Seksualno nasilje u sportu

april 16 2022

Kada odvedete svoje dete na sport, da li pomislite da postoji mogucnost da ono bude seksualno zloastavljano??

Da li ste ikada sa svojim detetom, koje vodite na sport, razgovarali o opasnosti da bude izloženo seksualnom nasilju, da li ste ga naučili kako da se ponaša ukoliko mu se desi da neki trener, stariji sportista, nečiji roditelj ili bilo ko drugi ko ima veze sa sportskom aktivnošću kojom se bavi, ugrožava integritet njegovog tela ili atakuje na njega na seksualno nedozvojiv način??

 Kroz istrazivački pilot projekat Seksualno nasilje u sportu Srbije, radjenog u decembru 2020. godine, prvom takve vrste u nasoj drzavi, dosli smo do zabrinajvajucih podataka.

 Istrazivanje je radjeno na osnovu anonimnog Upitnika, koji su popunjavali sportisti, ali i treneri i sportski novinari, gde smo dobili samo kumulativnu statistiku  (presek na dan 30.12.2020.):

- u istrazivanju ucestvoavalo 68,3% reprezentativaca Srbije od ukupnog broja ispitanika, iz 24 sporta

- 57,1% je seksualno uznemiravano telefonom, porukama, eksplicitnim fotografijama, od toga: 7,8%  jednom,  20,8% nekoliko puta, 7,8% često

- 50% je doživelo da im neko pokazuje intimne delove tela ili se svlači nag (19,7% jednom ili dva puta, 19,7% nekoliko puta, 10,5% često)

- 23,4% je doživelo da ih neko dodiruje, stiska i ljubi na način koji je bio seksualno neprijatan i neželjen: 16,9% jednom ili dva puta, 2,6% nekoliko puta, 3,9%  često

- 7% ispitanika je doživelo neželjenu analnu ili vaginalnu penetraciju penisa, prstiju, predmeta: 1,4% često, 5,6% jednom ili dva puta

- 29,9% su ubedjivani da pristanu na seksualni odnos (19,5% jednom ili dva puta, 9,1% nekoliko puta, 1,3% često)

- Treneri su seksualno uznemiravali sportiste 26,3%, sportski radnici 22,1%, sportisti 28,6%, roditelji saigrača 5,3%

 Zbog odbijanja seksualnih odnosa, 33,8% su kažnjavani čestim proverama i testiranjima i sklanjani iz tima, 11,7% nije izdata ispisnica, nisu im ispunjene finansijske obaveze iz Ugovora

- 36,8% ispitanih je doživelo seksualno nasilje van sporta

- 93,5% misli da je u sportu neophodna edukacija iz seksualnog nasilja

- 92,1% misli da treba da postoji SOS  telefon kao podrska zrtvama nasilja

Rezultati su izazvali nasu veliku zabrinutost, jer formalno-pravno ne postoje mehanizmi u sportskoj dokumentaciji i zakonodavstvu,  uz pomoću kojih bi se zrtve zastitile, a zlostavljači zauvek odstranili iz sporta.

U nedostatku toga, moramo se osloniti na proverene pravce i dobre primere iz evropske prakse u ozbiljnom pristupu suzbijanja i preveniranja  ovakvih nasilnih akcija, koje imaju pogubne posledice po psihičko, emotivno pa i fizičko zdravlje žrtve.

Posebno brine odsustvo bilo kakve reakcije najznačaajnijih sportskih isnstitucija: Ministartva omladine  i sporta,  Olimpijskog komiteta Srbije, Sprotskog saveza Srbije, Fudbalskog saveza Srbije, jer su treneri  nasilnici trenirali su  mladjim kategorijama  bas decu i zvanično radili u redovno registrovanim klubovima ,i  sve vreme, u radno vreme,  neometano vršili  seksualno nasilje nad decom koju su trenirali.

Za poslednje dve godine u Srbiji smo imali dva slučaja silovanja decaka od 12 do 15 godina, od strane fudbalskih trenera, koji rade sa mladjim kategorijama u superligaškim klubovima. Jedan je osudjen na 7 godina (zbog istog dela bio je u zatvoru u Austriji tri i po godine, vratio se u Novi Pazar, promenio ime i prezime, i ponovio delo), a drugi je u pritvoru, ceka presudu. Karate trener iz Kikinde, po zanimanju psiholog, umro je u zatvoru od korone, čekajući presudu, jer je Tužilasštvo utvrdilo da je razdevičio i silovao dve dvanaestogodisnje devojčice. Trener je silovao najtalentovaniju srpsku teniserku (17), kada je prvi put otisao sa njom na turnir, bez roditelja….Gej saigračice su silovale kapitenku jedne naše reprezentacije, jer je kao strejt devojka, bila u manjini…ovo su gotovo sve informacije koje je Tužilaštvo saopštilo javnosti, ali kao da se to sve nekgde drugde desavalo, a ne u Srbiji!

