Nadamo se da će Mihailo nastaviti da napreduje
U 21. veku, u vreme interneta kada je informacija lako dostupna, neinformisanost se skupo plaća. Da može koštati i zdravlja i psihičkog mira, pokazuje primer autističnog, a talentovanog dečaka.
Mihailo Veselinović iz Niša je dečak sa autizmom koji bi ove godine trebalo da krene u srednju školu, a njegova želja je srednja umetnička jer je veoma talentovan za dizajn i 3D animacije na računaru. Međutim, nije sigurno da li će se to i dogoditi jer za decu sa posebnim potrebama do željene srednje škole ne treba prijemni, što međutim, ne važi za specijalizovane škole poput umetničke. Taj detalj Mihailovi roditelji nisu znali.
Mihailo Veselinović
“Mihailo je polagao malu maturu po IOPu (individualni obrazovni plan), dobio je maksimalni broj bodova. Kad je prošao prijemni za koji iskreno nisam znao, i nisam bio obavešten, tek tad sam saznao da se za umetničku on ipak polaže. Tu dolazimo do toga da su roditelji prepušteni sami sebi. Mi imamo informaciju da deca koja rade po IOPu, automatski prolaze u školu za koju se odluče, i polaganjem mature smo smatrali da je time stvar rešena. Mislili smo da samim tim što smo napisali koju školu želimo, da se podrazumeva da će biti primljen u tu školu. E onda kada je prošla mala matura, saznali smo da on ne može da bude primljen, jer nije polagao prijemni. Pa kako da polaže prijemni kad nije prilagođen njemu, nije po IOPu. A onda su oni našli solomsko rešenje da je trebalo samo da se pojavi. To je onda obesmišljavanje prijemnog i uvreda za nas, jer mi nećemo milostinju, ali hoćemo razumevanje”, objašnjava Srđan Veselinović, Mihailov otac.
“Ovde se ne radi samo o školovanju talentovanog deteta, ovde se radi o lečenju, jer je njemu to prepisano kao terapija. Zbog toga mi je teško palo, i vrlo emotivno sam to doživeo što je Republička upisna komisija odbila da izađe u susret Mihailu i odobri mu drugi upisni rok, odnosno organizovanje prijemnog testa za upis u srednju umetničku školu”, kaže Mihailov otac.
Srđan Veselinović
Međutim, Republička upisna komisija nema nadležnost da odobri polaganje prijemnog ispita u avgustovskom roku, kažu za DW u Ministarstvu prosvete. Prijemni se polaže isključivo u junskom roku, i nijednim propisom nije predviđen izuzetak, kažu u Ministarstvu, a konkurs, kalendar aktivnosti i stručna uputstva za završni ispit i upis učenika bili su dostupni školama i roditeljima pre nego što je trebalo da se prijave za polaganje prijemnih ispita.
U Ministarstvu takođe napominju da je Zakonom o srednjem obrazovanju i vaspitanju propisano da kandidati koji se upisuju u umetničke škole polažu prijemni ispit za proveru posebnih sklonosti i sposobnosti i da deca koja su maturirala po IOPu nisu izuzeta od ovih propisa. Svi propisi su objavljeni u Službenom glasniku te dostupni svima. I pored toga, na sajtu Ministarstva postoji call centar za roditelje kao podrška inkluzivnom obrazovanju.
Kako je onda moguće da Veselinovići nisu znali da je za srednju umetničku školu ipak neophodno polagati prijemni ispit i ko treba roditelje da uputi u propise i zakone? Direktor niške specijalizovane škole za decu sa poteškoćama u razvoju “14.oktobar” Miša J. Ljubenović kaže da deca koja rade po IOPu upisuju srednju školu bez prijemnog ispita po principu pozitivne diskriminacije, ali da nije znao da to ne važi za srednju umetničku školu. On ipak smatra da je to logično, jer je reč o specijalizovanoj školi.
Miša J. Ljubenović
“Svi koji upisuju umetničke škole bi trebalo da prođu neku proveru da se vidi jesu li talentovani, da ne bi otišli u drugu krajnost da svakome padne na pamet da može da upiše tu školu samo zato što pripada nekoj manjinskoj grupi. Ovaj slučaj je stvarno specifičan, i ako je taj dečak talentovan, ne vidim razlog da mu se ne izađe u susret”, kaže direktor specijalizovane škole “14 oktobar”.
