Pronatalitetna politika na naš način
Demografska slika u Srbiji je poražavajuća, a prošla 2016. godina najlošija po pitanju nataliteta u poslednjih 112 godina. Samo u 2016.oj umrlo je 100.000 ljudi, a rođeno manje od 65.000 beba. Zato je Vlada Srbije donela mere u cilju povećanja nataliteta, ali postavlja se pitanje da li su one dovoljne.
Darko Mladenović i Milica Suvajdžić iz Bele Palanke imaju troje dece i kažu da su baš to oduvek želeli. Milica je tek nedavno pronašla posao u lokalnoj kafani, a Darko je vojnik po ugovoru. To im nije dovoljno, pa kućni budžet Darko dopunjava svirajući harmoniku.
„Imali bismo troje dece i da ne radim. Bilo bi teško, ali borio bih se svim silama. Ali mislim, da svaka majka koja rodi troje dece ovoj državi, to je dovoljno da ode u penziju. Neka prima minimalac i to je to. Mislim da je to ključna stvar da bi se mlađi odlučivali na više dece. Ja sam ’82. godište, i u Beloj Palanci u mojoj generaciji nema roditelja sa troje dece. Starijih ima, ali među mojom generacijom nema. Niko se ne usuđuje jer je novac najveći problem“, priča nam Darko.
Porodica Arsić iz Doljevca u blizini Niša, Vladica i Marija imaju tri ćerke, a za par meseci će dobiti i blizance. Iako nisu očekivali da će imati toliko dece, veoma su radosni zbog toga jer kažu, ona su njihovo bogatstvo. Marija je nezaposlena, a Vladica je pripadnik niškog odreda žandarmerije, pa kako je on uglavnom na terenu, ona kod kuće provodi vreme sa decom. Kažu da sa jednom platom nije lako brinuti o porodici.
“Za devojčice ne dobijamo dečiji dodatak jer prelazimo limit, ali zapravo živimo sa veoma malim primanjima. Od svoje plate moram da izdvojim najpre 30 % za alimentaciju jer imam i dvoje dece iz prvog braka, pa onda za otplatu još dva kredita – jedan za stan u kojem stanujemo i drugi za opemanje stana. Ove godine smo zakasnili sa kupovinom ogreva za zimu, što mi se nije dogodilo ni jedne prethodne godine. Medjutim, sada smo imali i troškove oko dodatnih ginekoloških pregleda pošto Marija nosi bliznakinje, a takva trudnoća smatra se rizičnom“, rekao je Vladica.
Kako bi pomogla porodice sa više dece i podstakla druge porodice na drugo ili treće dete, Srbija je problem nataliteta prijavila prioritetom. Ministarka zadužena za demografiju i populacionu politiku, Slavica Đukić Dejanović za DW kaže da je pronatalitetna politika prioritetna jednako kao i politika mira i finansijska stabilnost i da je to jedan od osnovnih ciljeva Vlade Srbije. Po prvi put, izdvojeno je 130 miliona dinara nepovratnih sredstava za podsticaj nataliteta za ovu godinu, a za taj novac su aplicirale lokalne samouprave kako bi se demografska slika popravila na lokalu. Jugu i jugoistoku Srbije otići će 55 miliona dinara dok će centralna Srbija i Vojvodina dobiti ostatak.
“Mi smo najpre obišli najveći broj lokalnih samoprava u zemlji, a onda smo raspisali konkurs za sufinansiranje mera populacione politike. Jedni su tražili da im se pomogne za početak biznisa, drugi su smatrali da im je prioritet podizanje kapaciteta vrtića, treći su smatrali da je nivo zdravstvenih usluga loš i da zbog toga treba to pomoći. Razlika je u tome šta je potrebno jednom Nišu ili Beogradu kao podsticajna mera i jednoj manjoj sredini kao što je Crna Trava, vrlo različita. U manjim poljoprivrednim opštinama najbitnija je finansijska podrška porodici, u većim, gradovima pre svega kao što je Beograd, NIš, Novi Sad, Kragujevac, servisne mere su jako važne. Majka koja ima dvoje dece radi, a deca su različitog uzrasta. Ona da bi ih odvela u školu i obdanište i vratila ih kući, dnevno izgubi tri sata vremena. Ako bi servis nekim “pickupom” uzimao decu i vraćao ih na vrata majci, pomogao toj porodici, ona bi mogla da razmišlja o proširenju broja članova porodičnog domaćinstva”, objasnila je ministarka Đukić Dejanović.
Postavlja se pitanje međutim, da li su te servisne usluge dovoljne za bolju pronatalitentu politiku u zemlji u kojoj je nezaposlenost glavni problem, a mladi najugroženija populacija. Predsednik Opštine Doljevac Goran Ljubić smatra da za povećanje nataliteta zaposlenje nema alternativu.
“Natalitet ne može da se poveća dok se ne zaposle roditelji. U našoj opštini deci je plaćen prevoz do škole i nazad, a svakoj nezaposlenoj porodilji godinu dana se isplaćuje po 10.000 dinara pomoći iz budžeta. Međutim, mi možemo sve to deci da pomognemo, ali to ipak nije dovoljno dok im ne zaposlimo roditelje”, uverava predsednik Opštine Doljevac i dodaje da Opština planira da u narednom periodu proširi kapacitete vrtića kako bi zaposleni roditelji imali gde da ih ostave i smatra da je to direktna pomoć mladim roditeljima koji rade.