Deca koja idu na sport su ugrožena i zbog sepecifičnosti samog sporta, a Medjuanrodni olimpijski komitet tvrdi da su posebno na meti najtalentovaniji mladi sportisti: autoritet trenera, nejednak odnos moći sa njim, nužan fizički dodir, visoka tolerancija drustva na fizičko nasilje, izbegavanje skandala zataškavanjem, dominacija muskog roda u svim stručnim i rukovodećim strukturama, potencijalno rizične mogućnosti: zajedničke svlačionice, tuševi, putovanja, kampovi, hoteli...

57,9% naših ispitanika nam je reklo da ni sa kim nisu razgovarali kada su doziveli seksualno nasilje, iz više razloga: iz straha od posledica, zatim da im se neće verovati, da će im se okrivljeni osvetiti, teško je dokazivo, a i obelodanjivanje nasilja  bi drastično uticala na mnoge karijere, porodice, ugled...

Na žalost, 24,7% ispitanika je lično videlo sportiste koji misle da je normalno da pristanu na neželjeni seksualni odnos, što znači da neki sportisti  ne umeju da prepoznaju seksualno nasilje, iako duboko osecaju  da to sto im neko radi ne žele, jer ih duboko povredjuje i posramljuje.

Zato je prioritetan zadatak osnažiti decu i roditelje, obuciti sportske stručnjake: trenere, menadzere i edukovati rukovodice i trenere koji uticu na sprovodjenje strategije sporta, razviti kodekse ponašanja, poboljsati i prilagoditi situaciji propise i sportsku politiku.

Rizik od seksualnog uznemiravanja ili seksualnog zlostavljanja proizlazi iz složene povezanosti mnogo faktora, uključujući: straha da se nasilje prijavi zbog uglednog položaja i moći koje nasilnik ima u sportu i društvu (67,1%), dominantno i nasilničko  ponašanje trenera (68,4%), visok nivo tolerancije srpskog drustva na nasilje (60,5%), nisko samopouzdanje (61,8%)  i visoke ambicije među sportistima (48,7%). Pojavljuju se posebne opasnosti kada takvi sportisti postanu emocionalno oslonjeni ili opsednuti svojim trenerima,  gdje njihovi treneri nisu predmet nezavisnog nadzora. Zato i ne čudi da 90,9% ispitanika smatra da treba uvesti predmet seksualno vaspitanje u školi.

Klinički podaci pokazuju da su psihosomatske bolesti, anksioznost, depresija, zloupotreba supstanci, samopovređivanje i samoubistvo neke od ozbiljnih zdravstvenih posledica seksualnog nasilja.

Medjunarodni olimpijski komitet (IOC) je prosledio preporuku svima nacionalnim komitetima da imaju nultu toleranciju prema seksualnom nasilju u sportu.

CILJ nam  je da sve aktere u sportu upoznamo šta je seksualno uznemiravanje, kako bi eventualne žrtve na vreme umele da ga prepoznaju, da ih naučimo kako da reaguju, na koji način i kome to da prijave, ali i da vremenom osposobimo alate, uz pomoću kojih bi mogli da preventivno delujemo:

Sport mora biti bezbedan za sve njegove ucensike, bilo da je reč o rekreativnom ili profesionalnom bavljenju sprotskim aktivnostima.

Piše: Snežana Pantović                             NGO Žene sport društvo       

Povezani članci

  • Žene i nacionalne manjine i dalje najčešća meta govora mržnje

    Rezultati monitoringa medija Mreže za izveštavanje o različitosti pokazuju da je od maja 2022. do decembra 2023. godine u Srbiji zabeleženo 113 slučajeva govora mržnje.

  • Poziv u pomoć: Važno je verovati deci žrtvama seksualnog nasilja u porodici

    “Motivaciju i želju da progovorim javno o tome šta se desilo mom detetu kada je imao nepune četiri godine dobila sam kada sam pročitala u čet grupi za žene na Fejsbuku pitanje jedne majke koje je glasilo: ‘Moje dete se već drugu godinu jako boji da uđe u stan u kojem živimo, počne da se trese, ne može da spava… Šta mislite da je u pitanju?’. Pomislila sam da se dešava, na žalost, ono što se mom detetu desilo i poželela da što više ljudi sazna da je seksualno nasilje nad decom realnost”.

  • Izazovi ženskog sporta u Srbiji: Nedovoljna medijska pažnja

    Uprkos izvandrednim uspesima koje postižu sportkistinje u Srbiji, njihova medijska vidljivost iznosi samo 7,6%, pokazuju istraživanja sportskog udruženja „Žene sport društvo“.

Prijatelji sajta

Safe Journalism HND Solidarna Actat Kvart komesarijat-za-izbeglice XXZ Pescanik logoo mirc NGTim