Vrativši dijalog „kući“ sa „izleta“ u Vašington, Srbija i Kosovo su u Briselu potvrdili svoju posvećenost evrointegracijama i dijalogu pod okriljem EU. Tu su otvorene možda i presudne teme procesa normalizacije odnosa.

Ostavkom Ramuša Haradinaja predsednik Hašim Tači ostaje bez glavnog konkurenta. To bi moglo da vrati na sto ideju o razmeni: teritorija za priznanje, komentariše Vilma Filaj-Balvora, urednica redakcije DW na albanskom.

Trenutno ni Srbija ni Kosovo ne pokušavaju ozbiljno da uđu u međusobni dijalog. Na to ni međunarodna zajednica ne može da ih prisili, mada bez nje nikakav dijalog i nije moguć, smatra prištinski analitičar Naim Rašiti.

Već osam godina se razgovara i pregovara o dijalogu između Kosova i Srbije, potpisano i parafirano je trideset tri sporazuma, ali Kosovo i Srbija nisu sazrele potpisuju jedan sveobuhvatni i zakonsko – ustavni obvezujući sporazum. „Finalna faza“ dijaloga još nije zaživjela svoj oblik i pitanje je kad će doći osjećaj da će biti blizu da se desi.Zašto propade i Brisel i Berlin i Paris, iako vide da kao medijatori olakšavaju stranama, Kosovu i Srbiji da dođu do sporazuma o normalizaciji međusobnih odnosa i znaju da bi to skinulo neprijateljstvo i netrpljivost kao instrument manevrisanja aktuelnih političkih klasa u svojim sredinama?

Briselski dijalog najveće je pitanje država koje već dve dekade ne uspevaju ni oko čega da se dogovore. Kakvi su unutrašnji problemi Kosova u pregovaračkom procesu, i hoće li doći do prevremenih parlamentarnih izbora, za MIC govori albanski politički analitičar i publicista Albinot Maloku.