Opština Doljevac nije jedina koja novčano pomaže porodilje u Srbiji, već to rade sve lokalne samouprave. Pomoć je različita i nejednaka. Grad Niš je ranijih godina za prvo rođeno dete u porodici davao jednokratnu novčanu pomoć i paket sa najosnovnijim stvarima za novorođenče, dok poslednjih par godina majke od grada dobijaju samo paket. Najveća niška opština Medijana zato za svaku prvu rođenu bebu u nedelji jednokratno pomaže majkama sa 10.000 dinara, a za treće dete u porodici daje 120.000 dinara u 12 rata.
Država takođe daje jednokratnu novčanu pomoć, za prvo dete oko 38.000 dinara, za drugo 6.000 dinara mesečno tokom dve godine, za treće oko 11.000 tokom dve godine, i za četvrto svaka od 24 rate iznosi oko 15.000 dinara. Ove cifre trebalo bi da se uvećaju Novim Zakonom o finansijskoj podršci porodicama sa decom, pa za prvo dete od naredne godine porodilje bi trebalo da dobijaju 100.000 dinara, dok će za svako naredno dete iznos takođe biti uvećan, ali ne u istom procentu. Razlika u odnosu na sadašnja davanja je što će i nezaposlene majke moći da dobijaju ovaj novac, pa će majke iz poljoprivrednih gazdinstava biti izjednačene sa zaposlenim majkama. Jedna od planiranih mera su i besplatni udžbenici za treće dete, ali samo ako i starija dva deteta još idu u školu. To su neke od mera za povećanje nataliteta, a novi zakon bi trebalo da bude usvojen do kraja godine.
Doktor socioloških nauka, profesor sociologije porodice, Dragana Zaharijevski za DW kaže da su ove mere vid zaštite, a ne unapređenja. “Povećanje nataliteta u Srbiji sagledano u svetlu najavljenih izmena Zakona o finansijskoj podršci porodici jeste prevashodno politički cilj. Niko ne spori da je povećanje nataliteta urgentni cilj populacione politike, da populaciona politika nije samo briga o rađanju, već i briga o boljem kvalitetu života, ali otvorene budžetske linije Vlade za finansijsku podršku porodici u fokusu imaju jednokratne pomoći koje jesu vid zaštite, a ne unapređenja. Unapređenje je strateški cilj koji se bazira na dugoročnom rešavanju problema, npr. obezbeđivanjem sigurnog zaposlenja i redovnih primanja”, smatra prof. Zaharijevski.
Ona dodaje da je u Srbiji u dugom periodu porodica izložena snažnim i radikalnim društvenim promenama, kao i vremenskom raskolu, što za posledicu ima neizvesnost, nesigurnost, nekonzistenstost obrazaca i ponašanja, ali i strukturalna i natalitena dekompozicija.
“Porodične promene spadaju u procese “dugog trajanja”: U uslovima nepovoljnog strukturalnog okruženja, porodica je utočište koje, usled izostale podrške društvenih institucija preuzima na sebe ogromni teret brige, nege, školovanja, izdržavanja. Nezaposlenost, siromaštvo, nerešeno stambeno pitanje samo su neki od problema sa kojima se suočavaju porodice u Srbiji. Članovi porodice su zloženi izrazitoj materijalnoj deprivaciji, visokom nivou neregularnosti tržišta rada i korumpiranosti sistema, narastajućoj nezaposlenosti, egzistencijalnoj neizvesnosti, radu uz minimalne naknade, i neadekvatnom tretmanu žena koje se odluče da rađaju. Takav nepovoljni ambijent je presudan za donošenje odluke da se pronađe neko bolje mesto za život. Otud među onima koji odlaze iz Srbije, najbrojniji su mladi koji prvenstveno iz ekonomskih razloga napuštaju zemlju i u potrazi za boljim životom rađaće decu u nekoj drugoj državi. A oni koji ostaju, imaju dva rešenja, jedno je odlaganje rađanja, a drugo je – nerađanje”, smatra sociolog Dragana Zaharijevski.
Po poslednjim statistikama, Srbija ima sve veći problem sa prirodnim priraštajem i svake godine po broju stanovnika Srbija je za jedan grad manja. Samo u prošloj godini je na 100.000 umrlih rođeno manje od 65.000 beba. Na jugu i jugoistoku situacija je posebno zabrinjavajuća, pa u odnosu na ostatak Srbije gde se na 1.000 stanovnika rodi 9 beba, a umre 14 ljudi, na jugu i jugoistoku se rodi 4 ili 5 beba, a umre preko 20 ljudi. Pad priraštaja je prošle godine zabeležen čak i u Novom Pazaru, a opštian Crna Trava u toku 2013. godine nije imala ni jednu bebu.
Da li ćemo opstati ili nestati, tek svaka žena u Srbiji po statistici rodi 1.4 bebu, i sa populacijom od nešto više od 7 miliona stanovnika i 9 beba na 1000 stanovnika, Srbija se nalazi na 211 mestu u svetu, dok sa 13.6 smrtnosti se nalazi na čak 9. mestu. Pored ovakve negativne demografske slike, u Srbiji je jedan od većih problema i pražnjenje određenih teritorija.
Pišu: Biljana Ljubisavljević i Jelena Đukić Pejić
Foto i video: Saša Đorđević