Na pitanje ko je dužan da obavesti roditelje o mogućnostima pri upisivanju, Miša J. Ljubenović kaže: “Sama škola, mislim na osnovnu, je dužna da obavesti roditelje jer u procesu profesionalne orijentacije stručna služba škole treba da bude upoznata s tim kakve su želje i mogućnosti deteta i da ona opskrbi dete i roditelja sa informacijama da bi oni znali šta ih očekuje. Isto tako, obaveza je i dužnost roditelja da se sami raspitaju”, objašnjava Ljubenović.
Mihailov otac Srđan je međutim išao u umetničku školu kako bi se raspitao o mogućim smerovima za Mihaila, potvrđuje nam i direktorka te škole Olivera Mićunović. Ona kao direktorka škole za koju se obavezno polaže prijemni nije međutim znala da se za druge škole za decu po IOPu prijemni ne polaže.
“Pričali smo o tome šta on može i kakav je učenik, i on je tada rekao da oni imaju mogućnost da se upišu “mimo liste”. Ja sam rekla da ja za to ne znam, već da je prijemni ispit uslov za umetničku školu, i on se polaže pre male mature. I kada je prošao prijemni raspitavala sam se da li se prijavio neko sa dosijeom za nastavu po inkluziji, i pošto nije, mislila sam da su odustali. Znate, mi nemamo poseban prijemni po IOPu, imamo jednak prijemni za sve, a imali smo učenike po inkluziji koji pohađaju nastavu po programu isključivo za njih”, priča nam direktorka srednje umetničke škole Olivera Mićunović.
Olivera Mićunović
“Meni je zaista žao što je došlo do komplikacije, upoznala sam i Mihaila, zaista mu ide 3D, ali prijemni je bio početkom juna. Da li će on čekati narednu godinu da polaže prijemni ili će Ministarstvo naložiti da se on ipak organizuje, to ja ne znam. I da li bi se drugi bunili zbog toga, to je takođe pitanje. Do sada zaista nismo bili u ovakvoj situaciji”, dodaje Mićunović.
Porodica Veselinović je sada u velikom problemu. Dok Mihailo vredno i temeljno crta fotografisane zgrade, kuće i enterijere do najsitnijih detalja na svom izuzetno sporom i starom računaru, roditelji se brinu kako će on napredovati ako ne bude nastavio školovanje, tim više što je i njegov lekar još davno uvideo da je za Mihaila ovo odlična terapija. Takođe, kažu, od izuzetne je važnosti da on ima svakodnevnu rutinu i njeno remećenje mu veoma škodi.
“Mi time zaista želimo da ga osposobimo da prvo bude dobro, a onda i da može da zaradi sebi za hleb”, kažu Mihailovi roditelji. Oni kažu da im više nije važno ko je kriv, već se nadaju da će se problem rešiti pozitivno po Mihaila kako bi on mogao da se usko specijalizuje za oblast koja ga zanima, a od koje bi mogao da živi.
Ko je kriv, a ko nije, i zašto su, kako Mihailov otac kaže, roditelji prepušteni sami sebi, nije lako odgvoriti. Pored ovog, postavlja se i pitanje može li društvo snositi deo odgovornosti u protoku informacija. U Nišu postoji gradsko udruženje za pomoć osobama za autizmom sa ciljem da se podigne svest o problemima sa kojima se ove osobe susreću. Iza njihovog rada stoje brojni uspešni projekti, napravljena igrališta, tereni i različite aktivnosti na otvorenom. Međutim, obrazovanje osoba sa autizmom još nije na redu za podizanje svesti kod stanovništva. Kako Veselinovići nisu članovi ovog udruženja, nejasno je da li su nevladine organizacije okrenute samo svom članstvu ili bi ipak trebalo da šire informacije.
Danijel Arsenković iz udruženja za pomoć osobama sa autizmom međutim uopšte nije upoznat o pravima dece sa autizmom kada je reč o obrazovanju. Zato smatra da sve probleme treba rešavati od vrha, ali i da je krivica roditelja što se nisu bolje raspitali. “U našem Udruženju postoje različiti timovi koji traže odgovore na pitanja naših članova. Tim postoji, ali roditelj mora da pita. Niko ne može unapred da zna, pa da kaže ‘treba tako i tako’ ”, kaže on.
Bez obzira što ljudi ne čitaju Službeni glasnik uz jutarnju kafu, Zakon o obrazovanju bi ovakve organizacije ipak morale znati jer postoje kako bi se bavile podizanjem svesti i zagovaranjem. Da li će Ministarstvo napraviti ustupak za Mihaila, još uvek nije poznato. Porodica Veselinović se ipak nada da će makar na ljudskom nivou uvideti važnost da Mihailo napreduje u svom osposobljavanju i ozdravljenju, umesto da nazaduje.
Piše: Jelena Đukić Pejić