo zato smo i pokrenuli ovaj projekat, jer rani brakovi dovode pre svega devojčice romske nacionalnosti u poziciju teškog siromaštva, ispadanja iz obrazovnog sistema, pozicije potencijalne žrtve porodičnog ili partnerskog nasilja. Jednostavno, to je prepreka za razvoj, ne samo romske zajednice, ne samo romskih devojčica, već čitavog društva u celini“, objašnjava Ana Saćipović, predsednica Udruženja Romkinja „Osvit“.

Pored istraživanja koje je rađeno sa ženama u Opštini Aleksinac i ruralnim delovima u kojima žive Romi, Organizacije „Osvit“ i „Nada“ organizovale su i radionice za decu od 13 do 18 godina, kao i tribine za roditelje. Pored toga, ovaj projekat podrazumeva i pravljenje stručnog tima sastavljenog od predstavnika lokalne samouprave, policije, zdravstvene i školske ustanove, i centra za socijalni rad.

ana sacipovic

                                                          Ana Saćipović

„Ako se devojčica od V do VII razreda ne pojavi u školi na nastavi, stručni tim škole je u obavezi da nedolazak prijavi centru za socijalni rad i policiji. Ako oni na terenu  dođu do informacije da je devojčica prisiljena ili sama izabrala da uđe u maloletnički brak, tj. da ispada iz sistema obrazovanja, policija reaguje i sankcioniše roditelje jer su roditelji odgovorni do punoletstva za svoju decu. Još jedan značajni deo koji pokazuje održivost projekta je softver koji će koristiti Centar za socijalni rad u Aleksincu i preko kojeg će se voditi evidencija o maloletničkim brakovima, jer kada dođe Romkinja koja ima 21. godinu radi ostvarivanja prava iz socijalne zaštite i kaže da je samohrana majka dvoje dece od kojih jedno ima 6 godina, softver će je prepoznati i ubaciti u bazu podataka da je maloletna stupila u brak“, objašnjava Saćipović.

Ljiljana Stojanović iz Centra za socijalni rad u Aleksincu kaže da za osnivanje bračne zajednice dok je devojčica maloletna saznaju tek kada se ona prijavi za roditeljski dodatak. Prema njenim rečima, Romi znaju da je to protivzakonito, i poriču da su u bračnoj zajednici. Ako se desi da devojčica ostane u drugom stanju, onda po zakonu devojčica i njena beba dobijaju staratelja, i preispituje se roditeljsko pravo. Kako kaže, ovakvih slučajeva je srećom sve manje, i to zahvaljujući radu nevladinih organizacija, jer država nema mehanizam da radi na prevenciji, već tek nakon što problem nastane.

Iako ne mogu da primaju socijalnu pomoć ako im sva deca ne idu u školu, država ipak nema sistem koji će romsku decu držati u školskim klupama, jer to nije jedini uslov za primanje pomoći, kaže za MIC Ljiljana Stojanović. Prema njenim rečima, da bi državni aparat reagovao, škola je dužna da obavesti Centar za socijalni rad da neko dete ne dolazi u školu, ali tek nakon mesec, dva prema zakonskim okvirima. U situaciji u kakvoj je bila naša sagovornica D.D, to je prilično kasno.

brak romo 8

                                                          Ljiljana Stojanović

Međutim, interesantan podatak je da iako je Zakonom o osnovnom obrazovanju i vastpitanju roditelj dužan da detetu obezbedi redovno pohađanje škole, nijednom odredbom ovog zakona nije predviđena sankcija za nepoštovanje ovih normi. S druge strane, po zakonu je moguće stupiti u brak i sa 16 godina uz dozvolu Suda i mišljenja Centra za socijalni rad o duševnoj razvijenosti osobe. 

„Mi ovde razgovaramo sa maloletnicom, sa njenim roditeljima i sa budućim suprugom. Za naše mišljenje i za dozvolu suda je potrebno lekarsko uverenje o njenoj fizičkoj spremnosti i uverenje od psihologa, i važno je da vidimo da je ona duševno zrela da prihvati dužnosti i obaveze u braku. Takođe, tu vidimo da li se radi o prisili, da li je i suprug svestan šta znači uzeti maloletnicu za ženu, a takođe razgovaramo i sa roditeljima, da li su saglasni, i ako slučajno bračna zajednica ne uspe, da li je prihvataju da se vrati u njihovo domaćinstvo“, objašnjava Ljiljana Stojanović i dodaje da je ovakvih zahteva sve manje iz godine u godinu.

brak romo 2

                                                         Romsko naselje

Situacija na terenu je ipak nešto drugačija od one vidljive. To nam potvrđuje i Nataša Petrović, predsednica Udruženja Romkinja „Nada“ iz Aleksinca. Prema njenim rečima velika je razlika između romskih porodica koje žive u samoj opštini gde je pretežno srpsko stanovništvo, ili u selima u kojima su oni jedini meštani.

