Najveća kolekcija radio aparata u Srbiji
„Melodija“, „Simfonija“ i „Telefunken“, samo su neki od radio aparata iz kolekcije tih uredjaja koja pripada Draganu Bojkoviću iz Niša.
Bojković je pre šest godina krenuo da prikuplja stare radio aparate i tranzistore neobičnih oblika i sada u mini muzeju koji je napravio u sopstvenoj kući ima 30 „starinskih“ radio aparata i nešto manji broj tranzistora. Medju radio aparatima nalaze se uglavnom oni koji su proizvedeni u Elektronskoj industriji ali i „Telefunken“ proizveden još 1928. godine.
Bojković je rekao da mu je cilj da prikupi sve modele radio aparata izradjene u Elektronskoj industriji i dodao da bi taj cilj trebalo da ostvari verovatno naredne godine jer mu nedostaje još svega deset uredjaja.
„Cilj mi je da napravim mini muzej i sačuvam uspomenu na vreme kada je Elektronska industrija bila gigant, a Niš grad elektronike. Želim takodje da mom unuku Filipu ostavim u nasledje jednu bogatu i vrednu kolekciju radio aparata kakvu nema niko u Srbiji“, izjavio je Bojković.
On je kazao da su ga uvek zanimali radio uredjaji i još kao srednjoškolac napravio je sam pojačalo za igranke. Prvi radio aparat i najstariji u njegovoj kolekciji „Telefunken“ dobio je na poklon od komšije.
„Interesovao sam se za proizvodnju radio aparata i sve vreme dok sam uglavnom kao finansijski rukovodilac radio u različitim EI fabrikama. Kolekciju sam počeo da pravim nešto pre penzionisanja, za vreme dok sam bio predsednik Gradske opštine Crveni krst“, rekao je Bojković.
Radio aparate „lampaše“, kazao je Bojković, prikuplja širom naše zemlje. Neke kupuje, a neke mu ljudi poklanjaju kada čuju zbog čega su mu potrebni. Mnogi od tih aparata i dan danas rade, posle više od 50 godina od izlaska iz fabričke hale.
On je podsetio da je Elektronska industrija nakon osnivanja 1948. godine počela najpre da proizvodi rendgen i radio aparate.
„Prvi radio uredjaj proizveden u Elektronskoj bio je „kožni“ tranzistor i to je bilo 1951. godine. Krenula je potom proizvodnja aparata RR 121 i RR 131. Već 1953. godine napravljen je radio aparat sa tri dirke po šemi koju su napravili domaći stručnjaci“, istakao je Bojković.
Prema njegovim rečima, radio aparati bili su su medju naprodavanijim uredjajima u Elektronskoj industriji.
„Najtraženiji su na tržištu bili aparati „Simfonija“ i „Melodija“. Oni su bili kvalitetni, imali su odličan zvuk i lep izgled, i dugo su se izvozili. Te aprate takodje imam u svojoj kolekciji i još rade“, rekao je Bojković.
On je istakao da u svojoj kolekciji ima i radio aparat „Koncert“ koji predstavlja vrhunac u proizvodnji radio aparata sa elektronskim cevima i prvi predstereo uredjaj. „Koncert“, dodao je , ima devet lampi, dva kanala i veoma lep zvuk.
„Lampaš stereo to je nešto neprevazidjeno, ali to je kod nas ta tehnika sa lampama prebrzo ukinuta. Amerikanci su medjutim pre desetak godina počeli da korste ponovo elektronske lampe u izradi pojačala, jer one obezbedjuju kvalitetan zvuk“, izjavio je Bojković.
U Elektronskoj industriji, dodao je Bojković, godinama su se proizvodili stereo radio aparati. Najpre je to bio uredjaj HSR 30, a posle HSR 50, HSR 70, HSR 140 i HSR 160.
„Ovi radio aparati bili su po kvalitetu bolji od onih koji su se proizvodili na zapadu, ali nije bilo dovoljno para za reklamu i veći izvoz“, rekao je Bojković.
On je kazao da i dalje žali za Elektronskom industrijom i smatra da je država morala da je sačuva od propadanja, jer su njeni proizvodi bili traženi kako u zemlji tako i unistranstvu.
„Na Forumu naprednih tehnologija koji je ove jeseni organizovan u Oficirskom domu u Nišu, stručnjaci iz Japana su se najviše divili upravo starim radio aparatima koje sam tamo izložio“, rekao je Bojković.
Osim što prikuplja radio aparate i tranzistore, dodao je, bavi se i arheologijom i piše pesme i priče. Aktivni je član Udruženja stvaralaca Niša „Car Konstantin“ koje se trudi da sačuva ono što je bilo kvalitetno u Nišu, ali se bori i za nova dostignuća.
Bojković je rekao da će već narednih dana otići po radio-aparate za koje je čuo da postoje u okolini Niša i poručuje svim starijim osobama da budu aktivni i nakon penzionisanja.
„Čovek kada ode u penziju treba nečim da se bavi, ako odjednom prekine sve aktivnosti, on brzo ostari i intelektualno i fizički“, naglasio je Bojković.
Tekst: B. Ljubisavljević
Foto: Saša Đorđević