Zabrinjavajući rezultati istraživanja: Većina novinara u Srbiji u prekarnom položaju

januar 27 2018

Čak dve trećine svih novinara u Srbiji bliže je prekarnosti, nego dostojanstvenom radu, pokazalo je istraživanje koje je uradio Centar za razvoj sindikalizma iz Beograda, a sa čijim rezultatima su gradjani Niša imali prilike da se upoznaju na tribini “Pasivni aktivizam novinara” u Regionalnom centru za obrazovanje odraslih.  

Jedan od istraživača Centra za razvoj sindikalizma, sociolog Djokica Jovanović objasnio je da prekarijat predstavlja novu klasu ljudi koji nemaju budućnost.

“To su svi oni koji rade na povremenim i privremenim poslovima, to su svi kojima se ne garantuje socijalni status i ne mogu da planiraju svoju budućnost. To nije proletarijat. Proletarijat je imao šta da izgubi,  imao je kakav-takav siguran posao, kakvu-takvu platu. Prekarijat nema šta da izgubi”, istakao je Jovanović.

prekarijat novinari 4

On je podsetio da je Medjunarodni monetarni fond (MMF) svojevremeno vodio veliku kampanju o takozvanoj “fleksibilizaciji rada”, odnosno propagirao to da u savremenom društvu nema stalnih radnih mesta i nema garantovanog posla.

“Tako se gasila velika tekovina sindikalne borbe koja je trajala nekoliko vekova, a ta tekovina se zove “tri osmice” – osam sati rada, osam sati odmora i osam sati slobodnog vremena. Ideologija nesigurnih poslova, privremenih i povremenih, dobila je čak i vrednosnu dimenziju, kao da se sada odjednom radi o velikoj i ostvarenoj slobodi pojedinca koji mogu da biraju kada će da rade i šta će da rade. Zapravo, sve oni to mogu uslovno da biraju, osim svoje budućnosti”, naglasio je Jovanović.

Rukovodilac Centra za razvoj sindikalizma, sociolog Srećko Mihajlović rekao je da zabrinjava podatak da je dve trećine novinara u prekarnom položaju, utoliko pre što istraživači nisu našli nikakvu bitnu razliku izmedju zaposlenih i nezaposlenih novinara.

“Procenat novinara,  kao najobrazovanijeg dela ovog društva, koji rade u prekarnom radu razlikuje se za svega 15 do 20 odsto od procenata fizičkih radnika koji rade u prekarnom radu, a koji nemaju potpuno završenu osnovnu školu ili eventualno imaju završenu osnovnu školu. Istraživanje je pokazalo da se devet desetina fizičkih radnika bez školske spreme nalazi u prekarnom položaju”, izjavio je Mihajlović.

prekarijat novinari 3

                                                          Srećko Mihajlović

On je kazao da je Centar za razvoj sindikalizma radio najpre na utvrdjivanju prekarnosti a završio istraživanje propitivanjem aktivističkih kapaciteta novinara, odnosno ispitivanjem kapaciteta novinara za neku akciju koja bi vodila poboljšanju položaja profesije, njihovih ličnih interesa i boljeg rada novinara u funkciji javnog interesa.

“Naš nalaz je takav da zaslužuje da  svaki pošteni čovek o njemu razmisli. Naišli smo na nešto što smo nazvali “pasivni aktivizam”. Ne može se reći da nema aktivizma novinara, ali kada se pogledaju rezultati tog aktivizma možemo zaključiti da nije reč o aktivizmu nego o pasivizmu. Sa stanovišta efekata taj aktivizam ne znači ništa jer ono što su novinari hteli, najvećim delom nisu postigli, niti postižu. “Pasivni aktivizam” novinara svodi se na to da jedan deo novinara oseća odgovornost da nešto preduzme na promeni svog položaja i položaja novinarske profesije, ali da taj broj nije veliki. Veći je broj novinara koji bi radije naputili svoju profesiju nego da ostanu u njoj. “Pasivni aktivizam” ogleda se i u tome što je veliki broj novinara u poslednjoj deceniji izgubio posao i prekvalifikovao se u radnike na raznim poslovima”, izjavio je Mihajlović.