Nataša kao pedagoški asistent u osnovnoj školi i trener ženskog fudbala rad sa decom smatra veoma važnim segmentom u ovom projektu, ali tvrdi da su roditelji iz ruralnih područja najveći problem.

brak romo 5

                                                          Nataša Petrović

„Ja radim sa vrlo specifičnom romskom grupom, deca su mi iz Prćilovice, to vam je život na margini. Uslovi iz 13. veka. Na 75 kuća i 480 stanovnika imaju 2 česme. I roditelji tu igraju glavnu ulogu, jer ako oni smatraju da školovanje nije bitno, onda tako i vaspitavaju decu. Teško je raditi sa takvim ljudima jer oni gledaju jedni od drugih, i iako sam ja Romkinja, opet neće da poslušaju savete“, kaže Nataša Petrović iz Udruženja Romkinja „Nada“.

Koliko roditelji igraju važnu ulogu u životu mladih devojaka, pokazuje i slučaj N.P. , pedesetsedmogodišnje Romkinje koja je sa 14 godina otišla od kuće. Najmlađa od četvoro dece, otišla je za momkom kako kaže, iz inata prema svojima. I nju su kolima iz Surdulice odvezli za Aleksinac. Nepismena, ceo život je patila što je morala da čisti ulaze i da traži novac od muža koji je imao veoma malu platu. U tom braku rodila je tri ćerke i učila ih da prvo završe školu, pa onda da se udaju.

brak romo 10

                                                          N.P.

„Još tog dana kad su me dovezli u Aleksinac, ja sam se uplašila i pokajala. Danas ne bih to preporučila ni jednoj devojci da radi. Prvo škola, da imaš svoj dinar, da ne zavisiš ni od koga“, kaže za MIC N.P.

Iako je zakon jasan u pogledu maloletničkih brakova, problem je teško rešiv bez prevencije vambračne zajednice, jer ona nije vidljiva pred zakonom. Ipak, uhvaćeni u krivičnom delu da su stupuli u vanbračnu zajednicu sa maloletnicom dobiće kaznu od 3 godine zatvora, kaže advokat Ivana Pavlović.

„Ova kazna predviđena je i za roditelja, usvojioca ili staraoca koji je dozvolio vanbračnu zajednicu. Ako je ovo delo učinjeno iz koristoljublja, zatvorska kazna je pooštrena od 6 meseci do 5 godina zatvora. Ako se međutim, brak u međuvremenu zaključi, prestaje krivično gonjenje. Ranijim krivičnim zakonodavstvom, pored ovog krivičnog dela bila je predviđena kazna  od 6 meseci do 3 godine zatvora i za učinioca koji prinudi maloletno lice na zaključenje braka. I za vanbračnu zajednicu sa maloletnikom je takođe bila predviđena strožija kazna u odnosu na važeće zakonodavstvo", objašnjava Ivana Pavlović i dodaje da su u zemljama EU ipak strožiji zakoni u odnosu na naš, na primer u Francuskoj se i seksualni nenasilni akti sa maloletnicima kažnjavaju zatvorom od 3 godine sa dodatnom novčanom kaznom do 30.000 evra.

brak romo 9

                                                          Ivana Pavlović

Rad na prevenciji maloletničkih brakova među Romima  dugoročan posao, i za nevladine organizacije neće biti mesta za odmor. Ipak, zahvaljujući projektu „Osvita“, „Nade“ i opštine Aleksinac koji je podržao Evropski progres, država će dobiti mehanizme koji će moći da dovedu do poboljšanja ovog pitanja u Srbiji. Prema rečima Ane Saćipović iz Udruženja Romkinja „Osvit“, na osnovu pokazatelja iz ovog projekta država sada može da stvori zakonsku regulativu za rešavanje ovog problema.  

„Ovim projektom mi smo ponudili rešenje, čak stvorili i mehanizme za rešavanje problema, napravljen je i taj softver u koji će biti upisane sve naše ispitanice. Na Centru za socijalni rad je sada da taj nastavi da vodi evidenciju na osnovu koje će pratiti da li se problem rešava, ili je potrebno možda kreirati nove mehanizme, a na državi da ovaj pozitivan primer prakse u jednoj opštini prenese kao model u ostalim opštinama“, ističe Saćipović.

Piše: Jelena Đukić Pejić

Foto: Saša Đorđević

Povezani članci

Prijatelji sajta

Safe Journalism HND Solidarna Actat Kvart komesarijat-za-izbeglice XXZ Pescanik logoo mirc NGTim