On je kazao da u poslednje dve, tri godine postoji ipak jedna bitna razlika izmedju novinara i ostalog dela društva.

“Novinari nisu učinili mnogo, ali su ipak nešto pokušavali. Da svi gradjani ove zemlje pokušavaju nešto, verovatno bi  nešto i učinili da poboljšaju svoj položaj. Obično se na novinare sipa “drvlje i kamenje”  i svi kažemo “oni su krivi”. Da li su oni krivi ili smo i mi krivi? Da li postoji još delova ovog društva, još profesija koje imaju odredjenu odgovornost? Ne mislim samo na intelektualce, mislim na ljude iz javnosti koji su nosioci najvažnijih aktivnosti u ovom društvu”, izjavio je Mihajlović.

prekarijat novinari 2

Kako je istakao Mihajlović, ne treba da očekujemo od mašinbravara da nam kaže kako narod u Srbiji živi, ali odgovor na to pitanje možemo i moramo očekivati od onih koji su kvalifikovani da odgovaraju na takva pitanja.

“Tako dolazimo do pitanja zašto ti ljudi masovno ćute? Zašto je inicijativa Udruženog pokreta slobodnih stanara iz Niša usamljena u Srbiji. Zašto nemamo više takvih primera? Sa druge strane umemo da kukamo. Umemo da imenijumo krivca i to uglavnom one ljude za koje smo sami glasali”, kazao je Mihajlović.

Novinarka lista Danas Zorica Miladinović rekla je da su svi novinari veoma svesni da se nalaze u jako teškom položaju, da se u medijima u kojima rade vrlo često ne ostvaruje javni interes i da se njihov profesionalni integritet urušava. Činjenica je medjutim, da novinari nisu spremni da se aktivnije suprotstave tome.

Novinarka Zorica Miladinović istakla je da su se tokom istraživanja u koje su bili uključeni uglavnom novinari lokalnih medija južno od Beograda čuli konkretni primeri koji se tiču prekarnog rada. “Mogli smo da čujemo da novinari na pojedinim televizijama rade prilog za 150 dinara, da rade na crno i da je plata novinara u Nišu manja od 200 evra. Položaj novinara koji rade u nacionalnim medijima nije mnogo bolji jer se gase dopisništva, a zaposleni se šalju kući i to tako što se okrene telefon i kaže “od 1. više ne radiš”, kazala je Miladinović

“U istraživanju koje smo radili sa Centrom za razvoj sindikalizma iz Beograda, poslali smo ankete na skoro 5.000 adresa, a dobili smo odgovore od samo 303 ljudi. To govori o našoj spremnosti da progovorio o tome kako nam je. Čak 70 odsto novinara i medijskih radnika koji su odgovorili na upitnike priznalo je da je u prekarnom radu, a preko 50 odsto odgovorilo je da nisu baš angažovani na promeni svog položaja”, izjavila je Miladinović.

Ona je kazala da je potrebno “svašta raditi” da bi se položaj novinara novinara poboljšao i sačuvao njihov profesionalni integritet.

“Bitno je da se poboljša nešto što zovemo opšti društveni ambijent, da se popravi ekonomija, da se ojačaju institucije, da se izborimo za veće medijske slobode i da se medijski zakoni promene na bolje. Potrebno je takodje da unapredimo konkursno sufinansiranje koje se pretvorilo u svoju suprotnost, da unapredimo novinarske organizacije u smislu da zaista više brinu o našim interesima i da možda napravimo jedan, ali zaista dobar novinarski sindikat”, podvukal je Miladinović.

Na tribini “Pasivni aktivizam novinara” predstavljen je istoimeni zbornik u kome su objavljeni rezultati i interpretacija istraživanja o aktivističkim kapacitetima medijskih radnika sa na području Republike Srbije. Istraživanje je obavljeno tokom 2017. godine.

Pored već pomenutih govornika, na tribini su učestvovali i sociolog Miroslav Ružica, novinar Đorđe Vlajić i novinarka Tanja Jakobi. Tribinu je organizovao Udruženi pokret slobodnih stanara iz Niša.

Piše: B.Ljubisavljević

TEMPLEJT na srpskom800

 

Povezani članci